Bivši kanadski MMA borac Georges St-Pierre (38) po mnogima je jedan od najvećih UFC boraca svih vremena. Legendarni GSP tijekom cijele karijere oduševljavao je svojim nastupima u elitnom octagonu, ali također i velikom skromnošću i poštovanjem prema svim borcima. Njegova sportska priča još je impresivnija, budući da je od stidljivog dječaka koji se nije znao obraniti postao najbolji borac na svijetu, iskoristivši tako na najbolji način sve batine koje je dobio u životu, preokrenuvši svoju slabost u prednost...
Kao dijete bio na meti nasilnika
UFC je na svom službenom kanalu objavio dokumentarac povodom "25 godina UFC-a", uz opis:
"Kao dijete, Georges St-Pierre bio je na meti nasilnika, sve dok ga otac nije poslao na karate, a on je tijekom odrastanja i poslije postao borbeni stroj i UFC prvak".
Godinu 2004. predstavlja priča o Georgesu St-Pierru koji je te godine debitirao u elitnom octagonu. Tada 22-godišnji momak iz Montreala je 31. siječnja te godine krenuo u avanturu koja će se pretvoriti u prekrasnu priču. No, nitko to nije mogao očekivati dok je bio dječak, kad je bio na meti nasilinika koji su mu zagorčavali život.
Bio je povučeno dijete
Naime, Georges je bio povučeno dijete koje se nije znalo obraniti i kao takav je brzo postao žrtva krupnijih dječaka u školi, koji su se na njemu iživljavali. Bilo je to teško razdoblje za Georgesa, koji tako nije uspio steći prijatelje. Sve se promijenilo jednog dana kad je u autobusu dobio takve batine da su se ožiljci vidjeli po licu, pa je situacija izmaknula kontroli... Tati je otkrio što se dogodilo, a on ga je upisao u karate klub. Tu zapravo kreće priča o tome kakav je Georges napravio preokret u svom životu. I sve to on priča u ovom 15-minutnom dokumentarnom filmu.
'Oduvijek sam se bojao, od djetinjstva pa do borbi'
"Oduvijek sam se bojao, od djetinjstva pa do borbi. Bojao sam se poraza, neuspjeha, bojao sam se da budem ponižen. Taj strah postao mi je prijatelj da postanem bolji. Imao sam probleme u školi, zlostavljali su me krupniji dečki, išao sam na poseban program u školi. Nije cool biti drugačiji", opisuje Georges St-Pierre na početku dokumentarca.
"Cool dječaci su uvijek sjedili na zadnjim mjestima u autobusu, ja sam sjedio na prvim. Uvijek sam htio biti bliže vozaču kako ne bih dobio batine, da se ne bi što dogodilo. Jednom su me osramotili, došli su mi s leđa i skinuli trenirku pred ostalom djecom. Svi su mi se smijali. Rekao sam to ocu koji je tada imao problema s alkoholom.
'Sanjao sam o tome da uzvratim nasilnicima'
Jednom sam u školi dobio batine, došao sam kući sav u masnicama. Rasplakao sam se, rekao mu istinu o tome kako su me dječaci u autobusu istukli. Jači i veći dječaci. Otac me uzeo za ruku i odveo u lokalnu školu karatea. I tu sam se našao, nigdje nisam bio dobar, nigdje osim kad sam se natjecao u karateu. Stisak ruke, pogled u protivnika, imao sam samopouzdanja u borbama. Ono kad te netko potapša po leđima i kaže 'dobar posao'. Bio je to dobar zaokret za mene", otkriva Georges St-Pierre koji je sanjao o tome da uzvrati tim nasilnicima.
Borilački sportovi promijenili su mu život
"Dobivao sam na samopouzdanju, počeo sam ostvarivati svoj puni potencijal. A nasilnici su poput lavova, životinja, samo traže plijen, traže slabijeg. Sve se tada promijenilo. Promijenio sam se, nisam se više žalio, sam sam sebi rekao, pogledavši se u zrcalo, to tako više ne može. Jednom su mene i prijatelja nasilnici pljuvali u trenutku kad smo pognutih glava prolazili pokraj njih... Iako su kazali da nisu pljuvali po nama, vidio sam ogromnu pljuvačku na svojoj jakni. Okrenuo sam se, primio čvrsto torbu i njome udario nasilnika. No, promašio sam ga...
Počeo sam se tući, jedan je došao s leđa i udario me, pokušao sam ustati, ali on je bio na meni, napadao me, udarao, bio je poput oluje... Pridigao sam se, krenuo opet na njega i onda sam zadobio njegovo poštovanje jer sam se usudio potući s njim. U tom trenutku dogodilo se nešto nevjerojatno. Onako sav krvav, pretučen, ponovno sam se stao u gard prema njemu, a onda su se i on i njegovi, onako odjednom, počeli povlačiti, poput kakvih kukakvica govoriti koji je tvoj problem i tako. Nikad me više nisu napali".
