Nikada Dinamo nije imao onu dozu gospoštine kao što se očekuje od jednog kluba iz glavnog grada koji pretendira biti dio središnje Europe.
Vole istinski "Purgeri" reći kako su duh Zagreba upropastile razne skupine "dotepenaca" i kako Zagreb više nije Zagreb. Možda je to i istina, ali globalizacijom svaki veći grad u Europi prestaje biti grad "za nas" i postaje "grad za sve".
Ovaj tjedan obilježilo se sedam godina od događaja koji je ujedinio građane Zagreba i one koji ga vole i navijaju za Dinamo više nego ikada. Dinamovi navijači su se toga dana ujedinili i obilježili povratak na maksimirski stadion, odnosno na njegovu sjevernu tribinu.
Bad Blue Boysi, odnosno većina Dinamovih navijača potaknuti uhićenjem Zdravka Mamića odlučili su prekinuti bojkot, vratiti se na tribine i podržati svoj klub. Ususret utakmici s Hajdukom održan je i korteo koji konkurira u najveći navijački korteo u Hrvatskoj. Šetnjom od Kvatrića do stadiona Boysi su probudili Zagreb. Dugo se do tada ulicama Zagreba nije čuo huk Dinamovih navijača. Godinama su bili uspavani, ugnjetavani i stjerani u kut.
Kada je u srpnju 2015. godine uhićen alfa i omega Dinama, napokon se u javnosti počelo mijenjati javno mišljenje o navijačima koji su ukazivali na kriminalne radnje dotičnog. Svijest je promijenjena i postalo je očito da ti huligani koji su, kako se smatralo, iz svog anarhističnog hira vodili bitku protiv sistema, nisu zapravo toliko, kako ih se u javnosti voli nazivati, 'bez mozga'.
Razbudili su tog dana navijači Zagreb, pokazali kako treba izgledati podrška voljenom klubu. "Laku noć Zagrebe" prestala je svirati u glavama navijača Dinama. Derbi s Hajdukom napokon je izgledao kao pravi derbi. Puna sjeverna tribina napokon je stavila embargo na to da gospoda s juga imaju osjećaj kao da igraju na domaćem terenu. Neuigrano navijanje na sjeveru davalo je dozu simpatičnosti i nade za bolje sutra.
Nije to bio apsolutni prestanak bojkota, ponovno su Dinamovi navijači bojkotirali odlazak na stadion, ali ovaj prekid bojkota bio je prvi, najslađi i pokazatelj da Dinamo ima navijače, i to vraški dobre navijače.
Bio je to prvi poraz Zdravka Mamića. Zasigurno ga nije toliko zaboljelo niti privođenje, niti ležanje u pritvoru nekoliko dana. Više od svega boljelo ga je to što je "šačica huligana" kako je volio nazivati navijače Dinama pokazala javnosti da je bila u pravu. Da on nije takav izbavitelj i heroj kako je volio sam sebe predstavljati, nego da postoje ljudi koji više vole Dinamo od njega. Zapravo, pokazali su da on uopće ne voli Dinamo nego njegov novac.
Tog 12. srpnja 2015 godine počeo je pad Zdravka Mamića, počeo je povratak Dinama onima koji ga vole najviše na svijetu. Još je dalek put pred navijačima da u potpunosti vrate Dinamo tamo gdje mu je mjesto i vrate ga pod okrilje "gospodskog" kluba.
Toga dana nije bilo bitno odakle je tko u Zagrebu, odakle je došao i je li "purger" ili "dotepenac". Dinamo, odnosno njegovi navijači povezali su svakoga tko voli Zagreb i Dinamo. Zajedno su stali jedan do drugoga i napravili najljepšu šetnju kroz grad koju je Zagreb ikada vidio.