Australsko-srpska tenisačica rođena u Osijeku, Jelena Dokić, karijeru je završila 2014. godine. Osvojila je šest titula, igrala je finale Roland Garrosa 2002. godine i tada je bila četvrta igračica svijeta.
No, ti su sportski uspjesi ipak ostali u drugom planu jer je Jelena ipak poznatija po svojem traumatičnom odnosu s ocem Damirom koji ju je tukao i zbog kojega si je skoro oduzela život. Nedavno je pak poslije 19 godina prekinula je s dečkom Tinom, Hrvatom zbog kojeg ju je otac žestoko napadao i branio joj tu vezu.
"U njegovim očima to je bilo nešto najgore što sam mogla napraviti. On bi više volio da sam s nekim teroristom nego s Hrvatom. Vrištao je u slušalicu: 'Ti si smrdljiva, užasna kurva. S neprijateljem si. Osramotila si me'", ispričala je Jelena, koji je pričala i o tome kako ju je otac tukao:
"Na kraju sam se onesvijestila. Krvnički me je pretukao."
Dobar primjer toga što joj je otac znao raditi je i scena od prije dvadesetak godina. Dokić je tada u polufinalu Wimbledona izgubila od Lindsay Davenport što joj je bio jedan od najvećih uspjeha u karijeri, a umjesto da se raduje, njoj je taj poraz pao izrazito teško prvenstveno zbog reakcije njezinog oca Damira, koji joj je bio trener. Neposredno poslije tog meča njezin otac je napustio teren bez izgovorene riječi, a kad je došla do njega brutalno ju je izvrijeđao.
Jelena je nakon završetka igračke karijere 2014. godine, uz borbu s depresijom, vodila i bitku protiv kilograma. 2018. godine je došla do 120 kilograma, a u listopadu 2019. se odlučila pokrenuti pa je u samo godinu dana uz redovite treninge i posebnu prehranu uspjela smršaviti čak 45 kilograma.
Jelena je ponovno u centar pažnje javnosti došla ovoga ponedjeljka jer je u emotivnoj objavi na Instagramu priznala da je u travnju bila blizu toga da počini samoubojstvo skokom s 26. kata.
"Htjela sam skočiti s 26. kata i oduzeti si život. Nikada neću zaboraviti taj dan. Sve je mutno. Sve je mračno. Bez tona, bez slike, ništa mi nema smisla. Samo suze, tuga, depresija, anksioznost i bol. Posljednjih šest mjeseci je bilo teško. Stalno sam plakala, svugdje i uvijek. Na poslu sam se skrivala u kupaonicu kako bi brisala suze da me nitko ne bi vidio, neprestano sam plakala kući u moja četiri zida. Bilo je nepodnošljivo. Konstantni osjećaj tuge i bola jednostavno nisu odlazili i život mi je bio razlomljen, rasturen", napisala je na početku.
"Krivim sebe, ne mislim da sam vrijedna ljubavi i uplašena sam. Također znam da imam još toliko stvari na kojima moram biti zahvalna, a onda počinjem mrziti sebe jer se osjećam kao da nisam dovoljno zahvalna za sve i samo želim sve okončati. Takav začarani krug je u mojoj glavi. Rezultat toga je: umalo da sam skočila s balkona na 26. katu i to se dogodilo 28. travnja. Nikada neću zaboraviti taj dan, samo sam željela da bol i patnja prestanu", napisala je bivša tenisačica na Instagramu pa otkrila da ni sama ne zna kako se uspjela savladati i maknuti s balkona.
"Dobila sam stručnu pomoć koja mi je spasila život. Ovo nije lako napisati, ali sam uvijek bila otvorena, iskrena i ranjiva i duboko vjerujem u moć dijeljenja priča s drugima. One nam mogu pomoći da prebrodimo stvari i da pomognemo jedni drugima. Pišem ovo jer znam da nisam jedina koja se bori. Samo znaj da nisi sam. Neću reći da mi sada ide odlično, ali sam definitivno na putu oporavka", poručila je.
