Ogroman kamen pao je s leđa Ernesta Valverdea jučerašnjom pobjedom Barcelone protiv Seville. Bila je to sjajna, uvjerljiva predstava momčadi od koje se ove sezone mnogo očekuje, a koja je sezonu započela ispod tih očekivanja. Valverdeu se zbog neuvjerljivih predstava tresla stolica i morao je nešto brzo smisliti da bi Barcelona proigrala. Jedan potez bio je dovoljan - ostaviti Antoinea Griezmanna na klupi.
Nije to bilo lako jer je ipak Barcelona na njega potrošila ovog ljeta 120 milijuna eura, a mora se priznati da bi Francuz objektivno ušao na listu od najboljih deset igrača na svijetu u ovom trenutku. Zapravo, Griezmann je većinu svoje karijere bio najbolji igrač u svojim momčadima jer se sustav igre prilagođavao njemu.
No u Barceloni je naišao na potpuno drugačiju situaciju.
S Mandžom do zvijezda
Ozbiljan nogomet Griezmann je počeo igrati u Real Sociedadu. S dvadeset godina polako se probijao u prvi sastav momčadi koja je u samo nekoliko sezona od drugoligaša postala značajan faktor u španjolskoj Primeri. S igrom svoje momčadi rastao je i Griezmann koji je bio osuđen igrati na lijevom krilu. Njegove brojke nisu bile impresivne, no 16 pogodaka u posljednjoj sezoni sa Sociedadom osigurali su mu poziv u francusku reprezentaciju baš uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu.
Griezmann zapravo u Brazilu nije pokazao puno. Didier Dechamps davao mu je minute, no on nije bio nikakva prijetnja u napadu. Nije zabio niti jedan pogodak, a nije ni asistirao. Pogađate, još uvijek je igrao na krilnoj poziciji. Diego Simeone ipak je nešto vidio u njemu te nagovorio upravu Atletico Madrida da potroši 54 milijuna eura na plavokosog francuskog ofenzivca.
Sedam utakmica trebalo je Griezmannu da zabije svoj prvi pogodak za Atletico Madrid za koji je u toj sezoni 2014/2015 još igrao i naš Mario Mandžukić koji je nerijetko bio meta Griezmannovih asistencija. Najbolji primjer je suradnja dvojice napadača u španjolskom Super Kupu u kojem je Mandžo na asistenciju Griezmanna zabio jedini gol i tako potopio Kraljevski klub.
No nije Atletico tada igrao igru podređenu Griezmannu. Simeone je gajio tu igru "male momčadi" temeljenu na trci. Bekovi su mu bili iznimno bitni u oba smjera, Koke je u sredini diktirao ofenzivnu igru, a Ardi Turanu bilo je dozvoljeno napraviti pokoji "bicikl" na krilnoj poziciji. S jednim golom u 11 utakmica prolazio je Griezmann proces prilagodbe na momčad koja nije prilagođena njemu.
A onda je nakon reprezentativne stanke u listopadu 2014. godine Simeone skrojio formaciju u kojoj će se Francuz dobro osjećati. Mario Mandžikić išao je u samu špicu kao odlična martinela, a Griezmann će nominalno igrati kao drugi napadač koji će tražiti loptu od martinele i kreirati za sebe i druge kad se obrane povuku za centarforom. Sistem je bio prilagođen njemu i u tome je uživao. Prva utakmica s Cordobom završila je 4:2, a Griezmann je zabio dva gola, Mandžukić jedan.
Atletico Madrid's Croatian forward Mario Mandzukic (L) celebrates after scoring next to Atletico Madrid's French midfielder Antoine Griezmann during the Spanish Supercopa second-leg football match Atletico de Madrid vs Real Madrid CF at the Vicente Calderon Stadium in Madrid on August 22, 2014., Image: 202172028, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: GERARD JULIEN / AFP / Profimedia
Savršena pozicija
Do izražaja je došla Griezmannova sposobnost egzekucije, sezonu je završio s 22 pogotka, isto koliko i Neymar na trećem mjestu ljestvice strijelaca španjolske Primere iza znate već koje dvojice. Treći je završio i Atletico koji je dobio problem - kad nije zabijao Griezmann, oni nisu pobjeđivali.
Didier Dechamps nije više ni pomišljao staviti Griezmanna na klasično krilo. Približio ga je martineli Olivieru Giroudu, a to ga je učinilo najboljim strijelcem Europskog prvenstva na kojem su izgubili u finalu od Portugalaca. Bila je to samo najava za svjetsko zlato u kojem je sudjelovao s četiri gola i u kojem je Dechamps Girouda držao u igri samo da bi Griezmann mogao igrati svoju igru. A kad bi se protivnici prevelikim brojem igrača posvetili toj osovini, "ubojice" poput Paula Pogbe i Kyliana Mbappea dobili bi puno prostora. Ipak, mi mu nećemo nikad oprostiti ono simuliranje prekršaja nakon kojeg je pao prvi gol u finalu.
Na putu u propast?
Dolazak Griezmanna u Barcelonu bio je, možda u njegovoj glavi, njegov konačni korak u nogometnu elitu, no bolje bi mu bilo da je razmislio dvaput. Igra Barce još će se uvijek vrtjeti oko Messija. Jedini gol koji je zabio kad su njih dvojica igrali zajedno je onaj nakon Messijevog kornera Villarealu. Druga dva u sezoni zabio je Betisu, kad nisu igrali Suarez ni Messi pa je Barcelona, bar taj dan, bila Griezmannocentrična.
Kako će Valverde ove sezone dati loptu Griezmannu, Messiju i Suarezu, to on sam mora dokučiti. U protivnom će elitni "second striker" postati samo još jedna zvijezda koja je svoje najbolje igračke godine u vjetar bacila čekajući svojih pet minuta u Barceloni. PItajte samo njegovog nekadašnjeg suigrača Ardu Turana kako se on proveo na Camp Nouu, a i Andre Gomes bio je velika zvijezda Valencije i europski prvak s Portugalom, da bi u Barceloni razvio tek anksiozni poremećaj.
Barcelona's French forward Antoine Griezmann (R) leaves the field during the UEFA Champions League Group F football match between Barcelona and Inter Milan at the Camp Nou stadium in Barcelona, on October 2, 2019., Image: 474899857, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: LLUIS GENE / AFP / Profimedia
Sve dok su Luis Suarez i Lionel Messi u prvom sastavu Barcelone, Griezmann neće moći doći do izražaja, a pogotovo će se to vidjeti u velikim utakmicama u kojima individualna kvaliteta neće biti dovoljna za poraziti protivnika. Kao što je bila utakmica protiv Intera u Ligi prvaka u kojoj je Barcin napad prodisao tek kad je Griezmann izašao iz igre.
I bolje da ga Valverde u jučerašnjoj utakmici nije uveo u igru. Bilo bi to kao da mu kaže: "Ajde, mali, idi i ti malo osjetit' teren". Priznao je time da Barcelona nije pametno uložila 120 milijuna eura i, najgore od svega, krenula uništavati još jednog sjajnog igrača.
