Na današnji dan prije točno 30 godina poginuo je Dražen Petrović. Kobnog 7. lipnja 1993. godine Dražen je u 29. godini izgubio život u tragičnoj prometnoj nesreći kod njemačkog Ingolstadta i svijet je ostao bez jednog od najvećih košarkaša koje je Hrvatska dala, po mnogima najvećeg, igrača koji je u ranoj mladosti prerastao hrvatske, a uskoro i granice Europe.
Tim povodom kolumnu za Sportklub je napisao Darin Janković, sportkski novinar koji je prvi objavio vijest o Petrovićevoj smrti, a sada je opisao to teško iskustvo.
"U karijeri sportskog novinara, priznajem s pomalo srama, nisam dosegao neke zapamćene profesionalne vrhunce. Nisam, doduše, predugo niti bio „pravi“ sportski novinar: tek radijski s početka karijere, zatim specijaliziran za auto i moto sport, a posljednje desetljeće i pol karijere sportskog komentatora neću niti uračunavati, jer komentiranje je poseban zanat", napisao je Janković na početku pa otkrio kako je oizgledao njegov "novinarski vrhunac", kada je prvi objavio vijest o smrti legendarnog Dražena:
"Jednom sam u karijeri bio u prilici prvi oglasiti šokantnu novost i, nažalost, taj je moj novinarski vrhunac bio i jedan od najtužnijih dana koje sam proživio, kao romantični obožavatelj sporta. Bio je to još samo jedan lipanjski utorak koji nije obećavao ništa posebno. Čim sam ušao kroz vrata stana u gdje se Radio Cibona nalazio, zaštitar koji je bio tamo tijekom noći gurnuo mi je u ruku papirić gdje je pisao neki broj telefona i ime Ivan Fattorini. 'Nazovi ga, rekao je gospodin da ga se nazove čim dođe netko od novinara', rekao mi je."
"Vijest nije mogla biti šokantnija: u prometnoj nesreći u Njemačkoj poginuo je Dražen Petrović, rekao mi je doktor Fattorini, a meni su se noge odsjekle. Ništa pametnije nisam uspio pitati nego “Jeste li sigurni?”, kao da bi čovjek njegove inteligencije rekao tako nešto bez provjere. “Što da radim?” pitao sam doktora, koji mi je rekao. 'Objavi, što možemo drugo.'", ispričao je Janković pa na kraju teksta za Sportklub opisao što je proživljavao dok je pročitao u eteru tužnu vijest:
"Tresao sam se kao prut kada se upalilo crveno svjetlo koje je signaliziralo da je mikrofon uključen. Glas mi je pucao i jedva sam izgovorio tu jednu rečenicu, znajući da sam pokrenuo lavinu. Ono što je slijedilo bio je pakao: stotine telefonskih poziva kolega i slušatelja, nevjerica, krici, suze i golema tuga. Ostavio nas je on, najveći od najvećih, on koji zna i priznaje samo pobjedu."
