Bivši bosanskohercegovački reprezentativac i nekadašnji igrač Hajduka Dario Damjanović ispričao je kako za podcast Indirekt, kako je 2004. uopće završio na Poljudu gdje je stigao iz Modriče.
“Prvo su dolazili ljudi iz Dinama, a prema informacijama koje sam ja dobio zaključili su da sam imao neke probleme, kao što je trčanje na petama i druge neke stvari koje nisam imao gdje ni naučiti. Odrastao sam u ratnom vremenu u kojem je malo tko obraćao pažnju na djecu. Mene je motiviralo to što nisam otišao u Zagreb. Ne mogu reći da sam bio neki hajdukovac prije odlaska u Split, koji me je privlačio svojom težinom. Bez imalo razmišljanja sam pristao otići u Hajduk. Znam iz koje sam obitelji otišao, bili smo siromašniji i imali svoje probleme. U Modriči sam igrao za plaću od 100 eura, ali što moja supruga kaže trebali su nam novci samo za dva čaja, a to se nekako skupi", ispričao je Damjanović.
Scene za pamćenje
Osvrnuo se i na priču kako ga je Igor Štimac doveo u Hajduk. Kako kaže, neće nikad zaboraviti te scene.
"Sjedio sam u jednom kafiću sa svojim prijateljima, a tada je bila popularna fora da te ljudi zovu s lažnih brojeva i lažno se predstavljaju kao novinari. Meni je zazvonio telefon, vidio sam hrvatski broj, a s druge se strane čovjek predstavio kao Igor Štimac. Bio sam iznenađen i ništa nisam povezivao. Kada me je pitao jesam li zainteresiran doći u Hajduk rekao sam mu da mi nije do zezancije u tom trenutku jer sam već dogovorio s ujakom da radim kod njega na benzinskoj pumpi. Rekao mi je samo da imam vremena do sutra do 12 sati da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam načina kako bih došao, a on je samo rekao da ću doći ako imam želju. Rekao sam sve prijateljima, a oni su se smijali i govorili da je šala u pitanju", prepričao je Damjanović pa dodao:
"Nazvao sam potom pokojnog Milana Jelića koji je preko svojih veza saznao da je Hajduk stvarno zainteresiran za mene. Nazvao sam prijatelja iz Šamca i rekao mu da me vozi, da će Hajduk pokriti troškove puta, a ako ne bude onda ću mu ja vraćati na rate. Otišli smo i stigli na Poljud oko 11 sati. Igor je stigao Mercedesom s naočalama na glavi, nikada neću zaboraviti tu scenu. Platio je momcima koji su me dovezli, pa me poveo u ured. Kada sam vidio ugovor pitao sam ga prvo koliko je to para, jer nisam u tom trenutku mogao napraviti konverziju iz kuna u KM, vjerojatno od te euforije i adrenalina nisam ni znao što potpisujem. Sve je bilo regularno, da se ne bi dovodilo nešto u pitanje. Otišao sam samo s četkicom za zube, nisam imao pastu. Ne želim to skrivati, niti se toga srami, to je bio moj život i treba to biti bude poticaj svima koji misle da je nešto nemoguće. Bez škole nogometa sam zaigrao u Hajduku i Kaiserslauternu”, ispričao je.
