Matej Mitrović živi onaj san koji je uvijek htio živjeti. Snovi su mu se ostvarili, igra za nacionalnu momčad. Mladi Slavonac rodom iz Požege za Hrvatsku je debitirao 12.studenog 2014. u prijateljskoj utakmici protiv Argentine u Londonu, a do danas je u dresu Vatrenih sakupio 4 nastupa i postigao jedan pogodak.
Čačić vjeruje Mitroviću
Izbornik Ante Čačić vjeruje mu i daje šansu u prvih 11. U susretima protiv Finske, prijateljske protiv Sjeverne Irske i Ukrajine, Mitrović je odigrao svih 90. minuta, protiv Kosova u Skadru igrao je 45. i postigao gol u onoj visokoj 6-0 pobjedi.
Sinoć je na Maksimiru ponovno bio siguran, pouzdan, pravovremen... Uz Domagoja Vidu, Mitrović je bio stup obrane protiv opasnih Ukrajinaca koji su svoje prigodne uglavnom vrebali iz kontri i polukontri. Onako kako se to i očekivalo od izbornika Andrija Ševčenka. Pravi je nasljednik Ćorluke koji je naš najbolji hrvatski obrambeni igrač.
Prvi put pred punim Maksimirom
"Jedini cilj prije utakmice bio nam je uzeti ta tri boda. Prvo poluvrijeme smo krenuli agresivno, pravili smo pritisak, pokušali smo prije doći do pogotka. To smo i uspijeli. U drugom poluvremenu, doduše, malo smo pali ali uspijeli smo izdržati do kraja", kazao nam je Matej Mitrović koji je prvi puta zaigrao pred punim maksimirskim tribinama u dresu Vatrenih.
"Fenomenalno. Nadam se da će tako i ostati", kazao je stoper istanbulskog Bešiktaša koji se u potpunosti afirmirao na hrvatskoj nogometnoj sceni u dresu Rijeke. Mitrović je vodio veliku bitku s ukrajinskim napadačima, a u obrambenoj liniji igrao je s dva igrača koja inače nisu standardni član udarnih 11 Vatrenih, Josipom Pivarićem i Tinom Jedvajom, koji su svoju šansu dobili zbog ozljeda dokapetana Vedrana Ćorluke i Šime Vrsaljka.
Rošade na pozicijama
Čačić je zbog spomenutog i izostanka pocrvenjelog Ivana Perišića morao napraviti rošade na pozicijama. Pa je tako u špicu stavio Nikolu Kalinića, na Perišićevom mjestu na lijevom krilu igrao je Mario Mandžukić, Milan Badelj bio je desni centralni vezni zajedno s kapetanom Lukom Modrićem.
Vremena za uigravanje formacije nije bilo. Ali to nije spriječilo Mitrovića i Hrvatsku da uzmu bodove. Bilo je čupavih situacija kad je morao biti koncetriran prilikom Pivarićevog plivanja dva puta u prvom poluvremenu.
"To su sve kvalitetni igrači i nema potrebe da se nešto puno uigravamo", dao je do znanja Mitrović.
Jedvaj opravdao povjerenje, ali...
I Tin Jedvaj opravdao je Čačićevo povjerenje. U globalu je. Imao je nekoliko dobrih intervencija i pokušaja prema naprijed, iako je i nekoliko puta, ruku na srce, pokazao nesigurnost. Pogotovo u prvom poluvremenu. Ukrajina je prijetila uglavnom iz kontri i polukontri. Malo se opustiš, upadneš u neku igračku letargiju u kojoj stalno napadaš, imaš inicijativu i dođeš u probleme. Zna biti nezgodno.
"Pa da. Bilo je malo drugačije nego što smo se nadali. Nekako smo mirnije igrali. Ali, igrali su većinom na svojoj polovici, nisu dolazili na naših 20 metara od gola, dobro smo se branili. Možda smo mogli dati gol, dva više, ali čestitam dečkima. Pobjeda je pobjeda i bodovi su najbitniji", kazao nam je Tin Jedvaj i prokomentirao svoju igru.
"Zadovoljan sam igrom. Naravno, nije to moja neka prirodna pozcija, ali u kratkom vremenu uspijeli smo se posložiti i sve je ispalo ok. Moja zadatak je bio da čuvam njihovog najboljeg igrača Konopljanku. Cijela je ekipa dobro igrala, Niti on niti Jarmolenko nisu dolazili u prigode.
Tin Jedvaj je za vrijeme utakmice dobio i jedan nezgodan udarac u nogu.
"Ma ništa strašno, ok je", zaključio je Jedvaj.
