"Sve ovo se moglo i očekivati jer po informacijama koje imam, Sammir nije želio produžiti ugovor s Dinamom i jasno da onda često rade i emocije i da je reakcija Zorana i Zdravka bila da ga maknu iz momčadi. Uz to, jasno je da će odlaskom Sammira i neki drugi igrači dobiti više šanse, konkretno Halilović. I nema potrebe da je on dalje u momčadi, jer to je pitanje njegove motivacije i želje za igranjem, pitanje je koliki bi nakon svega mogao biti njegov doprinos.
Dosta se nagađalo oko razloga njegovog odlaska, od nepotpisivanja ugovora do banalnih stvari kao što je odbijanje da ukliže u blato na treningu. Što je po vama njegov najveći krimen kao igrača prema treneru? Pa očito je da nije participirao u treningu i utakmicama kao što se to od njega očekivalo i kako bi on to inače mogao. I zato se često događalo da je ili ozlijeđen, ili izvan stroja, ili da ne daje ono što se od njega traži. I to je taj njegov grijeh. Jasno je da tu postoji granica kad se tome mora stati na kraj. Znamo njegovu 'odiseju po Jadranu' u ljetnom razdoblju, jasno da to sigurno nije bilo ni dobro ni pametno i vjerojatno se to sve skupa nakupilo i završilo ovom reakcijom na ugovor koja je došla na kraju.
Trenirali ste ga u dva navrata, prije pet godina i ove jeseni. Jeste li primijetili razlike u njegovom ponašanju? Točno, dva puta sam ga trenirao. On je i došao u Dinamo u mome razdoblju, 2007. godine, i ja sam na neki način procijenio da je on potencijal i kapacitet za Dinamo, što je on i pokazivao, Na kraju krajeva, i sam Luka Modrić je rekao da je njegov legitiman nasljednik u Dinamu – Sammir. On je u toj fazi ulazio, igrao, pa nije igrao, ovisno o situaciji i potrebama momčadi, i tu nije bilo nekih problema. U toj fazi je pokazivao i raskoš tog svog talenta, odigrao je dosta dobrih utakmica i kad sve skupa pogledam, tada nije bilo iskakanja i svega ovog što se navodno događalo poslije.
Znači, nije vam bježao iz karantene, kasnio na treninge, ružio prije i poslije utakmica i slično? U mom razdoblju se to nije dešavalo. Ne kažem da je to zato što sam ja bio. Vjerojatno je u kasnije došlo do nekih promjena, ali ne bih ulazio u to jer nisam bio tu i ne bih htio osuđivati bez dokaza.
A pri vašem posljednjem, nedavnom boravku u Maksimiru. Bili ste kratko, ali sigurno ste snimili situaciju. U ovih posljednjih 50 dana, koliko sam bio tu kao trener, on je bio na svakom treningu. Bilo je treninga kad je sjajno radio, bilo je treninga kad je malo manje, naravno, kao i svaki igrač, ali niti jedanput nisam vidio ili dobio neki signal da je popio, bančio i tako dalje. Malo je asocijalan, nije razigran tip kao neki igrači, što se očekuje od igrača koji se bave kolektivnim sportom, ali nije bio nijedan simptom da bi on negdje zaružio. Možda je sretna okolnost bila da mu je došla žena sa sinom, kad su oni bili tu, sve je bilo OK. To ga je vjerojatno na neki način smirilo i nije izlazio van. Ali nije bio vani, ponavljam, sve do utakmice u Sofiji, kad dva dana nije bio na treningu i onda nije igrao protiv Rijeke. Već sljedeću utakmicu je igrao i normalno trenirao, jer, nažalost, ozlijedio se Husejinović, Fernandes je bio u reprezentaciji i Sammir je igrao jer je bila takva situacija.
To, zapravo, potvrđuje priču o velikom utjecaju njegove obiteljske situacije na nogometnu karijeru i želju da se vrati u Brazil. Pa je, ja mogu govoriti o mom razdoblju, ne mogu govoriti za druga. Meni je najviše žao što on zbog tih stvari nije realizirao potencijale koje je imao i to je najveći problem. Vi igrača možete tjerati i možete mu raditi što god hoćete, ali ako on to ne želi, ako nije motiviran, nitko mu ne može pomoći.