Završen je još jedan prijelazni rok, a ovog ljeta oči su najviše bile uprte u poslove Dinama. Zagrebački se klub posljednjih mjeseci našao usred raznih klupskih previranja i borbi za prevlast, navijači su sve brojniji i glasniji, ali klupska vrhuška i dalje oklijeva s ključnim promjenama. Sve to, utjecalo je na transfere i krvnu sliku svlačionice Plavih.
Kvartet reprezentativaca (Livaković, Ivanušec, Šutalo, Petković) ''prodaje'' se već godinama, ali do ovog ljeta svi su i dalje bili na okupu. Teško je suditi ovom prijelaznom roku bez da se osvrne na ono što se dogodilo u siječnju i ožujku ove godine, a to su odlasci Mislava Oršića i Arijana Ademija. Plavi su u kratkom roku ostali bez glavne napadačke igle, neumoljivog strijelca, te lidera, kapetana Akija.
Iako je Dinamo kroz zadnjih par godina prodao i Gvardiola, Franjića, Jakića, Majera, okosnica momčadi bila je tu. Naravno, bilo je samo pitanje vremena kada će krenuti rasprodaja jer je teško za očekivati da će svi ostati u Dinamu do kraja karijere.
Sad, jedino je pitanje što je cilj: imati istu momčad na okupu nekoliko godina, stvarati ozbiljne rezultate i onda ih praktički prodati sve u samo par mjeseci ili svako ljeto prodavati jednu od zvijezdi.
Bilo je neizbježno
Dinamu se ovog ljeta dogodila ova prva situacija, te je nakon Oršića i Ademija, klub napustio reprezentativni trojac - Livaković, Šutalo, Ivanušec. Dinamo tu nije mogao ništa, svi oni imali su želju za odlaskom, htjeli su se iskušati u jačim i kompetitivnijim ligama, a Plavi su za njih dobili lijepu financijsku injekciju.
Jasno je naravno, kako u Maksimiru ne mogu momentalno zamijeniti te igrače, jednostavno to tako ne ide. Pokušalo se s nekim mladim ili nepoznatim igračima, a zasad to ne djeluje obećavajuće. Bez obzira na to što su bili svjesni prodaje klupskog srebra, kao i to da ih je nemoguće zamijeniti, dojma smo da su u Plavom salonu ipak imali puno vremena za pravovremenu reakciju, a na kraju su u posljednja dva tjedna bili najaktivniji, reklo bi se možda da se išlo i na svojevrsni ''horuk''.
Plaćene odštete na igrače koji ne igraju
Međutim, vratimo se na početak prijelaznog roka. Prvo je odrađen obavezan otkup Maura Perkovića u iznosu od 2 milijuna eura, a hrvatski U-21 reprezentativac nije igrao još od 30. travnja i proslave naslova na Poljudu. Zatim, stigao je Francuz Bernauer, koji je plaćen 1,2 milijuna eura. Stoper je skupio tek tri nastupa za Dinamo, iako ni u jednom od tih nastupa nije kiksao, štoviše Dinamo nijednom nije primio gol dok je on igrao. Ipak, očito treneri znaju nešto više od nas i vjerojatno nemaju povjerenja u njega.
Nešto kasnije, doveden je Japanac Kaneko, koji se dosad nije uopće naigrao, a njegova je posudba plaćena 400 tisuća eura, s tim da Plavi na kraju sezone imaju i opciju otkupa. U klub je još stigao i ukrajinski reprezentativni lijevi bek Mihajličenko, a nakon ispadanja od AEK-a doveden je i Lokomotivin dvojac - Stojković i Kačavenda. Taj se posao činio kao pun pogodak, ali onda se dogodio šok: Stojković je ozlijedio križne ligamente na zagrijavanju prije utakmice s Rijekom, a Kačavenda je nakon obnove stare ozljede bio primoran ići na novu operaciju.
Brže-bolje, u Maksimiru su reagirali i doveli Bayernovog Gabriela Vidovića, 19-godišnjaka koji je prošle sezone zabio 4 pogotka u dresu nizozemskog Vitessea. Mladi Vidović tako bi trebao uskočiti u kopačke Luke Ivanušeca, što neće biti tako jednostavno.
U međuvremenu, klub je napustio već spomenuti reprezentativni trojac, a za Ivanušeca i Šutala zasad nije pronađena adekvatna zamjena. Ili možda je, samo to još ne znamo jer nismo vidjeli na terenu.
Nekolicina mladih igrača poslana je na posudbe, a oni koji su definitivno otpisani malo su i šokirali Dinamov navijački puk - Niko Janković i Marko Tolić. Jedan impresionira u Rijeci, a drugi u Slovanu iz Bratislave i mnogi se pitaju zašto oni nisu mogli ostati u svlačionici Plavih kao kvalitetni rotacijski igrači. Pogotovo zato što Dinamo ove sezone igra Konferencijsku ligu i bilo bi minuta za sve. Također, otpisan je i skupo plaćeni Bočkaj, mladi Barišić i Štefulj, a na samom kraju prijelaznog roka na posudbi je ostavljen i dovedeni Brodić.
MINUS 3
To je naša ocjena za odrađen prijelazni rok u Maksimiru. Mnogi će reći da je ovo najgori prijelazni rok u povijesti, ali treba realno sagledati neke stvari. Prodaja reprezentativaca bila je neizbježna, a Dinamo si nije mogao priuštiti plaćanje velikih odšteta bez garancije igranja Lige prvaka, što se na kraju ispostavilo i dobrom odlukom, obzirom na šokantno ispadanje od AEK-a. Dinamova Uprava čupala je živce navijačima (u redu, ne samo zbog transfera, zbog tih drugih razloga će i nastaviti s tim), ali u zadnja dva tjedna probudilii su se i doveli nekolicinu igrača. Šteta zbog ozlijeđenog Lokomotivinog dvojca, ali u posljednja četiri dana popravljen je dojam.
Kapetan kao spasitelj
Iz Bologne je na posudbu doveden talentirani stoper Sosa, u klub je vraćen Tibor Halilović, a onda posljednjeg dana prijelaznog roka, poslastica: Arijan Ademi vratio se iz Kine! Velika želja Uprave, trenera, igrača i naravno, navijača, ponovno je u omiljenom klubu i spreman je napraviti reda u svlačionici i na terenu. Osim njega, 8. rujna potpisan je i Fran Brodić, koji će sezonu provesti u Varaždinu.
Taj zadnji dan, po nekoj je našoj procjeni od nekakve mršave dvojke, ocjenu podigao na minus 3. Naravno, ne smije se zaboraviti kako je pozitivna stvar i ostanak Brune Petkovića u klubu. Teško je bilo za očekivati uz sva događanja u plavom salonu, miniranja, sabotaže i neslaganja, kako će u plavo gnijezdo sletjeti kapitalci za Ligu prvaka, ali obzirom da je i trener Jakirović kumovao nekim transferima u samom foto-finišu, očekuje se kako će on to posložiti kako je uspio i s nekim anonimcima u Rijeci.
Uz prodaju glavnih igrača, Dinamo je zaradio velik novac, a doveo je igrače koje nije puno platio. Zasad, od njih nema velike koristi, ali sezona je duga i na kraju se broje mrtvi. U anketi nam recite kako vi gledate na ljetni prijelazni rok Dinama.