Legendarni hrvatski trener, Miroslav Ćiro Blažević (86), već neko vrijeme vodi veliku bitku s opakom bolešću, a unatoč tome i dalje je dosta aktivan.
"Ma kakva prostata, rak se prošetao do kosti tako da sam u jednoj vrlo teškoj situaciji, ali ću vam se pohvaliti kako me sve najveće klinike zovu da bi me tretirale, a ja odgovorno tvrdim da su najbolji liječnici na svijetu ovdje kod nas", kazao je nedavno Blažević u razgovoru za Rtl.hr te je otkrio kako se sam brine o sebi.
"Sretan sam da još mogu i da sam na nogama, ali sam sam kao ćuk. Supruga nije u dobrom stanju, pala je i slomila kuk. Ali nikada se ona o meni nije brinula, uvijek sam se ja brinuo o njoj, ali imam svoga sina, kada mi stvarno nešto zapne da ne mogu. On je tu", dodao je Blažević.
U međuvremenu, na njegovom Facebook profilu gotovo svakodnevno se pojavljuju priče i anegdote iz života 'trenera svih trenera'. Svoje obožavatelje počastio je jednom na Uskrsni ponedjeljak. U njoj se, među ostalim, osvrnuo na legendarnog vratara Dinama Marijana Vlaka.
"Kao što u utakmici protiv Olimpije skoro nikoga od mojih sinova nije išlo, tako je na ovoj utakmici protiv Željezničara na Maksimiru skoro svakoga od njih išlo. Vlak je bio siguran, staložen pred protivničkim napadačima te bez i jednog suvišnog pokreta ili parade. Ivo Tomić ga je nakon ove utakmice, onako u svome stilu, prozvao najtočnijim Vlakom u Europi. Sreo sam Marijana neki dan na predstavljanju tramvaja s brojem 82 koji je ZET u koordinaciji s Dinamom pustio u pogon kako bi odali počast toj zlatnoj zagrebačkoj generaciji od prije četrdeset godina.
Miroslav Ćiro Blazevici Marijan Vlak
Podsjetio me tom prigodom na našu zimsku turneju u Australiji '81.g., a na kojoj sam, pisao sam već ranije o tome, dobio pravi uvid u momčad i posložio je onako kako je to moralo biti da bi napokon osvojili naslov prvaka države. Vlaka sam tada, na sugestiju kapetana Zeke, stavio na gol iako je do tada figurirao kao tek četvrto vratarsko rješenje, ali prije te promocije valjalo ga je dovesti u formu. Bio je, naime, toliki da smo jedva uspijevali pronaći dres i kratke hlačice za njega, a nakon što sam ga tamo uzeo pod svoje - o čemu mi je neki dan u tom tramvaju naširoko pričao - skinuo je više od deset kilograma. Tri puta dnevno sam ga vodio na individualne treninge, a nisam mu dao da pojede ni mrvicu kruha, gram tjestenine ili kocku čokolade. Piti je smio samo vodu.
Zvali ga Atila
Bio sam nemilosrdan prema njemu jer sam znao da uz taj trud i požrtvovnost, on može postati jedan od najboljih golmana lige, a onda, bio sam uvjeren, i kandidat za reprezentaciju.
“Zamjeraš li mi to sine?”, pitao sam ga na posljednjoj stanici ispred Dinamova stadiona, a on mi je rekao da baš naprotiv - zahvalan mi je, kaže, zbog toga cijeli život.
Nakon četrdeset godina, bilo mi je to drago čuti jer iako sam uvijek bio strog trener, pa sam zato i slovio kao “diktator” ili, kako su me već rano u karijeri prozvali, “Atila - bič Božji”, sve to sam radio isključivo zbog njih - mojih sinova. Rezultat, naime, do kojega bi zbog tih beskompromisnih metoda moje momčadi u pravilu dolazile, bio je taj koji će i njima osobno, bez ikakve sumnje, donijeti nužnu afirmaciju.
Vlak je, evo, najbolji primjer te moje doktrine!", napisao je među ostalim Blažević, a cijeli post možete naći na njegovoj Facebook stranici.
