Luka Modrić kao vodilja u Dinamovu tunelu. Dinamo je obIlježio njegov put, 2003. iz Zadra je stigao na Maksimir.
"Uvijek smo komentirali jednog malog iz Zadra koji je jako dobar, on je došao sa 16 godina i prvih šest mjeseci se vidjelo da mu fali Zadar, da mu fali obitelj što je normalno, no nakon tih šest mjeseci on je počeo igrati normalno na razini kakvoj igra danas", priča Marko Cindrić, suigrač Luke Modrića u juniorima Dinama.
Da u tom malome ima nešto, nismo tada doznali u Hrvatskoj, već u BiH - u Mostaru, uslijedila je posudba u Zrinjski, gdje se Modrić prvi put susreo sa seniorskim nogometom. Upisao je 22 nastupa, 8 golova i bio je proglašen najboljim igračem lige.
"Nakon dobre sezone u Zrinjskom, Dinamo mu još nije vjerovao. Proslijeđen je u Inter iz Zaprešića zajedno s Ćorlukom, Eduardom i Čaletom u ruke Srećka Čečija Bogdana. Bila je to sezona 2004./05. Luka je upisao 18 nastupa i zabio 4 pogotka i tko zna kako bi ta sezona završila u Zaprešiću da ponovno nisu nazvali iz Maksimira i rekli - Vratite nam Luku.
"Luka se nametnuo od početka i postao standardan, imali smo prekrasan start, osvojili smo 18 bodova i imali gol razliku 12:0, Luka je bio jedan od ključnih naših igrača. Nažalost, u zimskoj pauzi Dinamo ga je povukao, da je tada možda ostao, mogli smo možda slaviti naslov prvaka", prisjeća se Čeči.
Hajduk je te godine bio prvak, Dinamo završio u 'Ligi za bedaka'. Pravu je priliku Modrić dobio dolaskom Josipa Kužea sljedeće sezone i tu počinje njegov finalni uspon prema zvijezdama. S Dinamom je osvojio tri naslova prvaka, upisao 94 nastupa, zabio 27 golova. I kao da se nikada nije odmarao.
"Sjećam se da nam je uvijek govorio poslije utakmice, on bi išao direktno kući i gledao je utakmicu ponovno na CD-u, automatski bi pravio analizu svoje igre što mi drugi nismo baš radili", prisjeća se njegov suigrač iz Dinama Tomislav Mikulić.
Ta ga je predanost dovela do vrha. Karijera je to u kojoj su stepenice bile visoke i popločene skepticizmom, ali nijedna nije preskočena.
