S 2:0 je brazilska momčad u Belo Horizonteu pobijedila Olimpiju, te je tako uzvratila na isti način Paragvajcima za poraz u prvom ogledu. Nakon što su mreže mirovale tijekom trideset minuta produžetka odluka je pala u izvođenju jedanaesteraca.
Svi domaći nogometaši (Alecsandro, Guilherme, Jo, Leonardo Silva) su bili mirni i precizni, dok na drugoj strani dvojica nisu uspjela zabiti pogodak. Prvom izvođaču Mirandi je domaći vratar Victor obranio udarac, dok je kao posljednji Gimenez pogodio okvir vratiju. Nakon toga je veliko slavlje domaćina moglo krenuti.
Atletico Mineiro je tijekom ogleda bio bolji, što je i logično jer je do 87. minute lovio zaostatak. Cijelo prvo poluvrijeme Brazilci su u napadačkom smislu bili nemoćni, ali je odmah početkom nastavka Jo zabio za 1:0. U 46. minuti je u padu, s desetak metara, postigao prvi pogodak na ogledu.
//www.youtube.com/embed/1Zw_Dlfa-bI
Taj je rezultat stajao sve do 87. minute kada se silina domaćih napada isplatila. Spretno je tada na 2:0 povećao Leonardo Silva, udarcem glavom.
Produžeci potom nisu donijeli odluku, ali jesu penali pri čemu je Atletico Mineiro imao više sreće i znanja.
"Vratio sam se u Brazil zbog ovoga, to je bio jedini trofej koji mi je nedostajao. Svi su govorili da sam gotov...da vas sad čujem", poručio je ponosni Ronaldinho svima koji su ga otpisali.
Trijumfom njegova Atletico Mineira u uzvratu finalnog dvoboja Cope Libertadores, Ronaldinho je postao tek četvrti nogometaš u povijesti koji je spojio naslove u Ligi prvaka, Copi Libertadores i na Svjetskom prvenstvu.
Mogu se tim postignućem pohvaliti samo još tri nogometaša, redom Brazilci koji su s njim osvojili Mundial u Japanu i Koreji 2002. godine: Roque Junior, Dida i Cafu.
Doda li se tome da je Ronaldinho u dvama navratima proglašavan najboljim igračem na svijetu u FIFA-inu izboru (jednom u izboru France Footballa), postao je jedini svjetski nogometaš s takvom kolekcijom medalja i trofeja. S obzirom na to da Europsko prvenstvo nije mogao osvojiti (osvojio je zato Copu Americu 1999. godine), riječ je o istinski jedinstvenom pothvatu, kojem treba dodati i naslov pobjednika Kupa konfederacija 2005. u Njemačkoj.
Copu Libertadores i Ligu prvaka dosad su u povijesti uspjela osvojiti samo sedmorica južnoameričkih nogometaša.
