Moja albanska prijateljica iz osnovne škole danas će imati dvostruki razlog za slavlje.
Vratar Berisha vratio me u prošlost
Albanski reprezentativni golman, Etrit Berisha, a koji se na ovom Europskom prvenstvu u prve dvije utakmice već nekoliko puta iskazao sa sjajnim obranama, vratio me nekoliko godina u prošlost.
Negdje u šestom razredu osnovne škole, naime, u razred nam je došla jedna izbjeglica iz Albanije. Djevojka se zvala Arbreša Berisha, a što je očito učestalo prezime kod njih kao kod nas, recimo, Horvat ili Kovač, i nije se kao sve ostale kolegice iz razreda bavila pitanjem tko ima kakav mobitel ili koga je pod velikim odmorom pogledao najjači osmaš Pepa, već prostim pitanjem očuvanja golog života. Kako sam i osobno bio u sličnoj situaciji samo nekoliko godina prije nje, kada sam u istom tom razredu dočekan uz riječi: "Fuj Bosanac!", odlučio sam joj se tih prvih dana naći pri ruci.
Pokazivao sam joj gdje je školska kuhinja, gdje su toaleti, kabineti i dvorana za tjelesni. Objašnjavao joj kojih se profesora treba posebno paziti, koji vole iznenadne pet minutne testove, te koji kod ispitivanja počinju od kraja imenika, koji nasumice otvaraju, a koji od tih luđaka kreću - za nju vrlo nepogodno - od početka abecede.
Produžila je dalje, za Njemačku
Zbog toga sam, naravno, bio izvrgnut mnogim podbadanjima kolega iz razreda, pa su me tako još dugo nakon što je ona na kraju godine produžila dalje za Njemačku, a gdje se nadam se više usrećila, te da joj se i tamo našao neki dobri Švabo pri ruci, još dugo nazivali Ibrahim Rugova. (Politika se tih devedesetih godina, ne moram posebno spominjati, intenzivno pratila još od predškolske dobi...)
Nije me to nikada previše diralo, niti sam zbog toga promijenio svoje ponašanje spram Arbreše Berishe, ali ono što me je itekako znalo pogoditi, pa mi, eto, nije ni sada sasvim svejedno, je da se ona za svo to vrijeme koliko sam imao priliku da se s njom družim, nikada nije nasmijala. Nije, jebatga, tih dana imala razloga da se veseli, ali danas bi se mogla - gdje god da se nalazi - mogla dvostruko obradovati!
Osmijeh zbog Švicarske i Albanije
Elem, u 21h odigravaju se posljednje utakmice skupine "A" i Albanija bi protiv Rumunja mogla doći do svojih prvih, ali zbog prikazane borbenosti itekako zasluženih bodova na ovom prvenstvu, te tako osigurati prolazak Švicarskoj reprezentaciji za koju ionako većinom nastupaju Albanci. A, i moguća večerašnja pobjeda te Švicarske protiv domaćina ovog prvenstva će joj zasigurno iskriviti usta u jedan blagi osmijeh koji joj je u djetinjstvu bio uskraćen...
U dosadašnjem dijelu natjecanja oni su pokazali zbilja sjajnu kvalitetu - kako individualnu, tako i momčadsku - pa tako njihov prolazak skupine nipošto nije iznenađenje, a neće biti ni ako danas pobjede protiv Francuske koju su mnogi izdvojili kao jednog od favorita za osvajanje prvenstva. Oni to nisu, vjerojatno ste primijetili, nikako opravdali. Njihovi golovi u posljednjim minutama, te zbilja sjajna igra Bilićevog Payeta možda jesu bili spektakularni, ali igra cijele momčadi je bila ispod razine nekoga tko se na kraju turnira namjerava okititi epitetom najboljeg u Europi.
Kolegica iz 6.b razreda
Arbreša Berisha, da se pred kraj teksta još malo vratim na nju, vjerojatno na kraju prvenstva neće slaviti osvajanje prvenstva osim ako nakon Zagreba nije odselila u Njemačku, Italiju ili neku drugu državu koja bi mogla pobijediti u finalu, ali ovaj današnji dan će svakako zapamtiti kao jedan od ljepših u svome životu.
Svakako ljepši od onih koje je unatoč mojim nastojanjima, provela u 6. b razredu jedne zagrebačke osnovne škole...
