Novinari 24 sata posjetili su rodno mjesto Mirka Filipovića i osnovnu školu koju je pohađao. Njegova kuća bila je samo kilometar i pol udaljena od škole i često bi znao dotrčati na nastavu. Njegov razrednik Marko Vidović otkrio je kakav je Mirko bio učenik.
"Mirko je bio jedan od boljih učenika ove škole. Prema ovome čime se bavio, a to su bile borilačke vještine, mnogi bi rekli da je bio nasilan. Ali nikad nije bio nasilan niti se itko žalio na njega. Bio je vrlo dobar, odličan učenik. Prvo se bavio nogometom, pa je prešao na atletiku i onda na borilačke sportove. Isticao se time kad je krenuo u srednju školu. Znao je trčati od Privlake do vinkovačke brane, paralelno uz vlak. Iz njega su ga učenici gledali i pljeskali mu", ispričao je Mirkov razrednik.
Razrednik sve ispričao
"Kad je bio osmi razred, njegovi prijatelji su pričali da bi se trebao baviti skokom u vis. Lijevom nogom mogao je dodirnuti plafon svoje kuće u zaletu kad skoči. Iznenadilo nas je to, ipak je to visina 2.20 ili 2.30", priča Cro Copov učitelj i nastavlja:
"Družio se sa svima, igrao je nogomet iza škole, ali igrali smo na asfaltu. Kad smo znali da će nastupati, cijelo selo bi bilo budno. Nitko nije spavao. Bio sam budan svaku njegovu borbu. Kad sam čuo da je imao taj moždani udar, sjetio sam se kad smo se našli zadnji put. Rekao sam mu: 'Mirko, vrijeme je da prestaneš, godine čine svoje'. On mi je odgovorio: 'Nastavniče, znam što radim. Imam snage, osjećam se kao u najboljim godinama. Imao je još nekoliko borbi nakon toga i eto..."
Prisjetio se i jedna njemu drage uspomene vezane uz Mirka.
"Jednom kad je došao iz Japana u Privlaku, dočekali smo ga na pozornici. Tu me podsjetio na nešto što sam mu davno rekao. Kad je bio osmi razred, nije znao odgovor na jedno pitanje. Pokušao je pogledati na jednu stranu, ja sam ga malo tucnuo prstom i rekao mu: 'Mirko, uzdaj se u se i u svoje kljuse'. To je i on spomenuo na toj pozornici jer me vidio da stojim ispred.", zaključio je Marko Vidović.