Svatko od nas navija za neki klub, imamo pravo za koga će kucati naše srce, no kada igra naša reprezentacija svi smo kao jedan. Donosim vam jednu iznimno zanimljivu i neobičnu priču o Lauri, navijačici koja je rođena u Portugalu, no već godinama navija za Hrvatsku.
Na Instagramu vodi profil na kojem podržava nogometaša Hajduka, Filipa Krovinovića. Ima 22 godine, a vidjela ga je uživo više puta te ima kolekciju njegovih dresova, slika, potpisa i slično.
Kontaktirao sam je jer sam htio sam da sportska javnost u Hrvatskoj sazna za ovu nevjerojatnu priču koja je mene osobno 'izula iz cipela'. U nastavku pročitajte što mi je rekla u razgovoru za naš portal kada sam joj se javio i iskazao interes na već spomenutu temu.
Ovako je sve počelo
Otkrila mi je kako to sve počelo, i što ju je povezalo s Hrvatskom.
"Moja ljubav prema Hrvatskoj je počela prije nekoliko godina kada sam se počela zanimati za nogomet. Pratila sam Real Madrid, a od igrača mi je pažnju najviše privukao Luka Modrić - tada sam počela više istraživati o njemu i njegovoj zemlji.
Kada sam u školi učila povijest, fokusirali smo se na ratove, najviše me zanimao onaj na Balkanu i sve što se događalo. Pokušala sam saznati više o zemljama koje su se 'rodile' nakon svega toga", priča nam Laura u uvodu.
Zasluge idu hajdukovcu
Rekla mi je kada je počela pratiti Vatrene, ali i da je za to zaslužan jedan Hrvat.
"Utakmice hrvatske reprezentacije počela sam pratiti u sezoni 2014./2015. jer volim nogomet. Mislim da je ta ljubav još više počela rasti 2017. godine kada sam upoznala Filipa Krovinovića (igrač za kojeg imam fan stranicu). Tada sam još više počela pratiti Hrvatsku jer je on već bio drugi hrvatski igrač koji me inpresionirao", otkrila nam je.
Ne podnosti Franuze
Pitao sam je kako je proživjela 'rusku bajku' i osvojeno srebro.
"Mogu priznati da 2018. godine nisam toliko gledala Svjetsko prvenstvo koliko ga pratim ove godine, a konkretno proživljavam ovo SP na drugačiji način. Stavljala slike s natpisom 'Idemo Hrvatska' kad god sam vidjela kako prolaze u sljedeći krug, a pogotovo u finale jer je Francuska zemlja koju ne volim previše", rekla je i dodala:
"Bila sam jako tužna nakon tog finala, ali iznutra sam se osjećala ponosno, bilo je to nešto čudno, znaš? Dakle, Hrvatsku sam poznavala samo po nogometu, igračima kojima sam se divila, pričama iz bliže prošlosti i bila sam ponosan na nešto što nije moje".
Ne navija za svoju zemlju
Rekla mi je i kako je počela ljubav prema Hrvatskoj i kockicama.
"Mislim da je sve počelo otprilike u to vrijeme. Zadnjih 5/6 godina jedine momčadi za koje navijam su Hrvatska i Srbija (Kad je Srbija došla igrati s Portugalom, išla sam na utakmice navijati za njih). Hrvatska mi je previše prirasla srcu i postala prioritet, iz nekoliko razloga:
Zaljubila sam se u zemlju, jer imam nekoliko prijatelja iz Hrvatske, jer se divim hrvatskim igračima, njihovim obiteljima Hrvatima, kulturi naroda, ljepoti zemlje i svemu što pokreće naciju. Trebala sam ići u Hrvatsku ove godine, ali to nije bilo moguće pa sam planirala putovanje za 2023. godinu, kako bih ispunila svoj san da posjetim zemlju za koju želim da jednog dana bude moj dom".
Živi za Hrvatsku
Unatoč tome što ne zna riječi, ustane s zastavom oko vrata i deži ruku na srcu tijekom intoniranja himne.
"Ovu reprezentaciju živim kao ni jednu drugu. Kad igra Hrvatska, zaustavim sve kako bih se usredotočila na igru. Ne mogu pjevati himnu (jer slabo znam jezik), ali uvijek stojim s rukom na srcu i raširenom zastavom. Nosim dres na sebi i živim Hrvatsku kao da je moja. Obično kažem da sam "po nacionalnosti Portugalka, a u srcu Hrvatica", za mene je moje srce vrjednije od mjesta gdje sam rođena", poručila je.
Otkrila mi je čime se bavi i što joj je cilj u budućnosti.
"Moja stranica je posvećena igraču kojem se divim, ali mi je također dala priliku objavljivati stvari o Hrvatskoj i slati poruke podrške mom idolu, ali i njegovoj zemlji, vašoj zemlji. Danas studiram Sportski menadžment, studiram nešto što volim raditi i želim raditi profesionalno, i Osjećam da je snimanje videa hrvatske reprezentacije kao spajanje onoga što volim i što želim raditi u karijeri", rekla je.
'Hrvati ne odustaju'
Osvnruli smo se na Svjetsko prvenstvo u Kataru koje je još uvijek u akciji.
"Priznajem da sam očekivala više protiv Maroka (ali danas shvaćam da je rezultat ipak bio pozitivan). Imali smo momčad za prolazak skupine, a utakmica protiv Belgije mi je pokazala da treba znati trpjeti da bi se pokazalo što je Hrvatska.
Vidjela sam da će protiv Japana biti teško, ali Hrvatska je opet pokazala jednu od najvećih osobina: Hrvati ne odustaju. Brazil? Povijest se ponovila. Mislim da je cijelo vrijeme bilo ljudi koji sumnjaju u Hrvatsku i ne odaju nam zasluge, a mislim da nas je to dodatno ojačalo", smatra 22-godišnja Portugalka.
Osjeća ponos
"U nogometu ništa nije nemoguće, a kad pričaš o Hrvatskoj….. još manje! Imamo nevjerojatnu momčad. Livaković je fenomenalan, Modrićevo i Perišićevo iskustvo uz Gvardiolovu mladost… Mislim da je u ovoj momčadi sve ujedinjeno i s jednom misijom: ponosno predstavljati Hrvatsku. A oni su to i učinili, ispisujući sve veću povijest, to me ispunjava ponosom", poručila je.
Dotaknuli smo se utakmice protiv Argentine.
"Znam da smo 2018. godine igrali s njima i da je rezultat bio pozitivan, ali ni jedna utakmica nije ista i mislim da o tome treba razmišljati. Bit će to vrlo teška utakmica, Messi želi biti u finalu svog posljednjeg Svjetskog prvenstva i dat će sve za to.
Ne mislim da igraju bolje od Hrvatske, čak ne mislim da ih je nemoguće pobijediti. Mislim da moramo biti usredotočeni i svjesni onoga što ova utakmica može značiti i iznad svega, mora težiti tome da vrati sve na terenu", kazala je.
'Svi volimo te penale'
"Hrvatska žilavost i ponekad sporiji nogomet pomaže otključati pojedine igračke trenutke. Bit će to teška utakmica, ali imam samopouzdanja i mislim da ćemo pobijediti… Pa makar to bilo nakon udaraca s bijele točke koje toliko volimo.
Voljela bih da u finalu budu Hrvatska i Maroko ili da se osvetimo Francuskoj. Uglavnom treba misliti samo polufinalu, a ne o eventualnom finalu. Hrvatska mora biti jaka u glavi i koncentrirana, ima još puno posla i važno je dati sve od sebe na terenu", zaključilla je Laura.