Hrvatska će za dva dana u Njižnijem Novgorodu istrčati na teren protiv Danske u svojoj prvoj nokaut fazi na Svjetskim prvenstvima još od 1998. godine. Kako to obično biva kad Hrvatska reprezentacija niže dobre rezultate, euforija neumoljivo raste, sve ozbiljnije se priča o tome da bi Hrvatska mogla otići do samog kraja, ali do tamo su još četiri utakmice. A prva od njih je upravo ova s Danskom.
Ne znaju raditi razliku na terenu
Način na koji se pristupa dvoboju s Danskom, s pretjeranim respektom i dramatizacijom situacije potpuno je pogrešan. Možemo potpuno jasno reć da su je Danska, uz Japan od svih ekipa koje su prošle u drugi krug uvjerljivo najslabiji protivnik kojeg je neka prvoplasirana reprezentacija mogla dobiti. Nema nikakvog razloga za mistificiranje Danaca, u njihovoj igri nema tajni, sve se zna, oni zbilja jesu kako to kaže Joško Jeličić "moderna verzija Islanda" i osim Eriksena nemaju niti jednog igrača sposobnog napraviti ozbiljnu razliku na terenu. Sisto je u Celti znao imati povremene bljeskove, ali već dugo od njega nismo vidjeli nešto slično.
Moderni Island
Danci imaju jasan plan igre u kojem većina igrača čvrsto drži poziciju u primarno defanzivnoj formaciji koja varira između 4-2-3-1 i 4-1-4-1, a po stilu igre jako nalikuje na Island. Rudimentarna taktika Danaca takva je zbog toga što osim Eriksena nemaju osobito kreativnih igrača pa moraju pribjegavati centaršutevima, iz kojih zabijaju većinu svojih golova, ali podjednako su opasni i u udarcima s distance. Njihov najveći problem je što ne znaju kreirati igru, odnosno, nemaju dovoljno kreativnih veznjaka pa se često događa da njihov zadnji vezni, Kvist, ima ulogu identičnu onoj Dejana Lovrena u Hrvatskoj, a to je da kad protivnik igra s postavljenom obranom, on povuče loptu koliko može i preda kreativnijem suigraču, u Hrvatskoj je to Modrić, a u Danskoj Eriksen.
Eriksen najopasniji
Na hvalospjeve Cristianu Eriksenu ne treba trošiti riječi, riječ o jednom od najopasnijih ofenzivnih veznjaka i asistenata na svijetu. Naravno, kako Danska nije Tottenham, njihova igra ne potencira do kraja njegove kvalitete jer se zbog manjka kreacija on mora žrtvovati i povlačiti natrag kako bi primao loptu i stvarao napade. To ga uvelike hendikepira u igri prema naprijed jer nema slobodu koju mu u Tottenhamu pružaju Dier i Dembele, ali je i dalje velika opasnost zbog sjajnog udarca s distance.
Idealan protivnik za Hrvatsku
Danska ima običaj napadati preko lijevog halfspacea, najčešće tako da se Eriksen ubaci u međuprostor i stvori pomutnju među linijama, a to možemo očekivati i u utakmici protiv Hrvatske, posebno kad uzmemo u obzir da lijevi bok Hrvatske slovi za najranjiviju točku reprezentacije koju su i mnogi drugi protivnici ranije pokušavali potencirati. Međutim, kad se izuzme ta opcija napada preko lijevog halfspacea, Danskoj ne ostaje ništa. Krilni igrači im nisu dovoljno dobri 1 na 1 da ih se može shvatiti kao ozbiljnu prijetnju u tom segmentu, bekovi nemaju uigran automatizam izlaska na protivničku polovicu i najčešće sterilno čuvaju poziciju ili izlaze po osjećaju.
Sve što jednoj ekipi ne bi trebalo nedostajati protiv Hrvatske koja ima sjajne igrače po pitanju kombinatorike, prodorna krila i razvijene napade preko istih, njima nedostaje i upravo zato su najbolja opcija za Hrvatsku u osmini finala.
