Na današnji dan prije 25 godina je od posljedica zloćudne bolesti, u 47. godini preminuo velikan hrvatske košarke Krešimir Ćosić. Rođen u Zagrebu, neraskidivo je vezan uz uspjehe zadarske košarke, kasnije i Cibone, neizostavni član reprezentacije koja je 70-ih godina bila najbolja na svijetu, a 1980. postala olimpijski pobjednik u Moskvi.
Krešimir Ćosić karijeru je počeo 1964. godine u Zadru, gdje je s istoimenom momčadi pet puta osvajao nacionalno prvenstvo. Nakon osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu, Ćosić odlazi studirati na američko sveučilište Brigham Young u Provu. Ondje je s momčadi BYU dvaput osvojio naslov prvaka u Western Athletic Conference (WAC) sveučilišne košarkaške lige, srušio rekorde sveučilišta u broju koševa i skokova te je izabran u nacionalnu All Star momčad.
Odbio NBA ponude
Odbivši ponude profesionalnih NBA momčadi LA Lakersa i Carolina Cougarsa Ćosić se, nakon petogodišnjeg boravka u Sjedinjenim Državama, 1973. godine vraća u Zadar. Nakon tri sezone odlazi u ljubljansku Brest Olimpiju, a zatim u talijanski Virtus iz Bologne, s kojim dva puta osvaja talijansko prvenstvo.
Nakon Bologne, Ćosić se 1980. godine vraća u Hrvatsku, u zagrebačku Cibonu s kojom je osvojio Kup pobjednika kupova 1982. Godinu dana kasnije prestaje s aktivnim igranjem košarke. Nakon toga, bio je izbornik reprezentacije koja je osvojila brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1986. godine i Europskom prvenstvu 1987. u Grčkoj, promovirajući u sastavu mlade igrače, poput Tonija Kukoča i Dina Rađe.
Prije godinu dana objavljena je autobiografija u kojoj je sam Ćosić objasnio zbog čega je odbio igrati u NBA ligi. Ćosića je, naime, "draftirao" Portland, ali on nije htio da novac određuje gdje će igrati košarku.
"Da sam to prihvatio, postao bih prvi stranac koji nastupa u NBA ligi, no budući da me profesionalna košarka nije zanimala odlučio sam ostati na fakultetu i završiti studij. Zamisli, potpišem ugovor, kupim ranč, oženim se, zaradim novac, dobijem djecu Johna i Juliettu... a ako ću po mormonskom, onda bih ih imao sedam do trinaest... pa onda moram kupiti još veću kuću i preseliti se na vrh neke planine. Na sve ponude profesionalaca odgovarao sam na isti način - sve sam odbio. Nisam mogao prihvatiti da isključivo novac upravlja mojim životom i bićem. Nisam se htio podrediti košarci i da samo budem košarkaš. Bilo mi je jasno da je život mnogo širi, a da je čar igra u pravom, a ne kupljenom natjecanju. Tako sam rano odlučio da mi novac i slava ne smiju značiti ništa. Igram, živim i u tome ću uspjeti", napisao je Ćosić u svojoj biografiji.
Jedan od najvećih misterija bio je prelazak Ćosića na momronsku vjeru dok je živio u američkoj saveznoj državi Utah. Ćosić zbog toga nije najbolje prihvaćen u Jugoslaviji, gdje javno isticanje religioznosti nije bilo poželjno.
Mormoni su dosljedni u samosvladavanju, a žive u čvrstim, homogenim obiteljima s mnogo djece. Odbijanje droge, alkohola, cigareta, kave pa čak i čaja, kao i visoki stupanj higijene i smisao za organizaciju društvenog, proizvodnog, prosvjetnog i sportskog života učinio ih je otpornima na mnoga zla društva. Smirenost koja je zračila s njihovih lica i discipliniranost na koju sam nailazio na svakom koraku pokrenuli su u meni, dotad sklonom svojeglavosti i pomalo anarhičnom avanturizmu, pa i drskoj prkosnosti i silovitosti, niz pitanja", napisao je Ćosić.
Osvojio 14 odličja s velikih natjecanja
Ćosić je kao igrač osvojio 14 odličja sa svjetskih i europskih prvenstava te Olimpijskih igara, što uključuje dva zlatna odličja sa SP-a, tri s EP-a i olimpijsko zlato s Igara u Moskvi 1980. Sedam godina zaredom je biran u prvu petorku Europe, dugo godina sloveći kao najbolji europski igrač na poziciji centra.
Prvi je Hrvat uvršten u Kuću slavnih u Springfieldu, 1996. godine. Nakon njega, tu čast dobili su Dražen Petrović i Mirko Novosel te Dino Rađa koji je ušao 2018. godine.
U Hrvatskoj se nacionalno kup-natjecanje zove Kup Krešimira Ćosića, dok je Trg sportova u Zagreb preimenovan u trg Krešimira Ćosića. Njegovo ime nosi i zadarska dvorana na Višnjiku.
