Nekadašnji slavni dani naših sportskih perjanica, a pisali smo u vremeplovu i o nekadašnjoj snazi, veličini i slavi Hajduka, Dinama, Cibone, Splita (Jugoplastike), čine nam današnje vrijeme uz iste klubove još teže, nepodnošljivije. Tako je i s Košarkaškim klubom Zadar koji unatoč svoj ljubavi i podršci navijača danas proživljava teške dane, uz silne financijske minuse i kaotične rezultate, Zadar će, eto, ispasti iz Regionalne košarkaške lige.
Za klub slavne prošlosti došli su teški dani, a sudeći po pojavama u našem sportu teško će ti dani skoro i proći. Košarka je sport koji je u suvremenoj Hrvatskoj doživio najgoru transformaciju, od svjetske velesile Hrvatska je u košarci postala marginalac sa slabom reprezentacijom i još slabijim klubovima. Naravno, da je val kvalitativne oseke zahvatio i Zadar, baš kao što je usput pokupio i Cibonu i Split, ma cijelu našu košarku...
Košarkaški klub Zadar oduvijek je slovio kao rasadnik sjajnih košarkaša, fenomen Zadra opčinjavao je desetljećima svijet košarke. Zamislite samo, Zadru je za nastup u Kupu prvaka trebala dvorana, jer je sve do 1967. godine igrao utakmice na otvorenom. Dvorana je te iste godine sagrađena za samo dva mjeseca!
Za osnutak KK Zadar uzima se 1945. godina, makar se košarka u gradu igrala još 1930. godine. No, pravi procvat košarka u Zadru sa svojim klubom je doživjela pedesetih godina. Šezdesetih godina Zadar je imao sjajnu momčad predvođenu Josipom Pinom Gjergjom i Krešimirom Ćosićem, a tri naslova prvaka (1965, 1967, 1968) u konkurenciji klubova iz Beograda, Zagreba, Ljubljane, Sarajeva i Splita bila su pravo čudo, s obzirom na raspored ne samo sportskih, već ekonomskih i političkih snaga na sportskom području bivše države.
Zadar je dao sportskom svijetu u tom trenutku najboljeg košarkaša na svijetu. Krešimira Ćosića! On koji je debitirao za Zadar sa samo 16 godina proslavio je klub svojim igrama, ali i ponašanjem, te ako na išta svi skupa moramo biti ponosni onda je to na ime nove zadarske dvorane na Višnjiku koja nosi baš njegovo ime.
Ćosić je bio Zadar, a Zadar je bio Krešo Ćosić.
Nakon igranja u Brigham Youngu, sveučilišnoj momčadi u Americi, Ćosić se vratio u Zadar i pripomogao u osvajanju još dva naslova prvaka Zadra (1974, 1975). Zadar je odlaskom Gjergje i Ćosića zapao potom u krizu, a kolika je bila Krešina ljubav prema Zadru svjedoči u povijesti jedan raritetni podatak. Ćosić je 1976. godine bio trener ljubljanskog Bresta (danas Olimpija), ali se potom prijavio i kao igrač Zadra, iskoristivši rupu u pravilima, i pomogao Zadru da te godine ne ispadne iz Prve lige. Bio je trener jedne i igrač druge momčadi u istoj ligi, iste sezone.
Osamdesetih godina Zadar je imao sjajnog strijelca, danas trenera, Branka Skroču koji je u nadmetanju s Dalipagićem, Delibašićem, Jerkovom, Krstulovićem i ostalim sjajnim igračima tog doba čak tri puta bio najbolji strijelac jugoslavenskog prvenstva. Branko Skroče bio je s reprezentacijom Jugoslavije prvak svijeta 1978. godine, ali i olimpijski pobjednik dvije godine kasnije na Igrama u Moskvi.
Da osamdesete godine ne prođu bez sjajnog trofeja pobrinuo se Zadar priredivši jednu od najvećih senzacija u povijesti košarke na ovim prostorima. Naime, 1986. godine Cibona je bila neprikosnovena i u Jugoslaviji i u Europi, bez poraza se plasirala u finale doigravanje gdje ju je čekao – autsajder Zadar. No, kako momčad s Pahlićem, Popovićem, Petranovićem, Skročeom, Vrankovićem uopće može biti autsajder, to nam je danas jasno, onda nam nije bilo...
Uglavnom, Cibona je lako dobila prvu utakmicu doigravanja, u drugu se u Zadar uputila bez Dražena Petrovića (s priopćenjem da je ozlijeđen), računajući da će unatoč porazu lako napuniti veliku dvoranu zagrebačkog Sportskog doma, pritom dobro zaraditi i proslaviti naslov pred vlastitim navijačima.
Kako je to bila pogrešna računica!!! Zadar je, dakako, sredio Cibonu bez Dražena Petrovića i u trećoj, odlučujućoj utakmici u Zagrebu odigrao bez greške. Hrabro, disciplinirano s raspoloženim Petrom Popovićem koji je odigrao utakmicu života. Zamislite, Popović u prvome poluvremenu nije dao ni koša, a u drugom poluvremenu i produžecima nakupio je 35 poena, od toga sedam trica. I odveo Zadar do naslova prvaka, konačnih 111:110 za Zadar zamrznuo je Zagreb, a Zadar natjerao na slavlje, na Masleničkom mostu tisuće ljudi čekale su autobus s košarkašima Zadra koji su se odmah nakn utakmice u Zagrebu uputili kućama. No, te noći kuću nisu ni vidjeli, zadarski navijači cijelu noć su ih nosili po zadarskim kaletama. Bio je to zaista pravi 'Tornado' po gradu...
U isto vrijeme u Zagrebu, ostali su nedodirnuti raskošno uređeni stolovi sa šampanjcima u hotelu 'Esplanade'. Čekali su košarkaše Cibone na slavlju, a njima je bilo do svega, samo do slavlja – ne!
U neovisnoj Hrvatskoj Zadar je imao dugo svoje zapaženo mjesto, sve do zadnjih godina kad je kriza zahvatila klub i koja je kulminirala baš ovih dana. Zadar je u Hrvatskoj osvojio dva naslova, 2005. i 2008. godine, osvojio je i dosta kupova, Krešimira Ćosića kako se zove to natjecanje, (1998, 2000, 2003, 2005, 2006, 2007), no krizu koja je udarila našu košarku ni Zadrani nisu uspjeli izbjeći. Dugovi, slab rad omladinske škole koja godinama nije stvorila boljeg igrača, miješanje politike u rad kluba, sve je to stvorilo koktel koji je bio poguban za Zadar.
http://www.youtube.com/embed/74n2HsNQUH8 A ovako to izgleda danas
No, igrati se sa Zadrom, kao što su se mnogi drugi igrali s Cibonom i Jugoplastikom doslovce znači igrati se se s našom sportskom poviješću. Neodgovornost i nestručnost koja je uništila našu košarku i klubove neoprostiva je.
