U lokalnim krugovima nadimak mu je The Boss, a široj javnosti poznat je kao ''arapski Real Madrid''. Najuspješniji klub Ujedinjenih Arapskih Emirata – Al Ain - naš izbornik Zlatko Dalić odveo je do finala azijske Lige prvaka i ondje ima božanstveni ugled, no trenutno je blizu tog statusa i aktualni trener arapskog prvaka Zoran Mamić, kojemu kaljenjem i usavršavanjem mladih igrača teren priprema Dario Bašić.
Najuspješniji izbornik mlađih hrvatskih selekcija, kojem su trenerski uzori Alex Ferguson i Ilija Lončarević, gura svoju prvu sezonu s mladom (U-18) momčadi prvaka UAE, i kako nam kaže, nema ni najmanjeg razloga za požaliti se. Sjajno guraju i u prvenstvu i u kupu, koji se ondje također igra u ligaškom formatu, a uvjeti za rad su perfektni. Nakon SP-a u Rusiji, kao bivši izbornik mlade reprezentacije, ponudio nam je svoje mišljenje o budućnosti našeg reprezentativnog nogometa, no zaintrigirao nas je i djelić priče o najvažnijoj sporednoj stvari na istoku globusa, pa smo se odlučili na još jednu čašicu razgovora.
Da su hrvatski treneri na istočnom nogometnom tržištu poželjni, nije novost, no nastup Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji njihovu je cijenu podigao na dosad neviđene razine.
''Istok doista pamti uspjehe naših trenera. Od Srećka Jurišića, preko Branka Ivankovića i Ćire pa do Zlatka Dalića, svi su ovdje ostavili neizbrisiv trag i mi mlađi njima možemo zahvaliti na velikom ugledu kojeg uživamo ovdje. Zbog Dalića su tijekom SP-a svi ovdje strastveno navijali za Hrvatsku, no trenutno je u cijelom Golfskom zaljevu prvo ime Zoran Mamić, ne samo od naših trenera nego od svih stranaca. U godinu i pol koliko je ovdje, osvojio je sve što se može osvojiti i svi ga poštuju, svi traže njegovo mišljenje, stvarno je ovdje jedna Alfa i Omega u trenerskom smislu“, kaže Bašić.
Odluka o odlasku na istok, kaže bivši izbornik 'mini Vatrenih', nije bila laka, no zbog nje ni u jednom trenutku nije požalio.
''Nakon uspjeha s mladom reprezentaciju u Čileu imao sam dosta ponuda u Hrvatskoj, no odvagnuo sam i procijenio da je ovo najbolje za moju karijeru. Svaki trener koji želi uspjeti, probiti se u vrhunski europski nogomet, mora kad-tad otići van. Došao sam u Al-Wahdu, osvojio juniorsko prvenstvo nakon dugo godina za taj klub, to nije promaklo ni najvećima i Zoran Mamić je tu bio jedna spona i eto me u redovima Al Aina i što da kažem, presretan sam!''
'Neopravdano podcjenjujemo Arape i Azijate'
Poznavatelji nogometa dobro su upoznati s pravom invazijom istočnih investitora na europsko nogometno tržište, posebice u slučaju Kineza, bilo da je riječ o kupovini klupskih dionica ili o akviziciji vrhunskih igrača i trenera na svoje tržište. Unatoč tomu, reći će Bašić, Europljani često neopravdano podcjenjuju sam nogomet na azijskom području.
''Mnogi će reći da Kinezi, Iranci, Saudijci, Arapi nisu talentirani i da nogomet jednostavno nije za njih. Krivo – jesu, dobro rade, puno ulažu i užasno se brzo razvijaju! Prva prednost koju moram istaknuti je ona genetska. Dakle, ovdje imate svih rasa, reći ću laički - i žutih i crnih i bijelih, tako da u tom smislu imaju sve predispozicije za sportske aktivnosti na vrhunskoj razini. Još uvijek ih malo koče stroga pravila. Recimo, u ligi jedva da dopuštaju strance, no sad su počeli i na tome raditi. Primjerice, u mlađim kategorijama svi registrirani igrači moraju biti domoroci, a donedavno su to morala biti i oba roditelja. Sad su to polako počeli mijenjati, pa tako dijete koje je rođeno ovdje a roditelji su mu stranci, može biti registrirano za lokalni klub. Tako se širi selektivna baza a samim time i kvaliteta. Kad tomu pridodate i vrhunsku struku, organizaciju rada i krupni kapital koje sad imaju, a koji su im u prijašnjim godinama nedostajali, zaključit ćete kako nogomet ovdje strelovito napreduje“, kaže Bašić.
Dario Bašić, Al-Wahda
FOTO: FC Al Wahda
U nekim segmentima, tvrdi Dario, istok je čak i ispred nogometne Europe. Dok vlasnici i investitori europskih velikana poput Reala, PSG-a i brojnih imućnih premijerligaša traže instant uspjehe, kod njih je u prvom redu budućnost.
''Gledajte, naravno da će vlasnici ovdje itekako željeti što bolje rezultate, no oni im nisu u prvom redu. Najvažnije im je stvaranje mladih igrača, stvarno vode brigu da na raspolaganju uvijek imaju golobrade mladiće. U Al Ainu Uprava i šefovi akademije konstantno rade na projekciji razvoja mladih talenata. Primjerice, gledaju prvu momčad, predviđaju koje će im pozicije na terenu iz ovih ili onih razloga u budućnosti biti deficitarne, pa onda sa mnom i sa ostalom strukom izrade plan razvoja omladinaca za te specifične pozicije. Nacionalni savez je također u stalnom kontaktu sa svim klubovima kako bi znali na koje će igrače reprezentacija moći računati, pa onda izrade projekciju očekivanih uspjeha u razdoblju od 8 – 12 godina. U njoj detaljno razrade očekivanja - koje će uspjehe postići, na koja će se natjecanja plasirati i kakve će im benefite to donijeti. Arapi su, rekao bih, po mnogočemu matematički precizni i ništa ne prepuštaju slučaju.''
Dario Bašić, Al Ain
FOTO: Al Ain FC
'Deveti klub na tablici gleda 50.000 ljudi'
A u kolikoj je mjeri nogometno ludilo zarazilo UAE i pale li se više na europski ili lokalni nogomet?
''Naravno da su ludi za Europom, prate se ovdje Liga prvaka, najjače europske lige i međunarodna natjecanja, a kad ovdje dolaze velikani poput Reala, Barcelone, a s njima i najveće zvijezde, nastane pravi kaos. Ipak, Arapi su specifični jer su strašno privrženi svojoj kulturi i svojim običajima pa tako imaju i strašno visoko mišljenje o sebi. Kad vidite to navijanje na tribinama, to je puno strasti i energije, čovjek se naježi. Možda kod nas ne toliko, Al Ain je onako manji, obiteljski gradić, ali kad pogledate Dubai i Abu Dhabi, da ne spominjem one mnogoljudnije zemlje poput Irana, Kine i Saudijske Arabije. Primjerice, utakmice Persepolisa kojeg vodi naš Branko Ivanković, svakog vikenda dođe pogledati 50 pa i više tisuća ljudi! Ovdje će stadioni kluba koji je osmi, deveti u prvenstvu gledati po 60.000 navijača, svaki vikend imate dojam kao da je u pitanju neko finale svih finala.“
Da je nogomet poput virusa zarazio azijsko područje, Bašić će možda najbolje opisati slučajem jednog transfera.
''Ovog ljeta smo imali jedan transfer iz Al Aina u Saudijsku Arabiju, u Hilal. Otišla je naša najveća zvijezda, Omar Abdulrahman, koji je ovdje u Aziji pojam, poput Ronalda ili Messija u Europi. To je bilo ludilo, mediji su ga opisivali kao transfer stoljeća, ljudi iz Emirata mu doslovno nisu dali da poleti s aerodroma na potpisivanje ugovora, pisale su se peticije na ostane u Al Ainu, a kad je pak došao u Saudijsku Arabiju, ondje su ga dočekali kao kakvo božanstvo, teško je to uopće opisati...''
Život u Emiratima vs. život u Hrvatskoj
Razgovor smo zaključili u revijalnom tonu. Raditi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kaže Dario, sa sobom donosi brojne izazove, često nevezane uz sam nogomet.
''U prvom redu moram istaknuti kako život ovdje diktira klima. Ima mjeseci kad vi ne možete sjesti na terasu i popiti kavu. Negdje od kraja rujna pa do proljeća vremenski uvjeti su ugodni, nešto kao u Hrvatskoj ljeto, no sve osim toga pravi je pakao.''
O svemu ostalom Bašić govori biranim riječima.
''Oduševilo me što su Arapi iznimno pristojni i uslužni ljudi, ali naposlijetku UAE su uslužna zemlja pa je tako nešto i za očekivati. Država je vrlo sigurna, ovdje se auti ne zaključavaju, stanovi se ne zaključavaju, ljudi jednostavno nemaju nikakvog straha od sitnog niti krupnog kriminala. Djeca trče po cesti, roditelji ne strahuju da će im se išta dogoditi, a otkad sam ovdje, policiju jedva da sam vidio na ulici.''
Poligon opisanom stanju svakako je i sam odnos države prema pojedincu, koji je u odnosu na Hrvatsku neki drugi svijet.
''Ljudi su ovdje jednostavno zadovoljni jer država pazi na njih, poslodavci paze na njih. Recimo, vaš šef će uvijek gledati da imate dovoljno veliku plaću i da vam još nešto ostane sa strane što se kaže. U obzir uzimaju i gdje živite, da li je to financijski pristupačniji ili pak skuplji dio grada pa će vam u skladu s time dodijeliti i naknadu za rad.''
A baš kao i lokalni stanovnici, zadovoljan je i Dario. Iako mu je povratak u Hrvatsku uvijek otvorena opcija, od odlaska u Emirate nije se osvrnuo. Al Ain bi mogla biti tek jedna od usputnih stanica na putu prema statusu trenerske ikone za čije će se usluge boriti najveći europski velikani. Bašić iza sebe već ima impresivni rezime, no njegova trenerska karijera po mnogočemu tek je u svom začetku.