Nekadašnji ukrajinski nogometaš, poznati Oleh Lužnji, rekao je u razgovoru za Sky Sports da će prekinuti svoju trenersku karijeru kako bi pomogao svojoj zemlji u ratu.
Sve o ratu u Ukrajini i najnovije informacije iz minute u minutu pratite - OVDJE.
Htio se na Otoku baviti trenerskim poslom
Lužnji je proveo je četiri godine u Arsenalu, osvajajući Premier ligu i FA kup prije nego što je kratko boravio u Wolvesima. Uspješni bivši branič za ugledni Sky Sports putem WhatsAppa napisao je da je situacija u njegovoj zemlji "užasna" i da će staviti na čekanje trenerski posao u Velikoj Britaniji, jer se želi boriti za svoju domovinu. Lužnji se javio iz Lviva, grada na zapadu Ukrajine.
Lužnji, koji je nedavno otišao s pozicije pomoćnog trenera u Dinamo Kijevu, imao je u planu otići na Otok u i tamo se baviti trenerskim poslom, no rat mu je promijenio planove. Poziv od britanskog novinara dobio je u subotu. Inače, kad ne radi, subotu provodi na način da gleda Premier ligu čitav dan, naravno prati i sav ostali nogomet. Sad su došla neka druga vremena. Sad Oleh Lužnji, prvi ukrajinski osvajač Premiershipa s Arsenalom, gleda i osjeća ratne strahote u svojoj zemlji, koja je na udaru ruske vojne agresije...
'Ostao sam s obitelji i boriti se'
"Situacija je zastrašujuća. Htio sam doći u Veliku Britaniju, ali sam ostao sa svojom obitelji i boriti se za svoje ljude, za svoju državu i demokraciju. Nadamo se da će ovo sve biti brzo gotovo i da će se prestati uzalud gubiti ljudski životi. Moramo svi stajati kao jedan i završiti ovaj kriminalni rat", rekao je Lužnji.
Još prije tjedan dana, Lavov je navodno bio sigurno mjesto za domaće izbjeglice koje su bježale iz ranjivije prijestolnice, Kijeva. Mnogi su stigli vlakom i postavili privremeni dom kod rodbine ili pronašli stanove za iznajmljivanje. U gradu je osnovano američko veleposlanstvo koje se smatralo sigurnim prostorom čak i uz neposrednu prijetnju ruske invazije. No u posljednjih nekoliko dana sirene za zračne napade postale su učestalije i američko veleposlanstvo sada je svoje operacije premjestilo u Poljsku.
Od početka sukoba s Rusijom, Lužnji razgovara sa svojim prijateljem iz djetinjstva Simonom Stahivom, koji živi u Londonu. Komunikacija je nepouzdana jer je veza isprekidana, pa često Lužnji nije dostupan... Situacija je vrlo napeta.
Njih dvoje upoznali su se u Lavovu kasnih 1980-ih, kada je Lužnjijeva karijera trebala krenuti prelaskom iz SKA Karpaty Lviv u Dinamo Kijev. Stahiv se 1997. preselio u London zbog posla, a dvije godine kasnije, njihovo prijateljstvo ponovno je oživljeno dolaskom Lužnjija u London, u Arsenal..
'Svi su u šoku i pod stresom zbog ovog što se događa'
"Oleh mi je rekao da su svi u šoku i pod stresom zbog onoga što se događa", dodaje Simon Stahiv, njegov prijatelj iz djetinjstva koji živi u Londonu, a s kojim je u kontaktu čitavo vrijeme. Poznaju se još iz 80-etih prošlog stoljeća.
"Strašno je trčati u skloništa zbog bombardiranja i tamo spavati u strahu i neizvjesnosti. Imamo mi sreće ovdje u Engleskoj, danas smo imali plavo nebo i mir, ali druga je priča kad živiš sa sirenama i ratom. Od šest sati 'sat navečer do osam sati ujutro nitko ne smije van osim vojske."
Sada u dobi od 53 godine, Lužnji se priprema da se osobno uključi u rat. Situacija izmiče kontroli, ruske trupe napadaju, vrše daljnje faze invazije, ali ukrajinska vojska i narod, se žestoko brane.
"U borbu u Ukrajini, naime, mogu biti pozvani svi od 18 do 60 godina, svi su spremni za borbu", objašnjava Stahiv.
"Ljudi vole Olega gdje god da dođe. Ima mladih koji se nisu ni rodili dok se igrao koji će ga zaustaviti na ulici da se pozdrave ili slikaju s njim. Toliko ga poštuju i bit će izvor snage za ljude u gradu kroz sve ovo kada ga vide."
Ikona ukrajinskog nogometa
Lužnji je jedan od najtrofejnijih ukrajinskih nogometaša svih vremena. S Dinamom iz Kijeva osvojio je osam titula prvaka svoje zemlje, i to većinu dok se natjecao u prvenstvu Sovjetskog Saveza. Dinamo Kijev je u 90-im godinama prošlog stoljeća dominirao sovjetskom, a kasnije i ukrajinskom ligom.
Nakon toga je Lužnji prešao kod Arsenea Wengera u Arsenal, iz kojeg je otišao 2003. godine. Lužnji je za reprezentaciju Sovjetskog Saveza, kasnije i Ukrajine igrao 60 puta, a 37 puta je bio kapetan.