Istina je da je došao kraju spektakularno, čovjek je u 38. godini života i zadnjoj utakmici karijere na nevjerojatan način pomogao momčadi vratiti se iz minusa od petnaest poena i povući Lakerse do 101:96 pobjede protiv Utah Jazza napravivši sljedeće – ubacio je 23 poena u posljednjoj četvrtini od ukupno nevjerojatnih 60 kroz cijeli ogled. Prva mu je to utakmica u kojoj je ubacio 50+ poena još od veljače 2009. godine, ali i ona u kojoj je sve to nalikovalo na Hollywood pa je Bryantu bilo dopušteno puknuti čak 50 lopti prema suparničkom košu od čega čak 21 tricu (za šest ubačaja). Pobjeda za kraj karijere u povijesno lošoj sezoni kluba koji niti treću uzastopnu sezonu neće vidjeti doigravanje ostvarivši nikad slabiji omjer pobjeda i poraza 17-65.
Otišao je kao pobjednik, baš kao što je to bio veći dio svoje karijere, ali cijelu priču treba pogledati iz kuta koji nije uobičajen u ovakvim trenucima i kojeg će u Sjedinjenim Američkim Državama uglavnom propustiti spomenuti.
Vjerojatno istoga dana kada je košarci zbogom rekao Michael Jordan u NBA ligi je zavladala panika i užurbana akcija traženja adekvatnog nasljednika oko kojeg će vladati pompa barem približno jednaka onoj kakva je vladala oko vjerojatno najboljeg igrača koji je ikad primio košarkašku loptu u svoje ruke. Bilo je tu neuspjelih, čak i apsurdnih pokušaja pronalaska imitacije legendarnog broja 23, a potom se igrački tu iskristalizirao i na površinu došao Kobe Bryant.
Najbolja Jordanova kopija
Nesumnjivo je riječ o igraču koji je svojom igrom najbolje podsjetio na dane slave najistaknutijeg u perjanici Chicago Bullsa, njegovi su potezi bili savršena kopija onoga što je Jordan radio, njegova nadmoć nad suparnicima u dijelu karijere u kojem mu nije bilo ravnog je impresionirala i podsjećala na original, bio je tu čak i 'trademark' u obliku isplaženog jezika, no koliko god genijalan Kobe bio, original je bio i ostao samo jedan. I to nema veze, i to ne umanjuje Bryantovu karijeru.
Kratak pogled u brojke zadivljuje, Bryant u zasluženo mirovinu po završetku 20 godinu duge karijere u najjačoj ligi svijeta, odlazi kao njen treći strijelac svih vremena (33,643) i igrač koji je po sezoni isporučivao prosjeke veće od 25 poena i pet skokova, a brojci pet približio se i u rubrici asistencije, što nije zanemarivo posebice za igrača koji je tijekom karijere prozivan sebičnim. Odlazi i kao igrač koji je u povijesti lige promašio najviše pokušaja ubačaja, što je podatak koji ne imponira, no niti ga previše ocrnjuje budući da je riječ o rasnom šuteru koji je obruč suparnika nemilice rešetao i koji je imao pravo i na zadnju, predzadnju i mnogo lopti prije njih.
Spomenuti se svakako mora i legendarna utakmica iz 2006. i 81 poen u mrežici Toronto Raptorsa, njegovih pet naslova NBA prvaka, dva najkorisnijeg igrača finala i jedno proglašenje najkorisnijim cijele lige. Nepravedno bi bilo izostaviti podatke da je riječ o igraču koji je jedanaest puta bio član idealne petorke lige, devet puta u najboljoj obrambenoj petorci i dvaput najbolji strijelac lige.
Nisu svi naslovi 'njegovi'
Ipak, nepravedeno bi bilo reći i da je sve ostvario sam, ma koliko god se trudio ostaviti dojam igrača kojem suigrači nisu trebali. Da, kao u posljednoj utakmici. U prilog tome govore tri naslova prvaka osvojenih pod dominacijom Shaquillea O'Neala u Lakersovom dresu, dva je potpisao uz pomoć Paua Gasola i ostatka sastava kojem je bio vođa.
Rođen prije 37 godina u Philadelphiji, sin nekadašnjeg NBA igrača Joea Bryanta, cijelu je karijeru uživao u 'mržnji' kojoj su ga obasipali u pravilu pred njegovom igrom nemoćni suparnici, ona ga je, svaka sličnost sa Jordanom ovdje je potpuno namjerna, hranila. Hranila ga je do te mjere da je iz kluba otjerala i O'Neala, ostavivši prostora samo za svoj ego u svlačionici.
Nije bio omiljen kod suparnika, ali niti suigrača uzimavši si za pravo raditi sve ono što brand kluba u pravilu i radi. I zato čudi cijela ovosezonska pompa salutiranja njegovoj karijeri (ne zbog igračkog dijela priče) u kojoj se s njime grli vjerojatno svaki igrač protiv kojega je ikad nastupio.
Odakle ta ljubav? Odakle oduševljenje plaćanja ulaznice za njegovu posljednju utakmicu po cijeni od 650 američkih dolara kada one u redovnoj prodaji košataju 38? Zašto je važno vidjeti Kobeovu posljednju utakmicu u svakoj od američkih dvorana kada on, a još više to vrijedi za njegov klub, to kroz cijelu sezonu jako teško opravdava? Uz iznimnke kakva je bila ova posljednja utakmica, o kojoj će se vječno pričati, ali i isforsirana za odlazak u povijest na spektakulran način.
Za cijenu ulaznice u pravilu se dobivala opisana slika grljenja do jučer mrskog suparnika, video-zapis blistave karijere protiv kluba u čijem je gradu i 35 posto ukupnog šuta iz igre i 28 posto za tri poena uz novi poraz Lakersa, danas najgore momčadi Zapadne konferencije lige i omjerom druge najslabije u cijeloj ligi. Poraz s dvadesetak poena razlike. Sve to za najveću plaću među NBA igračima danas, okruglih 25 milijuna dolara. Zašto? Na račun starih zasluga.
Jabbar i Magic
Teško je zamisliti da će u skoroj budućnosti ostali velikani imati takvu turneju rock-zvijezde kakvu je Bryant upražnjavao i, razumljivo, u njoj uživao. Poput, primjerice, dvije ekipe koje snimaju svaku njegovu utakmicu po turneji ili šest koliko ih je bilo na zadnjoj. Dokumentarac jednoga dana? Naravno. S druge strane Kobe je nekoć bio maksimalno distanciran od takvih igrarija, imao je stav u kojem ga nije bilo briga što itko o njemu misli i zato cijela priča djeluje nakaradno i ne odveć njemu nalik. Kao i tri posljednje sezone njegove karijere.
Kako bilo, odlazi u igračku mirovinu čovjek koji je obilježio dugo razdoblje lige i koji je postao zaštitni znak kluba i čiji će dres (broj 8 ili 24, ili možda i oba) uskoro biti podignut pod svod dvorane. Kao što je sasvim razumljivo i da će uskoro useliti u Košarkašku kuću slavnih, istu onu u kojoj stanuje 21 igrač koji je, makar i nakratko, nosio dres Lakersa.
Unatoč svim nelogičnostima usporedbe (vrijeme igranja, jačina lige, pozicije...) među kojima ima onih koji su za mnoge bili i ostali veći od ovog velikana. Na pamet padaju ključni sastojci 'showtime' ere - najbolji strijelac NBA lige svih vremena i izumitelj nebranjivog 'skyhooka' Kareem-Abdul Jabbar i vjerojatno najbolji playmaker ikad, ali i igrač koji je igrao sve pozicije podjednako dobro, Magic Johnson. Neospornoj genijalnosti Bryanta unatoč, kao i unatoč tome što ga je baš Magic u povijest ispratio riječima da je otišao najveći koji je nosio zlatno-ljubičasti dres.
