Za pet dana, u subotu 4. studenog od 20.00, RTL-ova brzorastuća Voyo donosi FNC 13 spektakularni event iz Beograda. U dvorani Aleksandar Nikolić sučelit će se unutar kaveza hrvatsko-argentinski MMA borac Francisco Croata Barrio i Vaso Bakočević iz Crne Gore.
Tenzije traju godinama
FNC 13 ove subote, 4. studenog, stiže u Beograd, a revanš Croate i Vase pratite ekskluzivno na platformi Voyo od 20.00 u prijenosu UŽIVO
Podsjećamo, između Bakočevića i Croate dugi niz godina postoje određene tenzije, a u devetom mjesecu 2021. godine napokon su dobili priliku obračunati se u kavezu. Već u prvoj rundi, gotovo na samom početku meča u Šibeniku u polufinalu Armagedona, Vaso je ozlijedio lijevu nogu nakon promašenog ‘‘low kicka‘‘ i uz bolnu grimasu završio je na tlu.
Barrio je iskoristio ukazanu priliku i Bakočevića završio ‘‘giljotinom‘‘ nakon točno 60 sekundi borbe.
Vaso već dulje vrijeme želi priliku za revanš. Prilika je došla, sudar titana nas očekuje, a svi se pitamo - kako će ovaj drugi njihov meč završiti? Za spomenuti kako će se u glavnoj borbi večeri, u meču za naslov velter divizije, boriti Nikola Joksović i Savo Lazić.
Croata se bori za sebe, obitelj, ideale i hrvatski narod
Što se tiče Croate, davno je za njega sve ovo prestalo biti hobi i postalo sredstvo kojim prehranjuje svoju obitelj. Svakim ulaskom u kavez Croata se bori za sebe, svoju obitelj, svoje ideale, tatu i mamu, braću i sestre kojih ima šestero, prijatelje, te naposljetku za njegovu domovinu Hrvatsku. U Hrvatsku je Francisco, član American Top Teama u Španskom, došao kao klinac...
Francisco je u Zagreb, sa svojim sestrama i braćom, došao kao šestogodišnjak, nekako pred kraj Domovinskog rata. Tu je krenuo u prvi razred. Hrvatski jezik, podrazumijeva se, nije znao, ali uspio ga je svladati vrlo brzo i prilagoditi se u potpunosti na Hrvatsku, drugu zemlju, klimu i karakter od onog u Argentini.
'Martinovka je moj kvart'
"Odrastao sam na Martinovki, ekipa mi je s tog kvarta, a hrvački klub Lokomotiva je isto s mog kvarta. Od malena sam uvijek bio borac i tukao sam se stalno, bio sam divlji, ali nikoga nisam bez veze udario niti sam ikog maltretirao, provocirao, bio bully. Ali, stalno sam se u školi tukao s nekim, stalno je bila neka šora. Bio sam mali, igrao nogomet, stranac, dijete došlo iz Argentine, s drugog kontinenta, znaš ono, evo, sad ćemo ga maltrati. E, nećete... "
Na kvartu ga obožavaju, ali ne samo na Martinovki...
"Lijepo je što primjećuju posao s kojim se bavim, trud i muku koju ostavljam u kavezu."
Kao i svakom djetetu nije mu u početku bilo lako, ali sve je prepreke, izazove promjene okoline, kontinenta naposljetku, uspješno svladao. Prešao je igricu po tom pitanju i u toj dobi, kako se ono kaže...
'Stalno sam se kao klinac tukao'
"Naravno da su me zezali u školi, nisam mogao reći R, pa kad sam bio, primjerice treći, šestaši su me zezali, pa sam jednog i prebio. To vam je tako. Uvijek sam se volio tući, zato sam se i upisao na hrvanje. Nakon toga sam se prestao tući, ali su me na kvartu počeli poštovati. Da, zeznut je zakon ulice u Zagrebu, jer morao sam steći poštovanje te ulice na kojoj smo braća, sestre, moja ekipa i ja odrastali. Od 6. do 17. godine sam živio u Zagrebu, u stanu od 85 kvadrata živjeli smo nas devetero. Znači, nismo bili u stanu, bili smo više na ulici. Kupali smo se na Jarunu, ne na moru, pa Bundek, pa ovo-ono, provodili vrijeme na ulici odrastajući".
Nije tu stao, u potpunosti nam se otvorio...
"Šorali smo se kvart protiv kvarta. Najviše smo se tukli s Vrbikom, pa s Centrom, bilo nas je manje, ali bili smo jaki. Ja sam se uvijek išao prvi tući, bez obzira što sam bio najmanji. Uvijek sam bio tu za frendove, stalno sam ih branio i uletavao."
Zagreb i Hrvatska dali su mu sve, a on to cijeni
Francisco se sa profi mješovitom slobodnom borbom bavi skoro 11 godina...
"Na Martinovki imam puno prijatelja i jako me veseli što općenito fanovi slobodne borbe, među njima su i moji prijatelji, da se ne libe platiti PPV da bi me gledali. MMA je u posljednjih 11 godina jako evoluirao."
U Zagrebu je Francisco ostao do 2006. godine, nakon čega se s obitelji vratio u Argentinu. Za Hrvatsku su ga uvijek vezale najljepše uspomene, a koliko mu je ova zemlja prirasla srcu govori i tetovaža hrvatskog grba koju je dao izraditi na leđima i s kojom se posebno ponosi, jer to je nešto samo njegovo, obiteljska geneza, njemu prirasla srcu...
U Hrvatskoj je Francisco Barrio poljubio prvu curu i osjetio leptiriće u želucu, išao u prvu školu, osjetio i poštivao zakon ulice, stekao prijatelje za čitav život, izgradio reputaciju dečka s kojim nema zezancije, ali koji je uvijek za pozitivnu i dobru zezanciju.
U Zagrebu je počeo i hrvati kad je imao 9., u Lokomotivi, sanjati borilačke snove, srce mu kuca za Hrvatsku i iskreno voli ovu domovinu...
"Sve mi je vezano za Zagreb i Hrvatsku. Nekad znam čitati komentare na društvenim mrežama pa ima onih pametnjakovića koji pametuju i govore kretenarije da nisam Hrvat, da sam ja Argentinac, da sam navijao za Argentinu na SP-u. Argentina ili Hrvatska? To mi je pitanje u rangu onog - voliš li više tatu ili mamu. Volim obje zemlje jednako. Da sam odrastao u BiH, bio bi obožavatelj Bosne i Hercegovine, smatrao bi se iz te zemlje jer sam u njoj odrastao. Ja volim mjesto, zemlju u kojoj sam odrastao, u kojoj živim. Volim jako Hrvatsku i Zagreb, tu je moj dom, tu je ostalo sve."
Dijete dragovoljca Domovinskog rata
Francisco Barrio dijete je hrvatskog branitelja, dragovoljca Domovinskog rata Rodolfa Barrija Saavedra koji se borio u 4. Gardijskoj brigadi. Rodolfo je 1991. godine odlučio iz Argentine doći u Hrvatsku kako bi se borio u ratu i pomogao napaćenoj domovini.
"Protiv sam pobačaja, ulazim u mečeve sa znakom podrške Udruge koja je protiv abortusa. Za mene osoba, čovjek koji nije domoljub i nije čovjek, ne valja ništa... Ja sam katolik i kad mi se netko zalaže za legalni abortus, ja poludim na to. Neke stvari su svetinje, ali nova era, mladi baš takve stvari ne poštuju. Ne svi, ali ima ih. Aleksandra Prijović? Nemam pojma tko je to, pojma nemam. Cajke pjeva. A ne, ne slušam cajke. Neki to vole, to nije moj tip glazbe. Žao mi je što cajke u Zagrebu pune dvoranu, a ne neke opere ili ozbiljniji glazbenik. To je tužno. Taj Tik-tok, Instagram, radi te instant zvijezde od mladih."
Postao je tata Rodolfo pravi heroj Domovinskog rata u slavnoj brigadi, Paucima, koji ne znaju za poraz. Bio je vojnik za kojeg će njegovi suborci reći da je sjajan tip i odličan vojnik naposljetku. Prije pristupanja hrvatskoj vojsci i borbi protiv velikosrpske agresije, odnosno za slobodu Hrvatske, Rodolfo, koji sad živi u Splitu, bio je vojnik u argentinskoj vojci i borio se u argentinsko-engleskom ratu...
Hrvatska je 1991. tek stvarala profesionalnu vojsku, nedostajalo je iskusnih vojnika i to je bio razlog zašto je došao. Bio je Rodolfo komandos po obuci, vodio je obuku hrvatskih komandosa, a postao je i brigadir Hrvatske vojske.
'Ponosim se svojim ocem što se odazvao Domovinskom ratu i ne, nisam ustaša, ne mrzim Srbe nego obožavam Hrvatsku'
"Jako se ponosim svojim tatom što se odazvao ratu za Hrvatsku, i ja bih isto napravio da danas zarati. Možda će sad ova nova era ljudi reći - 'Ti si zaostao, ti si ustaša, ja sam ovo, ono... Sutra bi poput svog oca borio se za Hrvatsku u ratu, kao i za Argentinu da zatreba. Moju domovinu nitko neće napadati. Tako sam odgojen, tata mi je u ratu čitav život i tako nas je odgajao. Moj otac došao je kao Argentinac u Hrvatsku braniti domovinu, imao je svoj motiv. Moj otac nije bio plaćenik, kako neki govore. To mrzi. On je imao svoj motiv dolaskom ovdje, ne samo jer je htio pomoći, nego i zbog Engleske, tog rata, da sad ne pričam i ne otvaram neke druge teme. Kao profesionalni vojnik vidio je da Hrvatskoj treba pomoć, došao, pomogao i ostao. Hrvati su katolici kao i Argentinci. Bog je napravio da on dođe tu. Lijepo mi je kad mi se ocu zahvaljuju što je pomogao Hrvatskoj. Ponosim se time".
Borio se Rodolfo protiv Engleza u Falklandskom ratu. Danas voli reći kako je njegov sin Francisco isto vojnik kao i on, jer se i on doslovno bori za svoj život unutar Octagona.
"Mama i tata su mi Argentinci, ali ja sam Hrvat. Hrvatska je, kao i Argentina, isto moja zemlja, moja domovina. Svi prijatelji su mi Hrvati, dijete mi je Hrvat. Na SP-u 2018. i 2022. navijao sam za Argentinu. Zašto? Zato jer živim u Hrvatskoj i naravno da mi malo nedostaje Argentina. Tako sam, kad sam živio u Argentini 2006., u onoj prijateljskoj utakmici između Hrvatske i Argentine (pobjeda Hrvatske 3-2), navijao za Hrvatsku. Jedini u školi, muškoj, sam navijao za Hrvatsku. Idealiziram Messija više nego Argentinu, a moja domovina je Hrvatska. Kraj priče..."
Nastavio je pričati Francisco, ali o nekim drugim stvarima. Otkrio nam je i anegdotu...
"Frendovi su me rasturili 2018. kad je Hrvatska razbila Argentinu 3-0. To je bilo 21. lipnja 2018. Meni je 22. lipnja rođendan. Izgubio sam valjda deset oklada, zezali su me 4 i pol godine. Nisam mogao ništa prokomentirati za Messija i Argentinu, odmah dobijem 3-0. Ono, nisam mogao živjeti, komentirati o nogometu... "
Blagoslovljen je Francisco, a to i sam često ističe, što se bavi slobodnom borbom, sportom koji je krvav, naporan, opasan, u kojem zdravlje trpi i koji je pun izazova, ali za njega najljepši i najbolji na svijetu. Jedna stvar posebno ga pritom motivira...
"Borim se za sve ljude koje volim, borim se za Hrvatsku. Imam osjećaj da moje pobjede uveseljavaju ljude ovdje. Ne da imam osjećaj, nego sam siguran. Imam istetoviran hrvatski grb na leđima, znam da će me u Beogradu dočekati na nož, da će biti vruće... Spreman sam za bitku, što da radim? Vrijeđat će me, psovat će me, uuuu, strašna stvar. Neka psuju, ma neka me vrijeđaju, ma neka dođu u kavez, neka me pokušaju u*iti ako hoće. Borit ću se za Hrvatsku do kraja usred Beograda. Neću sigurno plakati. Ja sam valjda jedini borac kojeg oni ne vole, za kojeg govore da je nacist, ovo-ono... Mene jedino zanima pobjeda. Nikog ne mrzim, ne gledam tko je Srbin, ali oni su napravili tu priču (tim Vase Bakočevića, op.a). Ljudi misle da mrzim Srbe, ali ne mrzim. Imam prijatelje u Srbiji. Ja sam domoljub i kraj priče. Volim svoje, poštujem tuđe i ne diram tuđe."
'Želim u Beogradu pokazati poštovanje Srbima'
"U Beogradu neću ući s hrvatskom zastavom niti s Thompsonom u kavez samo zato jer ne želim Srbe provocirati, želim im pokazati poštovanje, iako ću imati jednu od zastava, ili hrvatsku ili argentinsku, ili obje - nakon meča, kao uvijek. Nećak od moje žene je Srbin. Bratić od moje kćerke je Srbin, pa Bože dragi, toliko o ustaštvu i nekoj netrepeljivosti prema Srbima. Ja sam sportaš i zanima me samo sport, MMA, trijumfi".
Pogledajte gostovanje popularnog Croate u studiju Net.hr.