Kad je potpisnik ovog teksta došao na ideju napraviti razgovor s nekim od sudionika legendarnog gostovanja Bad Blue Boysa u Bergamu 18. rujna 1990., prvo mu je pala ideja napraviti razgovor s - njim! No, na kraju nije jer je, eto, mislio kako neće biti zainteresiran za takvo što.
Šalu na stranu, nismo ga htjeli maltrati pa smo jučer napravili razgovor s njegovim prijateljima, a onda smo se čuli i s njim i rekao nam je - zašto ne! Robert Štos (49) dugogodišnji je navijač Dinama, hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Tigrova. Za njega će supruga Sandra kazati kako je on bivši Bad Blue Boys, ali znate kako žene razmišljaju po tom pitanju. No, kako i on sam kaže: "Jednom Bad Blue Boys, uvijek Bad Blue Boys. Neke stvari ne možeš i ne želiš izbrisati, to ti je zauvijek u krvi, poput kakve droge, to je dio tebe."
S tribina na ratište
Bez obzira što više nije aktivan u navijačkom svijetu stariji navijači znaju za njega, pogotovo ekipa iz Prečkog, njegova kvarta... Bio bi on još aktivniji i skupio mnogo više gostovanja da se nije dogodio rat, pa je stadion i navijačke aktivnosti zamijenio puškom, tenkom i hrvatskom vojnom pobjedničkom uniformom, kao i mnoštvo njegovih prijatelja, pripadnika Bad Blue Boysa. Čitava jedna generacija s tribine zaputila se na ratište, a s njima i on. A do jučer je u Bergamu pisao povijest grupe...
"Evo, sad mi slike prolaze kad razmišljam o tome. Iako mi je dosta toga i otišlo u zaborav. Za naš autobus koji je kretao noć ranije radila se posebna selekcija ljudi i vođa puta je bio Zlodi. Znači, u tom autobusu nije se mogao naći bilo tko, samo i isključivo 'ekipa' koja je bila spremna, ali baš spremna na sve, koja je disala za Hrvatsku, za Dinamo, grad Zagreb i grupu Bad Blue Boys. Znači, samo probrani, dokazani ljudi, od ulice do ostalih navijačkih aktivnosti. Znači, tu su bili ljudi iz Gajnica, Prečkog, Vrbana, bila je tu i Zlodijeva ekipa. Sad kad pričam o tome, u glavu mi dolazi ona pjesma koju smo pjevali u autobusu, često smo to pjevali na gostovanjima: 'Na staroj plinari zastava vijori, ona govori Plavi su najbolji", počinje svoju priču Robert Štos i nastavlja:
'Vrlo nekorektna talijanska policija'
"Dojam nakon 29 godina je ovakav: vrlo nekorektna policija. Što se tiče samog dolaska u Bergamo, mi smo u grad stigli negdje ujutro, među prvima. Na autobusu nije bilo nikakvih obilježja, bili smo totalno 'casual' po tom pitanju. Znači, bez obilježja. Ušli smo u sami centar, a ove ostale iza nas policija je prepratila do stadiona. Dobro smo napravili, isplanirali, to što smo kretali noć ranije, kao da smo znali da bi moglo biti nečega. Imali smo nos valjda za takve stvari. Policija nije bila spremna za toliki dolazak navijača iz Zagreba. Znači, prošli smo pored stadiona i nas je vozač iskrcao u sami centar Bergama.
Onda smo se raštrkali po robnim kućama, dućanima... Uglavnom, poslije kad smo krenuli prema stadionu kao individualna grupa sjeli smo u jedan kafić i ono, klasika, cuga, zezancija, pizza i čekanje da ovi dođu. I tu je počela makljaža. Znači, nekih 50, 100 metara smo sjedili od stadiona u birtiji, dok su tada već Atalantini navijači tražili po gradu ekipu za fight. Bitno je za naglasiti kako su autobusi iz Zagreba non-stop dolazili u grad. Pomislili smo 'evo sad će biti makljaža', ali policija je spriječila veći otvoreni sukob dviju grupa. Policija je već tada počela tjerati ljude na tribinu i nekako smo se moja ekipa i ja našli na tribini. Onda je počela makljaža prije samog ulaska na stadion. Popeli smo se gore na vrh i to sve gledali, odnosno gledali smo što se događa dok nismo i mi krenuli u napad. Znači, prvo smo zasuli policiju bakljama, a nakon toga smo ih gađali komadima sa stadiona. Pokušali smo izaći van sa stadiona, ali nismo mogli probiti kordon karabinjera jer nas je jednostavno bilo premalo. Možda do 50 ljudi", u jednom dahu nam govori Robert i dodaje:
'Pendreci od kuhanog drveta. Boli ko sam vrag'
"Znači policija je tukla, ali ono, baš tukla. To su bili oni pendreci od kuhanog drveta. Boli ko sam vrag. Najgore nam je bilo što ne možeš pomoći dolje svojim prijateljima koji su vodili pravi rat s policijom na tom parkingu oko stadiona 'Atleti Azzurri d’Italia'. Ono što smo napravili, što smo mogli napraviti, to smo napravili, ali nešto više od toga nismo mogli, jer za takvo što je potrebno bilo izaći sa stadiona. Policija je čupala ekipu iz autobusa, tukla ljude, ono baš nekorektno od njih, a to, složit će se sa mnom, nadam se, i čitatelji vašeg portala, nismo mogli dopustiti. Na tribini smo bili smješteni poput kakvih životinja. Bez vode, bez ičega. S ostalih domaćih tribina su nas gađali starim kovanicama lira. Mi smo bili nabrijani, to je istina, htjeli smo se pokazati, dokazati, ali isto tako ne bih se složio s napisima nekih medija da smo bili 'razularena banda."
I tu dolazimo do drugog djela naše priče. Naime, jučer je na internetskom izdanju Večernjeg lista osvanuo zanimljiv tekst o reakciji talijanskih medija na događaje koji su prethodili utakmici Atalanta - Dinamo (0:0) u 1. kolu Kupa Uefe. Na žalost, odjek pohoda BBB-a na Bergamo tada je dobio isključivo negativan publicitet, najviše naravno u talijanskim medijima, budući da je dolazak ili, kako su Boysi to nazvali, "invazija", bio praćen do tada nezabilježenom agresijom i brojnim incidentima. "Tadašnji Večernjakov dopisnik iz Italije Inoslav Bešker prenio je reakcije talijanskih medija na događaje koji su prethodili utakmici", stoji u tekstu VL-a...
Talijanski mediji: 'Razularena razbijačka banda, malo nogometa, mnogo straha'
"Mnogo više prostora (u talijanskim medijima) dobili su Dinamovi navijači, poznati Bad Blue Boysi, koje talijanske novine opisuju kao razularenu razbijačku bandu. Među 22 pritvorena te 28 ozlijeđenih (uključujući četvoricu policajca i četvoricu karabinjera) najgore je prošao mladi Hrvat koji je pogrešno ocijenio svoje sunarodnjake. Prije utakmice zamijenio je svoj šal s nekim Atalantinim navijačem za njegov modro-crni. Kad se s tim trofejem pojavio među svojima, nekoliko njih počelo ga je mlatiti šipkama, a jedan ga je ozlijedio nožem.
Rane, nasreću, nisu bile kobne. Talijanske novine javljaju da su Hrvati već oko podne bili dobro 'pod gasom' i da su razbili i opljačkali nekoliko dućana u središtu Bergama. Uoči utakmice sukobili su se s policijom, koju su zasuli kišom kamenja i bocama. Corriere della Sera smatra da je sukob isprovocirala policija pretjeranim nasilništvom, ali da je "gusta i bučna banda slavenskih navijača reagirala pretjerano."
Napokon su uslijedili sukobi u samom gledalištu za koje La Repubblica pod naslovom "Bergamo: malo nogometa, mnogo straha", piše da su podjednaku dozu barbarstva pokazali i Hrvati i Talijani, ali smatra da su zagrebački navijači prvi počeli. Na kraju, javlja Il Messaggero, policija se potukla s navijačima Atalante koji su htjeli poslije utakmice 'uzeti mjeru' Bad Blue Boysima, a tom prigodom domaći nasilnici nekavalirski su prebili jednu mladu policajku", stoji u pisanju Večernjeg lista.
'Policija je inscenirala sukobe i napad. Mi smo se samo branili'
Zamolili smo našeg sugovornika da nam prokomentira navedeno, posebno ovo za razularenu razbijačku bandu kao i spomenuto od Coriere della Sere da je sukob isprovocirala policija pretjeranim nasilništvom, ali da je "gusta i bučna banda slavenskih navijača reagirala pretjerano."
"Policija je inscenirala sukobe i napad, tako da to što su napisali, to je istina. No, mi smo se samo branili. Nismo dopustili da se iživljavaju nad nama i da nas pometu. Ima čak jedna fotografija gdje su jednog dečka priveli, trgali su mu jaknu, sve se to dogodilo na samom ulazu na stadion. Ne mogu se sjetiti sad kako se zove, ali radi se o mladiću koji je bio s nama u autobusu. Bio je potpuno miran, fakultetski obrazovan. Već je onda išao na fakultet. Znači, nikakve ekcese nije radio. Uzeli su mu policajci putovnicu i odmah je dobio tom drvenom palicom u pleksus, a nakon toga su ga počeli poput kakve životnje navlačiti. Taj je incident, zapravo makljaža s policijom, počeo kad su se na njemu počeli iživljavati karabinjeri. Znači, to se dogodilo na ulazu na samu tribinu. Dogodilo se to što se dogodilo, ali nama je bilo dobro. Zabavili smo se", zaključio je Robert Štos.