Gdje god su čestitari tu je i rođendanski šampanjac. Ćiro možda više ne slavi rođendane javno, samo u krugu onih najbližih, ali s kime god slavio, kod njega je to tako jasno - 83 je samo broj.
"Osjećam se u formi, svaki dan napravim svoju uobičajenu gimnastiku, da tako kažem. I osjećam se baš dobro", ističe slavljenik Miroslav Ćiro Blažević.
I baš zato, prije samo nekoliko godina, Ćiro je mogao napraviti salto. U 83., kaže, to se više ne bi usudio.
"Nije tako jednostavno konstatirati da imaš toliko godina i s razlogom se pitam hoću li možda i dogodine moći proslaviti rođendan", kazao nam je Ćiro.
Čovjek koji je u karijeri prošao baš sve. U gliseru ili svojoj sportskoj jurilici. Od Hrvatske i Švicarske preko Bosne i Hercegovine, do Irana i Kine. I pored svega toga, pored jedne svjetske bronce '98., najdraži trenutak ipak je vezan uz Dinamo.
"82. je za mene najdraža godina u mom životu. I što se tiče sportskog uspjeha isto tako. Mnogima je to čudno što nije '98. kad smo bili treći. Ali '82. nije bila samo športski rezultat, nego je bio malo više od toga", naglašava Ćiro.
A športski rezultat njegovih Vatrenih iz te 1998., nada se da će ponoviti i novi Vatreni u Rusiji. Njima se mora staviti ta hipoteka jer oni posjeduju taj koncentrat talenata, takav da naprave izuzetan rezultat", komentira slavljenik.
To svjetsko prvenstvo, ali nada se i još pokoje nakon toga, pratit će Ćiro. Jer nakon svega što je prošao, duh je nesalomljiv. "Ovo neka bude jedan podstrek i onima koji ne daj Bog padnu u nezgodnu situaciju kao i ja. Imao sam melanom, imao sam rak prostrate, problem s kičmom. Sve sam to prebrodio s jednom snagom volje koju bi želio komunicirati svima onima koji padnu u tu vrstu nesreće da se jako razbole", inspirativno poručuje Ćiro.
83. je već tu, ali ovaj mladić ne misli stati tako lako. "Živio sine moj", uvijek će reći.
