Da je Igor Štimac imao refleks, da uzme mene pored sebe, samo da mu nešto sugeriram, danas bi bio izbornik. Da je ovaj mladi dečko Niko imao refleks da uzme jednog Pamića iz Istre među tolikom ekipom suradnika, mi bi išli dalje. On bi mu rekao, pa čekaj dijete moje, od gotovog praviti veresiju!?
Svakom mladom treneru udari u glavu, pa hoće napraviti nešto novo kao s ovim Pranjićem koji ne bi smio igrati već samo radi frizure... To je bilo fatalno, to inzistiranje da Rakitić igra ono što u Sevilli nikad nije igrao. To je tvrdoglavost koja nas je skupo koštala.
Nemam ništa protiv Nike, cijelo vrijeme sam ga podržavao, ali ne mislim da ću ga tako podržavati, da kažem da je dobro za ono što ne valja. Protiv Brazila je napravio od čudo, strategiju najbolju moguću i tamo su nas protiv Brazila pokrali. Zahvaljući njegovoj lucidnosti smo bili bolji i morali smo pobijediti. Došla je druga utakmica, pa mu je, bojim se, udarilo u glavu, pa će on napraviti kombinaciju. Ma, koju kombinaciju? Koju kombinaciju? Drži se provjerenog. Je*eš mu mater, šta je to bilo?
//cdn.playwire.com/bolt/js/embed.min.js
Prekombinirao se sto posto. Bilo je evidentno previše naglašeno samopouzdanje. Udaljio je Rakitića i Modrića, Mandžukiću nije imao tko dati loptu. Nisam u formi i nisam sklon kritikama... ali mladi ljudi često misle da sve znaju. Dovoljno je da Šuker kaže - bit ćeš izbornik. I bit ćeš, al čekaj malo, treba učiti. U Francuskoj 1998. godine sam imao Katalinića i Ivankovića, ne možeš sve sam znati.
Niku volim i poštujem, nitko drugi ne smije biti izbornik osim njega, ali je pogriješio. Ne smiješ na tvrdoglavo na televiziji reći, ja odlučujem, ja tako i ja bi opet tako. Je*eš čovjeka koji ne zna priznati da je pogriješio.