Tog kobnog 7. lipnja 1993. godine Dražen se vraćao sa suigračima iz Poljske gdje je Hrvatska igrala kvalifikacijsku utakmicu protiv Slovenije. U frankfurtskoj zračnoj luci je odlučio automobilom krenuti prema Münchenu u društvu djevojke, dok je ostatak reprezentacije nastavio zrakoplovom prema Zagrebu. Poginuo je nekoliko sati kasnije u prometnoj nesreći kod Ingolstadta.
Volja, upornost, rad...
I danas, više od dva desetljeća kasnije, Dražen je simbol hrvatske košarke i inspiracija brojnim sportašima, čak i onima koji su rođeni poslije njegove smrti i koji ga nikad nisu gledali uživo. Često se u ove 24 godine koristila i fraza da je s Draženom umrla i hrvatska košarka. Nije umrla, još uvijek postoji, ali je činjenica da više nema ni uspjeha ni ugleda kao u Draženovo doba.
Što je to bilo toliko posebno u Draženu da je i danas predmet obožavanja, uzor, nedodirljiva ikona u srcu svih ljubitelja sporta? Nisu to bili samo europski naslovi koje je osvojio s Cibonom, medalje koje je osvajao s reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske, nije to bilo ni onih famoznih 112 koševa protiv Olimpije, ni 44 koša protiv Houstona u NBA ligi... Dražen je bio više od toga, bio je simbol čelične volje, upornosti, želje za napretkom i uspjehom, čovjek čudesnih radnih navika koji je redovito ostajao nakon treninga i ispucao još stotine i stotine lopti. Jednostavno je želio biti bolji sa svakim novim danom.
Na krovu Europe i svijeta
Zato je već s 15 godina ušao u prvu momčad Šibenke, golobrad je predvodio do dva finala Kupa Radivoja Koraća, zato je sa samo 18 godina hladnokrvno ubacio dva slobodna bacanja i donio Šibenčanima naslov koji im je dan kasnije oduzet. Zato je s Cibonom završio na krovu Europe, a s reprezentacijom Jugoslavije na krovu svijeta. Zato je uspio u NBA-u u vrijeme kad su Europljani u najjačoj svjetskoj ligi još bili avangarda i kad je morao proći vrlo teško razdoblje u Portlandu gdje mu nisu vjerovali.
Za Dražena nije bilo nepremostivih prepreka, nije bilo predaje, Dražen nikome nije priznao da je bolji. I zato je toliko velik, zato i danas u ljudima izaziva emocije, vjerojatno kao nijedan drugi hrvatski sportaš. Bio je uistinu jedinstven...