Nije bilo lako igrati našim košarkašima u Areni koja im je okrenula "palac dolje". Najveća zagrebačka dvorana nije bila dodatna snaga reprezentacije. Borili su se Šarić, Bogdanović i društvo i za naklonost gledatelja koji nažalost, nisu pohrlili u Arenu i dali unisonu podršku košarkašima. Igranje pred specifičnom domaćom publikom, kao da je dodatno iscrpilo Perasovićevu momčad.
Hrvatska u osminu finala odlazi omjerom 3-2, a veći problem od zvižduka su upitnici koje naši košarkaši nisu uspjeli otkloniti u uvodnoj skupini.
To je zasmetalo i Darija Šarića. Pobjeda protiv Grka bila bi putokaz ovoj momčadi, no to se nije dogodilo. "Moramo dobivati ovakve utakmice, inače ćemo se opet mučiti istim pitanjima", priznao je Šarić čija je igra od vitalnog značaja za hrvatsku momčad.
Čekamo faktor iznenađenja
Vidjelo se kako ostatak ekipe igra kad Šarić stane, kao što je stao protiv Gruzijaca, odigravši vjerojatno najlošiju utakmicu otkako igra za Hrvatsku.
Kad se s Perasovićeve momčadi "sastružu" agresivnost i trka, što ostaje? Ne previše. Dovoljno kvalitete za drugi krug, ali možda za iskorak na Eurobasketu, kakav je napravljen prije dvije godine u Sloveniji kad je momčad, uz "poljubac sreće" u ždrijebu, stigla do 4. mjesta. Dobro je što se od košarkaša uvijek može očekivati neočekivano, faktor iznenađenja je jak adut. To čekamo i ovaj put.
"Bojim se da ovo nije problem motivacije ili kemije u momčadi, nego kvalitete", napisao je Aco Petrović za net.hr nakon Gruzije.
I objektivni problemi, s Bogdanovićevim potresom mozga i izgubljenom formom, ali i ozljedom Marka Tomasa koji je trebao biti "vezivno tkivo" u igri momčadi. No, kako sad stvari stoje, Tomas neće odigrati ni minute...
Hrvatska se ne zna nositi s ulogom favorita
Ostaje problem kreacije u igri, u kojoj se najviše istaknuo Kruno Simon, najbolji naš igrač u skupini, ostaje problem šuta, Bogdanović ga još nije pronašao, kao ni Rudež, koji klizi prema potpuno sporednoj ulozi u reprezentaciji. Ostaje i problem "mesa" u reketu, Hrvatskoj treba i "razbijač", pored suptilnog Ante Tomić, koji se silno trudi, kad navuče hrvatski dres, ulazi u dodatni stres.
Najbolje od svega je to što u Lilleu počinje novi turnir. Prije dvije godine naša je reprezentacija dobila Češku sa +17, nakon što je, ne zaboravimo, gubila na poluvremenu. Bit će ovo nova utakmica, pritisak eliminacije bit će ogroman za Perasovićevu momčad, koja je, realno, u tom dvoboju favorit.
Hrvatska je pokazala da se ne zna nositi s tom ulogom. Ni protiv Makedonije, ni protiv Nizozemske, ni protiv Gruzije. "Mi smo momčad koja nikog ne može potcijeniti", papagajski ponavlja Perasović.
Svi gledaju prema četvrtfinalu i Srbiji
Ali, posvijest je jaka, ponekad je teško igrati utakmice u kojoj je pobjeda unaprijed upisana. Hrvatskoj nedostaje rutinera u momčadi, to je ono što imaju Grci, Francuzi i Španjolci.
Neki već najavljuju četvrtfinalni okršaj sa Srbijom, ali prije toga treba reći "ahoj" Česima. Na to je zaboravio i predsjednik HKS-a Ivan Šuker izjavljujući: "Očekujem da protiv Srbije budemo pravi." No, do Srbije se ide preko Češke...
Kad se sve sagleda, na kraju situacija "u kosturu" i nije tako loša. Dapače. S drugim mjestom u skupini, stigli smo u dio ždrijeba gdje nema Francuza i Španjolaca. Treba biti mudar i miran, dečki trebaju potisnuti emocije koje su ih možda i kočile u Areni. Sutra je novi dan...
