“Cristiano Ronaldo je stroj”, pisao je za Net.hr , izvjestitelj iz Francuske dnevnog lista Maisfutebol, uoči ogleda Portugala i Hrvatske. Objašnjavajući kako je momčad izrazito podređena njemu i kako je kritiziran zbog percepcije da ne igra tako dobro za reprezentaciju kao za svoj klub, zaključio je: "Mnogi ne razumiju da se i strojevi, poput njega, katkad pokvare."
Jedna od stvari koja nije mogla proći nezapaženo na ovom Euru bila je promjena Ronaldova pristupa nakon grupne faze natjecanja. Prvi put u barem deset godina, on se prilagodio momčadi – a ne momčad njemu. Nije više baš svaka lopta morala ići na njega kad god je u poziciji da je primi, Portugal je počeo više pokušavati i drugim kanalima, a i sam Ronaldo je počeo odigravati i nešto obrane.
Naravno, bio je to dio šire strategije izbornika Fernanda Santosa, koji se nakon potpunog nereda u remiju 3-3 s Mađarskom odlučio na daleko veći oprez i pragmatičnost. Fokusirao se na čvrsti i dobro organizirani obrambeni blok, dok je prema naprijed stvari ostavio improvizaciji i individualnoj kvaliteti. Portugalska igra je postala neatraktivna i izrazito reaktivna, ali je momčad primila samo jedan gol u ukupno 450 minuta koje su uslijedile (čak tri od četiri utakmice na ispadanje otišle su u produžetke).
Čačić nije 'zakočio' Ronalda
Nije Ante Čačić nekakvim genijalnim potezom "zakočio" Ronalda – daleko manji fokus na svoju megazvijezdu bila je svjesna odluka portugalskog izbornika i to je bilo jasno valjda svima koji razumiju nogomet. Svima, osim Čačiću – ako i on sam doista vjeruje u ono što je rekao.
A onda, u finalu, stroj se posve pokvario: Ronaldo se rano ozlijedio i morao je izaći. Njegov izostanak, međutim, nije Portugal učinio slabijim. Svakako ne u onome što igraju – Santos je time odjednom dobio praktično igrača više za defenzivu, što je otupilo francusku napadačku inicijativu. Na kraju, dodatno je modificirao pristup i formaciju uvođenjem Edera, te je igra njegovih postala tečnija i opasnija prema naprijed, što je donijelo šokantnu pobjedu.
Time je i ovo izrazito siromašno Europsko prvenstvo dobilo svoju veliku priču. Podsjetilo je to možda na finale SP-a 1986., kad su se Nijemci potpuno fokusirali na pokrivanje Diega Maradone, ali je ostatak Argentine procvjetao u takvoj situaciji i izvojevao pobjedu. No, ovo je bilo nešto drugo: teško se uopće sjetiti neke momčadi na elitnoj razini koja je bila toliko ovisna o svom najboljem igraču, da bi onda njegovim potpunim izostankom došla do svoje najveće pobjede.
Pokazalo se, zapravo, da je Portugal bolji bez Ronalda nego s njim.
Portugal s Ronaldom daleko od punog potencijala
Počevši od toga da momčadi Patricka Ewinga, sveučilište Georgetown i New York Knicks, neobjašnjivo igraju bolje bez njega, kad je ozlijeđen ili u opasnosti od isključujuće osobne pogreške, američki sportski kolumnist Bill Simmons razvio je takozvanu "Ewing Theory". Naveo je niz primjera u kojima glavna zvijezda uživa veliku količinu medijske i navijačke pozornosti, a njena momčad počne postizati bolje rezultate tek u njenoj odsutnosti.
Ronaldo je, naravno, osvojio ponešto u svojoj klupskoj karijeri – za razliku od Ewinga. I Portugal je pod njegovim vodstvom imao više nego pristojne rezultate, ali svejedno je dojam – pogotovo posljednjih godina – bio da reprezentacija igra daleko od svog punog potencijala. Koliko god je sjajna prednost imati jednog od najboljih igrača svih vremena u momčadi, toliko to može biti i slabost iste te momčadi ako se cijela podredi njemu.
Galerija
Drugi znameniti kolumnist, Telegramov Mihovil Topić, često zna reći da je nogomet prije svega "igra uloga". A kad su uloge svih 10 ostalih igrača da budu vodonoše Ronaldu, onda to neminovno potkopava homogenost i etiku kolektiva. Neizravna poruka igračima – a Portugalci su prilično dobri i silno talentirani igrači, većina kojih igra u top klubovima – je "niste dovoljno dobri, dodajte Ronaldu". I sam Ronaldo znao im je katkad u trenucima razočaranja bez imalo uvijanja i izravno uputiti takvu poruku.
Santos je taj problem dijelom riješio time što je uspio utjecati na Ronalda da se, nakon grupne faze, žrtvuje tako što će se – barem donekle – podrediti kolektivu. No, i dalje je njegova prisutnost na terenu bila svojevrsni uteg za suigrače: kad biste gledali njihovu utakmicu dojam je uvijek bio da je svaki igrač Portugala u svakom trenutku svjestan gdje se Ronaldo nalazi i da prema tome treba odlučiti kako će se kretati i kome će dodati loptu.
'Vodonoše' pune samopouzdanja
Objašnjavajući svoju taktičku teoriju, Arrigo Sacchi govorio je da njegovi igrači na terenu imaju četiri referentne točke: loptu, prostor, suparnika i suigrače.
"Svaki pokret mora se događati uzevši u obzir te referentne točke", rekao je.
"Svaki igrač mora odlučiti koja od njih je u tom trenutku najvažnija".
Portugalcima je najvažnija referentna točka bio – Cristiano Ronaldo. I to se vidjelo. Iako im je njegova golema kvaliteta uvijek mogla ni iz čega donijeti pobjedu, isto tako im je i otežavala izgradnju igre prema naprijed. No, Ronaldo je bio referentna točka i za suparnike – a izostanak prave reakcije francuskog izbornika Didiera Deschampsa na situaciju nastalu njegovim izlaskom zapravo je odlučila finale.
Portugal, obrambeno stabilniji nego dotad, uspio je zadržati francuske prijetnje daleko od svojih vrata; kako je utakmica odmicala, 'vodonoše' su stjecale samopouzdanje te zaigrale onako kako i inače znaju prema naprijed. Tako je teorija koju je uveo Simmons dobila još jednu potvrdu.