Ma da je naša nogometna vrsta u prijateljskom dvoboju u pravom nastupu i nadvisila Portugal gorak okus "mižerije" kontra Škotske se ne bi mogao oprati.
U sveopćem traženju krivca najgore prolazi sam izbornik, Igor Štimac. Ništa čudno, pa to mu je u opisu posla. Izbornik je trenutačno najusamljeniji čovjek u našem nogometu, njegova razmišljanja nakon što ni predsjednik HNS-a Davor Šuker nije došao na utakmicu s Portugalom u Ženevi možemo samo pretpostaviti. U anketi našeg portala čitatelji, s popriličnim uzorkom od 12600 ljudi, kao glavni krivac za krah reprezentacije smatra se baš izbornik, tako je izreklo pedesetak posto čitatelja. Četrdesetak posto drži da su vesele pripreme u Zagrebu i Međugorju bile najveći problem, sedam posto njih misli da je razlog poraza protiv Škota odsutnost Modrića. Samo tri posto čitatelja razmišlja na način da su krivci - igrači.
Doista, što je s igračima? S njihovim pojedinačnim dosezima koji zbrojeni daju prevagu nad suparnikom? Oni koji su mazohisti i koji imaju snage pogledati još jednom utakmicu protiv Škotske, baš kao što to čine treneri širom svijeta vidjeti će u toj devedesetominutnoj priči svega i svačega. Uglavnom, hrvatska momčad nije imala niti jednog raspoloženog igrača, mahom je gubila duele i tek iskazivala nervozu što se bližio kraj utakmice.
Voljni element se iskazivao tek iskazivanjem panike u drugom dijelu kad se vidjelo da je vrag odnio šalu i da od preokreta neće biti ništa. Kako su igrači shvatili ovu utakmicu? Jesu li oni bili žrtve "lako ćemo" razmišljanja bez obzira što je i izbornik govorio - Strachan dolazi u Zagreb pobijediti! I to dan prije utakmice. A da je netko iz Saveza pomno promatrao Škote u Zagrebu, njihove treninge, raspored i način dočeka utakmice sve bi shvatio. Škoti su se u Zagrebu uistinu ponašali kao da igraju utakmicu na život i smrt. Došli su u Zagreb dva dana prije utakmice, momčadi inače na gostovanja dolaze dan prije. Dan prije utakmice održali su dva treninga, jedan ujutro i jedan navečer. Taj u četvrtak ujutro, na Zagrebellu, trajao je gotovo tri sata. Nisu ni ulazili u svlačionice, obukli su se u opremu i trenirke već u hotelu i direktno otišli na igralište. Sve je prštalo od snage i borbe, nakon tog treninga i trava je nestala, pričaju svjedoci koji su bili začuđeni takvim impresivnim treningom dan prije utakmice. Škoti su navečer imali još jedan trening, tek toliko za razgibavanje, opuštanje. U takvom, treneri vole reći, "tonusu" Škoti su izašli na Maksimir. A Hrvati?
Gotovo deset dana priprema od kojih tek par posljednjih sa svim igračima prošlo je u opuštajućem ugođaju. Štimac je morao znati da će za možebitni posrtaj protiv Škota prst krivice biti uperen u njegovu ideju s odlaskom u Međugorje. Da je Hrvatska protiv Škotske igrala sjajno i nadahnuto, da je pogodila pet stativa i nije pobijedila isto bi Medugorje bilo krivo. To je morao znati. No, slabo se moglo trenirati i u Zagreb. Štimac je preuzeo rizik s Međugorjem, čovjek je koji voli riskirati. Imao je tamo pažnju, ljubav navijača, nije da ga se ne može shvatiti. No, gleda se rezultat i sada je pitanje kada će se iznova odlučiti poći u Hercegovinu. Podsvjesno, davno prije kada se odlučio za Međugorje zacijelo je smatrao da Škoti koji redaju poraze ne bi trebali biti problem. Ako se takva opuštenost prenijela na igrače tu povratka više nije bilo. Opet, ne mogu se amnestirati ni igrači. Od njih se u srazu sa Škotima ponaosob očekivalo više. Hrvatska je postala momčad pretencizone kombinatorike, sa silnim dodavanjima i kruženjem oko suparničke obrane bez pojedinačnih dosega. Alibi igra bez hrabrih pokušaja završila je krahom.
Rezimirajmo, Štimac jest krivac, ne samo što mu je to u opisu posla, već i stoga što je uporan u zastupanju svojih ideja unatoč izostanku rezultata. Dvoboj protiv Škotske je zoran primjer. U cijeloj priči i on ima pravo biti srdit na pojedinačne dosege igrače, baš kao i svi mi. Pa tu je previše dobrih nogometaša da bismo bili zadovoljni slikom protiv Škotske. Veli sada izbornik - "Tko ne ispuni očekivanja neće igrati". U konkretnom slučaju riječ je o cijeloj momčadi. Međutim, apostrofirao je dvojicu, Strinića i Perišića, hoće li takav oštar kurs pasti na plodno tlo? Štimčevi teški i usamljeni dani očito tek slijede. Okrene li se momčad protiv njega tada mu nema spasa.
