Čini se da je za vrijeme boravka u bolnici Blanka pokupila bakteriju, koja je uzrokovala infekciju. No, najgore u cijeloj priči je to što liječenje od ove bakterije traje dosta dugo, pa je stoga upitan Blankin nastup u Londonu na OI, gdje je trebala braniti srebro s Olimpijskih igara iz Pekinga.
"Ova presica nije samo o nastupu na Olimpijskim igrama, nego da vas uputim u sve što sam prolazila posljednjih mjeseci. I kakve sam probleme sve imala", započela je konferenciju za medije Blanka Vlašić.
"Sretna sam i blagoslovljena što mi je 13 godina karijere prošlo bez ozbiljnih ozljeda. Prije nekoliko mjeseci suočila sam se s ozljedom koja je zahtijevala operativni zahvat. To je bilo nužno i mislim da sam si time kupila novih 13 godina", istaknula je naša vrsna atletičarka.
A zatim je progovorila o samom tijeku operacije i oporavka.
"Artroskopski sam zahvat obavila 31. siječnja. Bile su to zapravo dvije operacije u jednoj. Kost nije samo smetala Ahilovoj tetivi, ona je doslovno bila u njoj. To je trebalo riješiti, ali i 'obrijati' dio Ahilove tetive. Zatim, trebalo je napraviti rekonstrukciju čitavog zgloba. Tada su se dogodila okoštavanja, zglob je izgubio na pokretljivosti, oštećivao je tetive... Znam da su svi govorili da oporavak traje dva mjeseca. Ali za koga? Nekoga tko jednom tjedno ode trčati na Marjan, ne i za mene...", ustvrdila je Blanka.
Sama operacija, priznaje, prisilila ju je na mnoge prilagodbe.
"Nisam znala što očekivati. A zglob se morao prilagoditi na potpuno nove uvjete. Morala sam napraviti potpuno novi uložak za obuću jer promijenio mi se otisak stopala."
Blanka ističe da je zahvat bio manje invazivan od operacije, ali svejedno ozbiljan.
"S dvije strane su mi tretirali zglob. S ukupno četiri šava. Jedan šav bio je sumnjiv, s unutarnje strane pete. Ali bio je tako malen... Nisam ni sanjala da bi se sve moglo tako zakomplicirati. Tijekom bazičnih priprema šav je počeo oticati. Mogla se napipati neka kvržica koja je užasno boljela. Pokušala sam raznim metodama učiniti da sadržaj te kvržice iscuri, no nije pomagalo, pa je trebala još jedna operacija, jer je bilo očito da je nešto zaostalo od prvog zahvata. Bila je riječ o granulomu, obrambenoj reakciji organizma na strano tijelo. Organizam ga je otkrio i omotao svojevrsnom smjesom pa sam to morala vaditi pod lokalnom anestezijom i dobila još četiri šava", prepričava Blanka svoje probleme s ozljedom. Terapiju oporavka odlučila je nastaviti u Londonu, kod dr. Đurovića. "Dobila sam neki poseban aparat na Ahilovoj tetivi. Pri kraju terapije, kad su se šavovi već mogli vaditi, trčala sam bez boli. Kad smo skinuli šavove, rana se jako brzo otvorila i odmah sam odradila i svoje prvo skakanje malog intenziteta, sa zaletom od četiri koraka", ističe Blanka i nastavlja: "Znala sam da će nove sprinterice ostaviti posljedice kad ih prvi put obujem. Malo me boljelo tu večer, ali mislila sam da će led riješiti problem. No, rana nije izgledala baš lijepo. Uostalom, na nezgodnom je mjestu, koliko god je ja štitila flasterima i spužvama. Kad sam se probudila, bolovi u nozi bili su jaki i prvi put nakon operacije uzela sam štake. U tom trenutku samo sam htjela da mi netko kaže da karijera nije u opasnosti. Čudno je nekako nateklo na nozi, led nije pomagao. Zvala sam doktora u Švedsku, koji je rekao da dođem što prije mogu. Zvala sam u četvrtak, a u nedjelju sam već bila u Švedskoj. On je pogledao ranu i rekao da sumnja na infekciju. Ja sam odahnula, jer sam se bojala da je sve smrskano. Sutradan je potvrdio svoje sumnje. Na rani su se stvarale kraste, ali nije zarastala kako treba. Doktor je sastrugao krastu i uzeo bris. Dao mi je antibiotike širokog spektra, a u početku nije mogao otkriti o kojoj se bakteriji radi. No, ja i dalje nisam mogla hodati kako treba, pa sam ostala u Švedskoj dok se stanje ne popravi. Za nekoliko dana odbacila sam štake i sad sam 10 dana na antibioticima. Rana napokon zarasta dobro", govorila je Splićanka i onda progovorila o budućnosti. "Na kontrolnoj magnetnoj rezonanci tetiva i zglob bili su u odličnom stanju. Karijera nije upitna, ali upitna je ova sezona i nastup na Olimpijskim igrama. No, neću odustati od nastojanja da se pojavim u Londonu i skačem na najvišoj razini! No, ne želim ići tamo i skakati 190 ili 195, zna se što ja želim. Ali, neću ugroziti 10 godina karijere zbog toga. Pa da živim u strahu. Bila sam na dvoje Olimpijskih igara, znam što je to i što to znači, ali doći u London i strepjeti hoću li u finale, to bi bilo poražavajuće. Kad dođe vrijeme za polazak, znat ću idem li ili ne. Olimpijske igre za mene bi trenutačno bile bonus, dodatna nagrada. Nema potrebe za očajavanjem i razočaranjem, pa toliko ljudi svakoga dana doživljava puno teže sudbine. Ljudi se ujutro bude i zahvaljuju Bogu što su živi, a mene muči samo mala infekcija. Nadam se da ću se vratiti, motiviranija sam no ikad. Slijedi drugi dio moje karijere i namjeravam ga proživjeti baš kao da mi je prvi put", kaže Blankai poručuje: "Nemam namjeru odustati. Uporna sam i tvrdoglava i osjećam da još nisam rekla zadnju riječ. Neki će reći da nisam imala sreće, ali moj je jedini cilj da se vratim zdrava i da se ovakva sezona ne ponovi." Splitska atletičarka konkretnije je rekla koji su to rokovi za odlazak na OI. "Krajnji rok za odluku o odlasku ili neodlasku u London je dan prije puta. Ne želim govoriti o postocima. Ni za ovo se nisam nadala da će se dogoditi, a hajmo biti iskreni i reći da nikome ne bi donijelo dobroga da idem tamo bez veze. Ne želim to svima nama priuštiti. Nema potrebe za suzama, emocije poput takvih zamagljuju pogled, a meni treba bistra glava. Počet ću trenirati kad nestane bol. Za ovo sam rođena i svakim dijelom svoga bića osjećam da je ovo moj poziv. Ne mogu se zamisliti da radim išta drugo, niti da se umirovim sad. Tek sam na pola puta. Bog mi je poslao kušnje koje vjerujem da ću prevladati. Uostalom, kako je Lowe rekla, dosadno im je bez mene", zaključila je Blanka.
