Iako nije pobijedio, a u Pariz je došao pobijediti bivšeg olimpijskog pobjednika u superteškoj iz Rija 2016. i amaterskog svjetskog prvaka iz 2015., "projekt" francuske boksačke industrije Tonyja Yoku (29 godina, 201 cm - profi skor 11-0-0, 9 nokauta), ostavio je jako dobar dojam. No kad se njega pita, on nije oduševljen jer je sve još svježe...
Splitski boksač Petar Milas (26 godina, 194 cm - profi skor 15-1-0, 11 nokauta) oduševio je borbenošću i gardom protiv jednog od najboljih teškaša svijeta u ovom trenutku, čovjeka koji je viši 7 cm, koji je za borbu težio 108 kg (8 kilograma više od Milasa - 100.8 kg) i s dužim ekstremitetima i rasponom ruku.
Najveća teškaška borba za hrvatski boks još tamo od 1998.
Borba Milasa protiv Tonyja Yoke, trenutno 15. teškaša prema Boxrecu, najrelevantnijoj boksačkoj ljestvici, bila je najveća i najzvučnija borba u teškoj kategoriji za hrvatski boks još tamo od 1998. i sudara Željka Mavrovića i Lennoxa Lewisa. Jer, suparnik je bio zvučan, prezvučan i ipak prejak u ovom trenutku. No, dao je Milasu nešto što bi ga trebalo još ojačati u daljnjoj karijeri, dati mu potrebno iskustvo...
Milas u gardu protiv Yoke.
Da čitava priča ima još jači predznak pobrinuli su se i Francuzi koji su meč organizirali na kultnom Court Philippe Chatrier stadionu koji već skoro 50 godina nije vidio jedan boksači meč. Posljednji meč na Roland Garossu, naime, održao se u organizaciji Alana Delona borbe Monzona i Bouttiera. Noć je, stoga, bila posebna...
Daleko najprestižnija arena u Parizu, tamo gdje su protkani sportski uspjesi i snovi godinama unazad, pokazatelj je i koliko je ovaj meč bio jak, odnosno koliko je taj sportski događaj imao bitnost u ovoj drugoj po redu korona godini godini za Francusku. Velika pozornica za našeg Petra Milasa koji je bio zaredao s 15 pobjeda u profesionalnim vodama.
Bio je to i povratak francuske publike boksačkim priredbama u toj zemlji, a takve noći imaju težinu jer odišu nekom slobodom slobodom. Ipak je bolje pred navijačima, publikom, bez obzira koji sport bio u pitanju... Inače, kad govorimo o stadionu, Iva Majoli je na njemu 1997. osvojila Roland Garros i upravo to kultno tenisko zdanje nagradilo je Ivu s pljeskom, kojeg ona i danas danas pamti, kao šlag na tortu najvećeg uspjeha u karijeri. Isto je napravio sad i Petar Milas koji je svojom predstavom oduševio i Francuze i zadobio poštovanje Tonyja Yoke, bez obzira što Petar dvije godine nije ušao u ring, odradio meč...
Yoka je pronašao put do Petrove glave.
'Sam sam sebi dokazao da mogu'
"Sad tri dana nakon borbe, kad pričam o njoj u srcu mi je praznina jer nisam ostvario ono što sam mogao, a to je pobijediti jednog takvog boksača. Znam da mogu, sam sam sebi sad dokazao da mogu ali eto, prvi put u životu sam se našao u situaciji da me netko dobro pogodio. Prvi put sam se u životu našao na podu od udarca u glavu i nisam se snašao. Je*biga, dogodilo se na kraju to što se dogodilo, poremetilo me, puknuo mi je bubnjić, poremetilo mi je to centar za ravnotežu. Niti malo ugodan osjećaj", rekao nam je u ponedjeljak Petar Milas iz BK Torcida, u uvodu razgovora...
NET.HR: Vaš trener Ivan Duvančić kazao je za RTL nakon meča kako ste se nakon prekida borbe potkraj sedme runde okrenuli svom kutu, dakle njemu i pitali: Čime me to pogodio?
MILAS: Ma da, kažem vam, prvi put sam se našao u jednoj takvoj situaciji, nisam se snašao.
NET.HR: Sad s odmakom, biste li nešto mijenjali u meču?
MILAS: Mislili smo da će on prihvatiti moj ritam, ali to se nije dogodilo. Držao je sredinu ringa i dobro se pokrivao. Nisam mislio da će se tako dobro pokrivati. Ima velike ruke, velike ekstremitete pa mi je to bilo malo čudno a ovo ostalo, ne znam što bih mijenjao osim, eto, da me nije pogodio. Eto, to bih jedino promijenio. Znao sam da će biti takva njegova taktika. Mislim, znao sam, nisam znao sto posto, ali 90% jesam. Plan nam je bio osmu, devetu i desetu rundu baciti sve što imam ali eto, što bi bilo kad bi bilo. Mogao je i on biti na podu a mogao sam i ja. Na kraju, dogodio se taj trenutak nepažnje i pogodio me dobro.
Milas u trenutku nokdauna.
'Čuvao sam energiju za kasnije runde'
NET.HR: Jeste li trebali možda više ulaziti u njega jer ste niži, više raditi prema njemu?
MILAS: Jesam, ali čuvao sam energiju za kasnije runde. Znao sam da će moja prednost biti u kasnijim rundama. Stvarno sam bio spreman, mogao sam boksati sto rundi.
NET.HR: Dvije godine niste ušli u ring. Je li vas to malo poremetilo, je li to kumovalo ovom porazu?
MILAS: Bio sam spreman, nema riječi o tome da nisam bio spreman. Možda mi jedino nedostaje malo mišića i koja kila više, jer ja sam ipak prirodni kruzeraš.
NET.HR: Kako je bilo boksati u teniskom hramu pred svojim torcidašima?
MILAS: Ma strašno nešto. I kad su Francuzi vidjeli naše ljude da su došli u tolikom broju, odmah su me pitali da organiziramo meč u Splitu.
NET.HR: Poznato je kako ste nekad išli na utakmice Hajduka, kako ste (bili?) član Torcide. Koliko vam je taj navijački karakter pomogao u boksu ili možda odmogao?
'Vodim se geslom da nema odustajanja cijeli svoj život'
MILAS: Pomogao mi je i ja se vodim tim geslom da nema odustajanja cijeli svoj život. Ne samo u navijačkom i boksačkom smislu nego i privatno. To je dio mog karaktera, da nema odustajanja. Takav sam.
NET.HR: Navijač ste dakle od malih nogu. Kao mlađi pratili ste Hajduk puno više, išli i na gostovanja kako kažete, no sada morate paziti zbog karijere, da ne uđete u neke probleme...
MILAS: Jesam, išao sam na utakmice. Nemam sad toliko puno gostovanja... Mislim išao sam stvarno, nema govora da nisam išao na gostovanja ali zadnjih četiri do pet godina ne mogu ništa, nisam praktički više niti torcidaš jer kad si navijač onda i ideš na gostovanja a ja sad odem onako na domaće utakmice.
Milas iza sebe ima niz od 15 uzastopnih pobjeda u profesionalnom boksu.
NET.HR: U trenutku borbe s Yokom, jeste li čuli navijanje svojih navijača s tribina?
MILAS: Jesam, kako da ne. Njihovo navijanje, skandiranje me tjeralo naprijed.
NET.HR: Što donosi budućnost za Petra Milasa?
MILAS: Ništa, sad ću par dana malo odmoriti i onda opet lagano trening. Pokušat ćemo sljedeći meč dogovoriti kroz tri - četiri tjedna. Da vidimo gdje, što i kako. Čisto da se počnemo pripremati za sljedeću borbu, za sljedeću stepenicu.
Velike Yokine riječi
NET.HR: Što vam je kazao Yoka nakon meča?
MILAS: Da sam jedan od najboljih boksača s kojima je ušao u ring, da me iznimno cijeni. To su bile velike riječi od njega.
Yoka se 'poklonio' Milasu.
NET.HR: Mislite li da je hrvatski boks više ulagao u vas kad ste bili amater da biste bili sad razvikaniji?
MILAS: Gledajte, nisam ja niti bio u prošlosti baš toliko predan boksu da bi se ulagalo u mene, što je sasvim opravdano. Meni je samo žao zbog nekih drugih boksača, zbog nekih drugih primjera koji dosta ulažu u sebe i svoj sport a Hrvatska to ne vidi. Ja kao ja, to što sam bio amater se može baciti u smeće jer nisam bio dovoljno predan tada boksu. Jedino to. Što bi bilo kad bi bilo, o tome možemo pričati sto milijuna godina. Glupo je pričati o tome, da se više možda u amaterskim danima ulagalo o mene kao što vi kažete, možda bi bio k**ac, a možda bi bio svjetski prvak. Ne mogu to definirati ali tu sam gdje jesam, pokušavam napredovati iz dana u dan. Rastem kao čovjek, kao atleta, kao persona kako se ono kaže. Idemo ka toj svjetskoj tituli. Je*i ga, izabrao sam teži put. Neki amaterski boksači imaju amaterski pedigre pa se ne moraju toliko dokazivati. Ja trebam jer nemam iza sebe amatersku pozadinu.
Sve što je u boksu napravio, napravio je sa svojim timom
NET.HR: Sve što ste u životu u boksu napravili, napravili ste sami. Naravno, zajedno sa svojim timom. Nažalost, pomalo nepravedno je vaša borba u Parizu pala u drugi plan, a bila je veća i od one Hrgovića i od povratka Željka Mavrovića, uz dužno poštovanje spomenutim boksačkim uglednicima.
MILAS: Slušajte, to su lobiranja nekih drugih ljudi, neću u to ulaziti. Ljudi koji mene vole i prate moj rad uvijek će naći načina za pratiti, pronaći moje borbe. A sad da je pala u drugi plan, pala je, ali nisam tu ništa kriv. Za to su krivi neki drugi ljudi. Ne zanima me to iskreno.
