U povijesti NBA lige 33 momčadi gubile su 3-1 u finalu. Nijedna se nije vratila i osvojila prsten. Sve do ove godine, sve do LeBrona Jamesa koji je predvodio sve igrače u seriji u gotovo svim statističkim kategorijama; imao je najviše poena, skokova, asistencija, ukradenih lopti i blokada što nitko nikad nije napravio u finalu. Spojio je dvije utakmice zaredom u kojima je ubacio po 41 poen, u sedmoj utakmici je upisao triple-double.
Povijesni preokret
"God hates Cleveland" - izreka koja se uvriježila u SAD-u zbog nevjerojatnih načina na koji su klubovi iz tog grada gubili naslove. Svojim predstavama u prošlogodišnjem i netom završenom finalu LeBron je toliko dominirao da je natjerao i samog Boga da napokon prestane mrziti taj nesretni grad.
Nakon 52 godine grad Cleveland napokon prekida najduži negativni niz i slavi naslov u jednoj od profesionalnih američkih liga. Zamislite kako je to imati tri kluba u svom gradu u velikim ligama i ne osvojiti nijedan naslov 52 godine. Toliko neuspješnih sezona u nizu i nagomilanih frustracija. A vjerujte, neki od načina na koja su gubili finala bila su strašna.
Prokletstvo Clevelanda
O tom prokletstvu ESPN je snimio dokumentarac, potražite Believeland na Youtubeu, nećete zažaliti. Istovremeno, LeBron James je rastao u vrhunskog košarkaša. Međutim, od samih početaka na leđa mu je tovaren pritisak kakav nitko nikad prije njega nije iskusio. Pritisak od kojih bi se većina nas 'normalnih' ljudi potpuno slomila. Potražite ESPN-ov dokumentarac "Marinovich project".
Od dana kad se pojavio na medijskom radaru bio je seciran kao nitko nikad prije njega. Imao je svoje obožavatelje, imao je svoje mrzitelje. Imao je genijalne trenutke i minuse koji su često uvećavani. Borio se s vlastitim demonima, našao je neku poniznost koja mu je prije nedostajala.
Ne brinite, neće se ovo pretvoriti u dirljivu priču o teškom odrastanju bez oca, lešinarskim savjetnicima i invazivnim medijima, očekivanjima koja su bila postavljena više nego ikad prije. Nije ni potrebno razglabati sve to jer LeBron je sve frustracije, sve želje, svu motivaciju i koncentraciju stavio je u jedan potez. Potez u kojem se očituje njegova osobna posvećenost i iščekivanje rodnog grada. U ovaj potez.
Matchup i mismatch
Osim LeBrona postoji jedna priča, koja će biti preskočena i vjerojatno je već završena. A iznimno je bitna. NBA košarka brzo privuče čovjeka. Međutim, osobno me nije osvojila drama, dinamika, brzina igre ni atraktivnost poteza, kao svakog normalnog gledatelja. Nije me kupio ni vjerojatno "najpošteniji" format doigravanja koji nudi najmanje šansi za iznenađenje, garantirajući tako da će naslov osvojiti zaista najbolja momčad, a ne loš dan favorita.
Ono što me je oduševilo bila je činjenica da su za uspjeh potrebne konstantne prilagodbe, koncepcijske, taktičke i kadrovske. Najvažnija riječ u NBA košarci nije dribling ili šut, nije ni obrana ili napad, nego "matchup" i "mismatch". Čitava koncepcija igre zasniva se na pronalaženju povoljnog duela ‒ matchupa, koji nudi pravi mismatch ‒ stanovitu prednost koja se može iskoristiti. Prednosti mogu biti različite, prednost u visini, u brzini ili jednostavno u kvaliteti. Bitno je detektirati gdje prednost leži i što brutalnije ju iskorištavati.
Recepti koji nisu univerzalni
Da bismo objasnili ovaj princip, dovoljno je vratiti se na serije koje su prethodile Finalu. Oklahoma je imala prednost od 3-1 u seriji na 4 pobjede i vrlo uvjerljivu igru. Do tri meč lopte Thunderi su došli zahvaljujući svojoj obrani, konstantnom preuzimanju pri svakom križanju koje bi Warriorsi pokušali.
Takav pristup mogli su prakticirati zbog iznimne "dužine", na svim pozicijama imaju igrače koji imaju natprosječan raspon ruku. Uz dva superstara Duranta i Westbrooka, imali su dva visoka igrača brza na nogama i sposobna dominirati u skoku. To je bio njihov mismatch. Na tome su gradili svoju prednost i zamalo su uspjeli.
Prisilili su Warriorse da promijene matchup, da svoju priliku traže van moćne postave smrti, koja igra bez centra i s 5 igrača sposobnih pogoditi tricu. S druge strane, na Istoku Cavsi su krčili put prema Finalu preko Toronto Raptorsa. Jedan od najvažnijih matchupova u toj seriji uključivao je Bismarcka Biyomba, centra Toronta iznimnih skakačkih i blokerskih sposobnosti.
Postava smrti
S njim u reketu, Cleveland je imao velikih problema dolaziti do poena na obruču, a onda su vanjski igrači Toronta mogli agresivnije braniti tricu znajući da iza leđa imaju jako dobro osiguranje. Cavsi su matchup promijenili stvarajući Biyombu mismatch, uvodeći u igru Fryea, centra koji u napadu gotovo isključivo gađa trice.
I to kako gađa, ukupno u playoffu ima nestvarnih 56% učinkovitosti, pogodivši čak 41 od 69 pokušaja. S njim je Cleveland formirao svoju postavu smrti, s 5 igrača na perimetru, gdje je onda Biyombo bio izvučen iz reketa i onemogućen da radi ono što radi najbolje, hvata skokove i čuva pristup obruču blokadama. Bez njegove prisutnosti u sredini linije za ulaze su bile otvorene, a Toronto je ostao bez ikakve šanse iznenaditi LeBrona i društvo.
Za to vrijeme na Zapadu, usprkos finim šansama da izbace Golden State, Oklahoma je izgubila seriju na način koji bi se najlakše moglo opisati kao mentalni slom. Neshvatljivim greškama u završnici šeste utakmice, raspadom u sedmoj nakon 4 vezane trice GSW-a pri vodstvu od +11, više su sami sebe pobijedili nego što je Golden State promijenio narativ.
Prilika za revanš
Međutim, u reprizi prošlogodišnjeg Finala narativ je bio i više nego povoljan. Od početka je bilo jasno kako Cleveland ne može odigrati ni približno dobru obranu kao Oklahoma. Visoki igrači Cavsa nisu niti sjena visokih igrača Thundera što se tiče blokerskih sposobnosti, vanjski igrači nemaju dovoljnu sposobnost preuzimanja, ali ipak najveći problem je bio mismatch koji je Golden State imao na poziciji četvorke.
U matchupu Greena i Lovea, Love nije imao šanse. Green je imao prednost u tome što je brži na nogama i navikao zatvarati prema trici, te je tako sposoban neutralizirati Loveovo glavno oružje ‒ vanjski šut. Na drugoj strani Green je garancija da se Lovea može napadati, ili kroz izolacije ili stavljajući ga u situaciju da brani pick and roll akcije. Da Cleveland ima svog Biyomba koji bi čuvao obruč i Loveova leđa, možda to ne bi bio toliki problem.
Loša pojačanja
Ovako, imajući na umu da je Kevin Love definitivno najgori obrambeni igrač na svojoj poziciji od svih startnih igrača u ligi, napadanje baš njega bilo je iznimno učinkovit plan za osvajanje prstena. Ispadalo je kako je prošlogodišnje finale u kojem su Cavaliersi imali radnu ekipu išlo puno bolje nego ovo u kojem su dobili "pojačanja" u vidu Irvinga i Lovea koji su lani bili ozlijeđeni. Paradoks da talent koji je došao u ekipu radi probleme u konkretnom matchupu.
Cleveland je do pobjeda s dvocifrenom razlikom dolazio u utakmici u kojoj nije bilo Lovea, u utakmici u kojoj nije bilo Greena te u utakmici gdje je radi problema s prekršajima imao potpuno marginalnu ulogu. Čak i u toj utakmici je imao nevjerojatno loše brojeve, 12 minuta s njim na terenu Cavsi su bili u minusu od 6 poena.
Jedan od najtalentiranijih igrača u ligi, igrač koji je u Timberwolvesima bio double-double mašina, nevjerojatnog šuta i ispolirane igre u post up akcijama, postaje svojoj momčadi nepremostivi uteg u konkretnom matchupu, u dominantnoj utakmici s njim na terenu imaju zaostatak. To je ona priča s početka, zaboravljena i zanemarena, ali odlučujuća.
Promjenjivi kontekst
Koliko se kontekst mijenja svjedoči i onaj ubojiti Frye, čovjek koji je pomogao prelomiti seriju protiv Toronta, nepogrešivi snajper koji više odjednom i nije toliki problem. U Finalu je dobio ukupno nešto manje od 33 minute i povukao je samo jednu tricu, koju je promašio, te je ostao bez koša iz igre. Odgovor zašto je od najubojitijeg šutera doigravanja postao statist je u tome što GSW nema potrebu na njega izlaziti s centrom, imajući 4 igrača koja ga u svakom trenutku mogu čuvati, tretiraju ga kao beka, stoga Frye uopće ne dolazi do izražaja u napadu, dok su njegove spore noge u obrani nepremostiv problem.
Tako, od ubojitog oružja, Frye seli na drugu stranu mismatcha, onu u potpunu irelevantnost, stranu koja je puno manje sretna. Ipak, Frye nije zvijezda, stoga njega bez problema trener Lue sjeda na dno klupe, ali mu ne pada na pamet napraviti isto s Loveom i pokušati tako uhvatiti očajničku slamku spasa. Ipak, ime u NBA znači nešto, NBA je liga igrača i rijetko koji trener bi se odlučio na tako drastičan potez.
Filmski završetak
I u sedmoj utakmici Love je, usprkos inspiriranoj i agresivnoj igri u skoku, bio meta u obrani. Napadali su ga, stavljali u poziciju da brani koš, u izravnim dvobojima primio je čak 28 poena. Odigrao je 30 minuta od ukupnih 48, što je 62,5% utakmice. U tom vremenu preko njega je palo 31% ukupnih poena koje su Cavsi primili.
Onda, u jednom od zadnjih napada, ostao je sam sa Curryem. Čovjek na čovjeka, bez pomoći i na širokom prostoru. MVP regularne sezone, jedan od najboljih driblera lige i najbolji šuter u povijesti u matchupu koji je potpuni mismatch. Kevin Love, s pola minute do kraja, u ključnom napadu čitave sezone je obranio dva pokušaja Stepha Currya. Teško je bilo naći bolji narativ za kraj. NBA – where amazing happens.
