Francis Ngannou prošlog je vikenda obranio naslov prvaka teške kategorije u UFC-u nakon što je odlukom sudaca slavio protiv Ciryla Ganea. Tako je po prvi put obranio titulu prvaka koju je uzeo Stipi Miočiću prije gotovo godinu dana. Njegov uspon do trona bio je izrazito trnovit. Prije samo osam godina bio je izbjeglica iz Kameruna te je spavao na ulicama Pariza. Međutim, kako je sam rekao prošao je i puno gore stvari od toga da je živio na ulicama glavnog grada Francuske.
Zbog svega što je prošao tijekom odrastanja ostao je skroman. Ngannou je rođen u kamerunskom gradu Batié u rujnu 1986.u siromašnoj obitelji te rano počeo raditi kako bi imali od čega preživjeti. Radio je u rudniku soli i po 14 sati dnevno.
"U Kamerunu djeca imaju velike probleme. Oni misle da je sve već izgubljeno, i prije nego što su se rodili. Čini im se da im nije dozvoljeno ni sanjati. Nije im dozvoljeno biti ambiciozan. Onda oni samo prihvate biti žrtve vlastitih života", ispričao je UFC-ov prvak, kojem su se roditelji razveli kad je imao šest godina te je s majkom i trojicom braće i sestrom živio po kućama kod rođaka.
Težak život
"Djeca s kojom sam živio nikad me nisu ostavljala na miru. Uvijek su me maltretirali. Vikali su da sam iz loše obitelji, uvijek su me podsjećali da sam stranac u njihovim kućama", priča Ngannou.
Gledajuću majku kako se muči da ih prehranila to ga je motiviralo da nešto napravi od svog života. Odlučio se tako okušati u boksu zbog svojih fizičkih predispozicija. Bio je visok i snažan i zbog toga jer se od malena bavio fizičkim poslom.
"Kad god mi je teško na treningu, kad god poželim odustati, samo zamislim majku kako je bolesna i kako nema novaca platiti liječenje u Kamerunu. Ja se borim ne za sebe, nego za živote svoje obitelji , koja je ostala tamo", ispričao je. Otkrio je i kako su se svi smijali njegovim planovima.
Mislili da je lud
"Svi su mi pričali da sam lud. Vikali su mi, smiri se, čovječe, preveliki su ti snovi", kazao je.
S 12 godina dječak Francis počeo je raditi kao sakupljač pijeska te je sate proveo loptajući ga i tovareći u kamione koji su ga prevozili u gradove gdje se koristio u građevini. Ponekad bi po cijele dane tako provodio do koljena u vodi skupljajući pijesak s dna rijeke, dok bi druge dane bio na dnu kamenoloma s čijih su litica padale stijene koje znale teško ozlijediti i ubiti njegove kolege.
Nakon što je deset godina proveo skupljajući pijesak preselio se u najveći kamerunski grad Doualau te se zaposlio kao fizički radnik u tekstilnoj industriji. Tek je tada s 22 godine počeo trenirati boks. Radio je danju i trenirao navečer i tako godinama. Kad je postalo jasno da tamo više ne može napredovati počeo je maštati o Francuskoj.
Prelazak u MMA
"Ljudi su mi govorili: ti misliš da je Europa raj. E pa ni je raj. A ja bih im odgovorio - meni ne treba raj. Ja ću se boriti. Ja ću se boriti za sve o čemu sanjam", ispričao je.
Nakon što je preselio u Pariz odmah je počeo tažiti boksački klub. Bio je dosta samouvjeren pa bi po ulasku u dvoranu dao do znanja: 'Tek sam se Doselio sam se ovdje, nemam gdje spavati i nemam novca. Ali nisam došao prositi. Samo mi je potrebno mjesto gdje ću trenirati jer ja ću biti prvak svijeta.'
Ubrzo je pronašao trenera koji ga je pustio da spava u njegovoj dvorani te mu je dao 50 eura da kupi opremu za trening.
"Nisam imao zavoje za ruke, gumu za usta, ništa nisam imao, ali bolio me je k**** za to. Samo sam želio krenuti", prisjetio se.
Ngannou je impresionirao trenera svojim vještinama, ali su mu ljudi počeli savjetovati da se bavi MMA-om jer u boksu neće uspjeti ako iza njega ne stoje moćni promotori.Na kraju se i prebacio u MMA, a ostalo je povijest.
