Bivša američka džudašica, danas borkinja u slobodnoj borbi Kayla Harrison sa skorom od 7 pobjeda i nula poraza, napisala je kolumnu za web stranicu theplayerstribune.com. Na spomenutom siteu sportaši dijele s javnošću svoja iskustva za vrijeme pandemije koronavirusa, te kako provode vrijeme sad kad se sport tek treba vratiti. Iako je elitni američki UFC prvi napravio korak i održao spektakularan UFC 249 na Floridi, u saveznoj državi koja je sportu otvorila vrata više od svih u Sjedinjenim američki državama...
Otkriva svoje tajne
Kayla Harrison otkriva svoje tajne i ulazi u srž samog sporta i sportaša kao takvog...
"Otkrit ću vam jednu ne odveć skrivenu tajnu. U MMA-u postoji velika zabavna komponenta. Mislim na kontakte s medijima i intervjue. Tijekom Super Bowl tjedna razgovarala sam s gomilom novinara i bila na gomili zabava. Sređivala sam kosu i šminkala se. Odijevala se u lepršave haljine i hodala po crvenim tepisima. Ono što ljudi ne razumiju je da je takva Kayla lažna". počinje svoju priču Kayla Harrison.
"Prava Kayla je ona koju vidite u kavezu Professional Fighters Leaguea. Tada osjećam da mi se iskreno širi život. Nema šminke i uljepšavanja. Vazelin na mom licu. Kosa mi je u repu, rukavice su navučene. Osjećam napučen kavez na mojim leđima. Poskakujem po podlozi, a sudac me gleda i pita jesam li spremna. Tada sam Kayla. Ona druga Kayla... Uopće ne znam tko je ona. Ona je samo netko tko moram biti. Ta Kayla, borbena Kayla, trenutačno je na čekanju. Ali, srećom, u mom životu svi su dobro, svi su zdravi", ističe Amerikanka.
"Živim nekako daleko od svoje obitelji. Svi su smješteni u Ohiju, a ja sam ovdje na Floridi. Premjestila sam svog trenera kod sebe na Floridu, tako da je on moj jedini prijatelj iz karantene
Ali svi su sigurni, u karanteni, zapravo ne izlaze, na kreću se puno. Dostava hrane i stvari koji su nam potrebni. Imamo obiteljski FaceTime, trenutačno čitamo Nancy Clancy (dječju knjigu u stripu) mojoj nećakinji, a zajedno radimo i malo vježbi i rastezanja. Čitam hrpu različitih knjiga odjednom. Čitam sve. Čitam knjigu o svijesti "Everyday Mindfulness". Čitam i "The Seat of the Soul and Whole Again". Nedavno sam pročitala i "Shoe Dog" i bila je stvarno dobra. Radi se o memoarima Phila Knighta, suosnivača Nikea. Gledam "Modern Love", seriju temeljenu na kolumni The New York Timesa. Gledala sam i neke epizode "30 for 30". Voljela sam one epizode o Detroit Pistonsima s kraja 80-ih i početka 90-ih godina, o Bad Boysima. Bili su poput nasilnika. Svidjelo mi se".
'Mrzim Tonyja Sopranosa'
Naporno sam i uporno pokušavala pogledati Sopranose, samo zato što je to jedna od najcjenjenijih serija u televizijskoj povijesti. Ali čovječe, toliko mrzim glavnog junaka, Tonyja Soprana. Mrzim ga. Ne mogu ga podnijeti. On je sociopat. Ubija ljude i vara svoju ženu. Jednostavno ga ne volim. Uopće. Stvarno ga ne mogu podnijeti. Ljubitelj sam sportskih filmova. Znate što sam gledala dok sam bila mlada? Govorim kada sam bila klinka, negdje tamo kad sam imala osam ili 10 godina, prije svakog džudo turnira gledala sam Bloodsport (Krvavi Sport) i to me stvarno dizalo. I očito sam opsjednuta Rocky filmovima. Rocky filmovi su neki od najvećih filmova svih vremena.
Cijeli moj borbeni mentalitet potječe iz džuda. Judo je zaista velik zbog poštovanja. Ima vrlo respektabilnu kulturu. Prvo što učinite na meču je poklonite se protivniku da pokažete poštovanje, zahvalite se i kažete, "Spreman".
Moj protivnik je samo prepreka. Nikada borbe ne činim osobnim. Mislim da je to loše To mi ne uspijeva. Za mene je to samo posao. Imam cilj, a ti si na moj način. Cilj je pobijediti u borbi. Cilj mi je osvojiti prvenstvo. Cilj mi je osvojiti pojas. To su moji ciljevi. A tko je ispred mene, to je samo prepreka.
Ponosan sam što ne dobivam nikakvu emociju niti da trepnem u svađi. Jedan jedini put kad sam u džudu imala dramu bilo je s Brazilkom Mayrom, sa svojom konkurenticom.
Na jednom sam turniru ozlijedila vrat i morala sam odustati. Prijatelj iz Brazila poslao mi je članak u kojem Mayra tvrdi da sam se povukla zato što sam se bojala boriti s njom. To sam shvatila jako, jako osobno i postala sam opsjednuta pobjedom protiv nje. Sljedeći put kad sam se borila s njom - izgubila sam.
Tko sam ja kao osoba?
Trenutno se puno više fokusiram na mentalni aspekt stvari. Mentalno, tko sam ja kao osoba i, interno, kako se mogu bolje zaokružiti kao pojedinac i kao ljudsko biće.
Vrijeme je da naučimo meditirati. Navikla sam da nikad ne stojim na jednom mjestu, pa je za mene to bila cjeloživotna borba. Sada radim na pažnji i meditiram. Polako radim svoj put prema sebi da mogu sjediti mirno i biti samo sa sobom, i svojim umom i svojim tijelom.
I dalje mislim da je vrlo važno što kažemo sami sebi, kakvi se vidimo. Bitna je priča koju mi kažemo sami sebi i mislim da je vrlo važno u ovakvom trenutku nastaviti postavljati ciljeve. Čak i ako ne možete izaći iz kuće, ipak možete postaviti neki cilj. Dnevni cilj, ili tjedni cilj, ili satni cilj. I dalje primjenjujem sve te alate u svom životu. To se nije promijenilo. Dakle, još uvijek sebi postavljam ciljeve I dalje pokušavam raditi na sebi kao na ljudskom biću, kao osobi, borcu. Pronalazim načine da postanem najbolja verzija sebe, a nadam se da će uz sve to dodatno vrijeme i drugi moći.
