Cijenjeni boksački trener Leonard Pijetraj gost je u podcastu Net.hr-a. Priča Leo o ulasku Marka Miluna u profesionalni boks i napornim sparinzima koje ima, svom odnosu s njim i stagnaciji koju je u posljednje dvije godine imao, svom odnosu s boksačima i načinu rada, karakteru, boksačkoj taštini i egu, Alenu Babiću, situaciji u hrvatskom olimpijskom boksu, Hrvatskom boksačkom savezu, Hrvoju Sepu, poraznom Jake Paul vremenu u kojem se sve mjeri po broju lajkova iliti klikova, Beterbijevu i Bivolu, Hrvatima i "Rvatima", BK Leonardo, Filipu Hrgoviću i Joe Joycu, Mike Tysonu i Jake Paulu za koje tvrdi kako nisu namjestili svoj meč, između ostalih brojnih područja razgovora. Pričali smo s Leonardom više od sat i 40 minuta.
"Boks je vrlo zahtjevan sport, znate, u boksu ne možete sjediti na klupi da drugi igraju ili boksaju za vas, a da vi zarađujete novac. To u boksu nema oprosta i zato sam ja toliko striktan i toliko zahtjevam od njih da poštuju sve te norme koje profesionalni boks traži, ali to nije samo profesionalni boks nego općenito sport kao takav. Moj nekakav način rada je kako inače i živite, ja živim tako bez obzira što nisam boksački profesionalac, bez obzira što nisam u ringu, ali za mene vrijedi više nego što za njih. Smatram da je to način života kakav treba biti, život principa i zdrav život s nekakvim redom i disciplinom koji morate poštivati zato što vam ona uvijek dobro dođe, a meni je lakše kao treneru onda razumijeti njih i sprovoditi sve to. Neke stvari i red se moraju znati kod mene jer ili tako ili nikako. Moraju slušati i oni znaju da je to tako, kako ja kažem ili nikako i ja sam sad na nekom glasu da sam nekakvog teškog karaktera ili ne znam čega, a to nije istina i potpuna kriva intepretacija. Ja tim momcima dajem priliku da oni stvarno izvuku iz sebe ono najbolje. Ja ih na ništa ne tjeram. Vi kod mene možete doći, kasniti na trening i reći zaspao sam ili zaboravio sam, bio sam nemaran, nema nikakvih problema. Ja za to čovjeka nikad niti kažnjavam niti se ljutim, ali nakon petog ili desetog puta te pitam misliš li ti da si stvarno za to ili nisi. To što on nije došao na vrijeme na trening ili što ne radi dobro, ili ako nije spavao, ili ako je bio van, on nije s time mene uvrijedio, on je samo meni dao do znanja da preispitamo situaciju da li se s time treba baviti profesionalno ili ne, zato što ima drugih momaka koji čekaju na red. Radi se samo o tome, ne radi se o mojem principu ili egu, to je moj način rada koji ja poštivam zato što poštujem vrhunski sport", govori Leonard Pijetraj, a o Marku Milunu je rekao:
"I s Markom Milunom sam pričao, on je imao stagnaciju dvije godine, ali Marko je stalno sanjao u ulasku u profesionalni boks. Svi oni sanjaju o profesionalnom boksu jer od amaterskog boksa se ne može baš živjeti, tako je svugdje u svijetu. Milunu prije za to nije bilo vrijeme, što se njega tiče on bi to i prije napravio. Meni su bitni i Olimpijske igre i SP koje je sad u listopadu, međutim dogodio se taj turnir teškaša kojeg je WBC dogovorio u Rijadu, ima i drugih kategorija, ali nama je zanimljiva teška kategorija. Neki su teškaši odustali, pa se našlo mjesta za Marka. Ima puno veću motivaciju sad za pripreme. To će biti taman za njega i njegov nivo. Savez nikad nije imao niti interesa niti sluha, a niti ljude koji bi mogli potegnuti da organiziraju sparinge, tako da se mi sami snalazimo. Milun ima dobrog sponzora koji mu pomaže, bez njega bi teško išlo je to vrlo zahtjevno i vrlo skupo. U teškoj kategoriji sparinzi su teži nego mečevi i onaj koji nije siguran da može parirati neće ni doći, a onaj koga platite nekad će i prihvatiti da primi koji udarac više nego što treba, ali ako mu se to isplati. To je vrlo zahtjevan i skup proces, pogotovo u teškoj kategoriji."
Pričao je u detalje Leo o Marku Milunu i otkrio neke stvari o njemu koje nismo znali...
"Tajna moje dobre suradnje s Milunom je da svi mene oni toliko trebaju da me zato i slušaju, to je prvi dio. Drugi dio je njihov odgoj kojeg oni imaju, a oni će pokazati svoje pravo lice kad postanu slavni ili kad dođe neka dobra prilika, kad budu puno u medijima, kad se bude vidjelo mogu li se oni uopće i nositi sa time i što će prevagnuti. Hoće li ih uzeti ego koji ih nosi, ego i taština koji su u biti najgori u boksu ili će i dalje ostati slušati. Ja im kažem da jednostavno moraju slušati, ne zato jer je to nekakav moj princip traži, nego zato što to sport traži od njih i kad uđete u ring, ring vas ne pita koliko ste zaradili ili koliko ste popularni, slavni, nego koliko ste spremni i što ste pripremili za taj meč. Ti momci se teško nose sa svime što se vrti oko vrhunskog sporta, jer to je uvijek iznenađenje. Na TV-u vidite slavne boksače, ali nitko ne zna kako se ponašati kad dođete u tu situaciju. Svi misle da bi se mogli nositi dobro s tim, međutim ti mladi momci kad dođu u situaciju vide da je to nešto sasvim drugo i mnogi se izgube u tome i postanu slučajni prolaznik. Što se tiče Marka Miluna, imao je i on nekih svojih situacija, pogotovo kad je u klubu bio Alen Babić, oni su dosta bili dobri i išli po tom kampovima i to im se razbilo od glavu. Bez mene, bez mog odobrenja, nadzora, tako da je Milun tu malo stagnirao na nekih jedno dvije godine, pa smo sve to morali ispočetka vraćati, međutim on je poprilično inteligentan momak i shvaća kad pogriješi. Za sad se sve dalo popraviti. Boks ne daje puno prilike, boks je vrlo zahtjevan sport, u boksu nema vremena za nagađanje i eksperimentiranje."
Leonard je nastavio secirati problematiku u boksu, ali i svoj način rada i principe, zakonitosti sporta kao takvog...
"U boksu vrijeme brzo prolazi i šansi za Hrvate puno nema, jer je Hrvatska mala zemlja gdje baš ne prodajemo karte u svijetu. Hrvatsko boksačko tržište je malo, ni vaša TV ne može davati veliki novac za prijenose, tu smo automatski u minusu i mi moramo puno više dati od svih, biti puno puno bolji, puno pametniji, spremniji, profesionalniji, da bi mogli tamo doći. Ti mladi momci to ne znaju i zato sam ja tu da im to pokažem, ako im je sve to prezahtjevno nitko im ne brani da probaju i odu svojim putem. Momci koji treniraju godinama kod mene ja im često kažem - 'momci, ako niste zadovoljni, ako mislite da ne možete, slobodni ste i možete ići, ali kad vam to ja dam. Ne možete vi to kad vi to hoćete, kad već napravimo veliki posao, kad smo napravili neke velike dogovore s nekakvim velikim promotorima. Onda je kasno'."
Boks je specifičan, a Pijetraj tu naglašava nešto što je jako bitno...
"Bolje odite na vrijeme, jer kad vas se dovede do nekog nivoa, onda više ne možete eksperimentirati, morate znati da je puno ljudi za vas radilo. Nekih desetak ljudi, barem je tako kod mene u klubu, radi za tog jednog boksača i većina njih nikad ništa ne naplati i kad ti boksači odu, ja sam svim tim ljudima dužan čitav život i zato ti mladi ljudi to preolako shvaćaju. Ako ne napravite, ništa mi niste dužni, sve je to išlo na mene, međutim ako napravite rezultat, normalno da se znaju nekakve svjetske norme koje postoje gdje vi morate imati neke obveze koje se rade i postoje i to je jednostavno tako, tui nema nikakvog lihvarenja niti pretjerivanja, lihvarenja niti uzimanja, jer nitko od njih nije još toliko zaradio da bi se tu neko pomamio za nekakvim novcem ili bilo čime. Svi mi to veći dio karijere radimo iz ljubavi i zato što nam je to posao, to je rulet nije tenis u kojem možeš naplatiti odmah. Otežavajuća okolnost za nas je što se sve može naplatiti tek jednog dana kad taj boksač počne zarađivati, do tad ne. Normalno da zato jednog dana kad ili ako taj čovjek uspije, da svi ljudi koji su radili s njim imaju nekakvog benefita ili koristi, a oni moraju poštivati rad i princip kojeg boks traži od njih, jer u suprotnom smo svi gubili vrijeme s njim."
O egoizmu, taštini slavi govori...
"Egoizam u boksu, slava, to je kao alkoholizam. Svi vide da si alkoholičar samo vi to negirate i ne vidite to, nećete na liječenje. Tako vam je i u profesionalnom boksu, svi vide da ste se uobrazili, nitko vam to neće reći zato što ste popularni ili im odgovara da su u vašem društvu, tapšu vas i tjeraju da izlazite, da budete s njima, da vas se vidi, da ste viđeni i vi i oni, ugodno im je u vašem društvu, a taj mladi čovjek ne zna da radi puno grešaka, ne samo u odnosu na taj sport nego u odnosu na ljude koji mu ne imponiraju, koji mu ne tapšu rame, ja recimo u tim trenucima ulazim u sukob s tim momcima zato što sam ja isti kao i kad su kod mene došli. Mene ne zanima koliko je popularan, koliko je zaradio, koliko je visok, zgodan i jak, koliko ima para, to me uopće ne zanima. Mi imamo uvijek isti odnos. Zašto? Zato što sport ima neke svoje zakonitosti i ne zanima ga koliko ste zaradili, koliko ste popularni itd. Samo koliko ste spremni. I od mene se očekuje da imam takav način rada i njih kad bi pitali u početku ili kad propadnu, obično kažu da je trener imao pravo, ali onda je već kasno. Ljudi me pitaju - 'Leo, kako mu se to dogodilo, kako se dogodi to čovjeku?' To je nešto na što ja nemam veliki utjecaj jer je to stvar odgoja, iako ih ja odgajam kroz sport, koliko je to moguće, koliko sam s njima, ja sam s nnjima 4 sata dnevno, oni su 20 van domačaja i na njih utječe društvo. Previše je danas ometanja sa strane. Nije bitno kako se ponašaju neke vrhunske zvijezde. Mnogi mladi boksači i vrhunski sportaši se izgube u tom procesu, posebno kad postanu slavi jer nisu za to spremni i zatekne ih sve to, onda im je uzalud sve i ti svi prividni prijatelji koji kad se ta svjetla pozornice ugase, onda ostanete bez svega i padate u još veću depresiju. Na kraju mnogi ne uspiju i čitav život imaju psihološke posljedice toga. Sportašima, a posebno djeci, ne smije se davati kriva slika."
S Milunom Leo puno razgovara i radi na tom psihičkom segmentu jer psiha je u boksu najvažnija...
"Da, bez toga ne možeš ništa, ali kad dođe do te razine slave, onda se vidi tko je i što je i kako se s tim nosi. Milun još nije došao i dobro da je tako. Marko je sparirao s Furyjem, Whyteom, Duboisom, sa svim tim boksačima, dalje nemate kud. Vi vidite da ste na krovu svijeta, ručaš i večeraš s njim, voziš se s njima u automobilu, a on je vrh, nema dalje. E, tu je sad pitanje hoće li se pogubiti taj boksač ili će se spustiti nazad i reći moram još trenirati puno, jer ću bez toga ostati. Puno s boksačima treba razgovarati, raditi na njima, ali malo se njih nosi s takvim stvarima. Puno faktora odlučuje u tome."
Marko Milun sluša svog trenera, ali isto tako zna malo odlutati za vrijeme meča u neku svoju strategiju...
"To je tipično za ljudski rod, za muškarce u tom momemtu. Slušaju vas dok je frka, problem, respekt prema suparniku, jer zna da ja imam riješenja, on teško. E, kad vide da mogu, kad postane nadmoćan, vama vaš ego i obrambeni sistem ne zna da budete napeti i spremni za obrambeni sistem koji se opušta. Ide, ide, sve ide, ne moram više slušati, sad mogu malo izvoditi egzibiciju, izvoditi, podcijeniti suparnika i tu dođe do onog idem malo biti atraktivan, nokautirat suparnika i tu se svi navuku. Ne rade u tom trenutku ono što sam im ja rekao. Mnogi boksači, pa i Maro Milun je jedan od tih, život ih mora lupiti po glavi da bi napredovali i naučili što je žalosno i šteta, a onda uvijek kažu bili ste treneru u pravu. Markova najčešća rečenica nakon prve - druge runde je - 'joj glup sam treneru, znam, sve znam gdje sam zeznuo'. On kad to napravi, ali njegov ego i taj princiš i hrabrost u tim momentima su jači od toga, ali on to shvati i prije nego što dođe u kut. To je ta igra koja je s jedne strane zanimljiva, ali u boksu je preskupa jer vas može koštati puno toga. To je jedan strašan i zahtjevan proces. Velika se cijena u boksu plati. Marko Milun ima kapaciteta jednog dana uzeti titulu svjetskog prvaka.
POGLEDAJTE VIDEO: Ide u pohod na 100 000 dolara! Milun ekskluzivno otkrio za RTL: 'Da, idem u profesionalce, evo kad se borim...'
