Njegova životna priča je filmska i konačno je došlo vrijeme da nam ju ispriča od početka do kraja. Jedan od najboljih hrvatskih profi boksača, neporaženi Alen Babić (11-0), gostovao je u studiju Net.hr-a i u opsežnom razgovoru s njim napravili smo presjek čitavog njegovog života i karijere.
Presjek čitave karijere i života
Od najnovijih boksačkih aktualnosti i posljednjih mečeva Usyka i Joshue, te Hrgovića i Zhanga, pa do, između ostalog, njegovog životnog puta koji ga je iz Rovinja odveo prema Zagrebu, neprospavanim redarskim noćima nakon kojih je ujutro odmah išao na sparinge, gradeći svoje snove, pokušavajući uspjeti... The Savage je bez ikakve fige u džepu, u svom stilu, bez izmotavanja odgovarao na sva naša pitanja. Na neka je odgovorio i sam od sebe. Vratio se u prošlost...
"Dosta sam kasno počeo s boksom, s 21. sam realno počeo trenirati. Bio sam prvak Hrvatske prvo u MMA, nešto sam malo radio borbe u kavezu, ali ništa nisam naučio. Došao sam u boksačku dvoranu u Rijeku, svi su me prebili, nema tko me nije prebio, od klinaca od 12 godina nadalje. Baš sam bio u šoku. Išao sam najtežim mogućim putem, uvijek sam išao težim putem u životu i isplatilo mi se", kazat će Alen Babić...
"Bio sam prvo 'običan' zaštitar u Rovinju, ne znam što sam čuvao kod jednog hotela, kravu, šupu, drvo. Bilo mi je strašno dosadno i jedna žena koja je isto zaštitarila već je bila pri kraju, blizu penzije. Rekla mi je veliki si, jak si, zašto ne ideš redariti. Imao sam već 20. godina, proletio mi je život pred očima. Upoznao sam neke redare u Rijeci i krenulo je, sve u tjedan dana. Vjerujem u sudbinu, u puno stvari, moraju se stvari događati s razlogom. Bio sam gladan i žedan, nisam se htio vratiti u Rovinj i probio sam se. Splet okolnosti. Živio sam od 2500 kuna, a kredit za stari auto, za moju Ibizu, 1200 kuna. Natočiš gorivo i ostane ti 600 kuna. Redario sam petak i subotu. Dvije godine mi je trebalo da dođem kod Lea u dvoranu. Sparinzi s Hrgovićem bili su brutalni, opasni skroz, nema tu. To je bila godina OI u Riju, ja sam došao 2015. u BK Leonardo, a 2016. kasnije je Hrga otišao", dodao je Babo.
'Uvijek idem do kraja, ma neka me svi mrze'
Otkrio nam je Alen i kako je ostao u šoku kad je Filip Hrgović, prema njegovim riječima, prvi počeo 'udarati'...
"Ma neka me svi zamrze, ići ću do kraja, to sam tada bio rekao kad sam vidio što ovaj priča. Uvijek idem do kraja, uvijek. U dobrom ili lošem. Kulminacija svega je bila u restoranu."
Ima tu detalja koji još i jaše naglašavaju čitavu priču, povezanost Alena i Leonarda Pijetraja.
"Tako smo se nekako ja i Leo upoznali, a kad sam ga upoznao krenuo je pravi boks. Čudo priča. Bio sam nedovršen projekt, totalno ludo. Udarao sam s čepinama, rokao sam s njima. Par puta sam tijekom karijere htio odustati, stalno neke ozljede, polomljen sam cijeli, 27. godina, a nemam ništa. Stalno neki pad. Krenem, padnem. Imao sam tri operacije nosa. Vjerovanje Lea Pijetraja je utjecalo na mene, to je bilo ključno".
Ispričao nam je i kako mu je bilo kad je bio na dnu i što se dogodilo da je uspio u boksu, zašto tako žarko želi čim pije u ring s najboljima i kako ga je zaručnica Klara promijenila nabolje?
"Pričamo već o djeci, mislim stalno na buduću suprugu, o svemu tome, tako da već kad to sve dođe, hoću li biti jači, ne znam. Ja sam sad lud, idem u ring kao da sutra ne postoji. I s takvom željom želim u ring s najboljima. Ali, ne znam hoće li me ovo drugo oslabiti u međuvremenu. Jako sam veliki emotivac, a sad se najjače osjećam", rekao nam je Alen Babić i govorio o prijelomnom trenutku svoje karijere…
'Winter je bio prekretnica'
"Definitivno Shawndell Winters, treći meč u karijeri, tu nema uopće priče. On je bio veliki favorit, a nokautirao sam ga, tu sam izronio na površinu. To mi je bio najveći meč u životu, protrnem cijeli kad se toga sjetim, što sam sve izdržao. Eddie Hearn me nakon tog meča zvao, tek me primijetio, bio sam drugi po popularnosti na Twitteru u Engleskoj. Tu mi se sve otvorilo i napravio sam ogroman bum. Svega je bilo nekako previše. Sad želim sve, ne znam hoću li biti toliko lud kao sad", kazao nam je Alen Babić, otvorio dušu i bez fige u džepu pričao i o Filipu Hrgoviću, svom bivšem klupskom kolegi u BK Leonardo.
Objasnio nam je zašto njih dvoje nikad neće biti prijatelji, ali i zašto je stao uz njega nakon meča protiv Kineza Zhanga, te zašto sad ima drugačiju i mirniju retoriku kad govori o svom velikom rivalu, s kojim želi ući u ring, napraviti spektakl u Hrvatskoj...
"Kako me ne bi naživciralo?! Pa, ja deset godina trpim te idiote, takve komentare, ništa mi ne mogu, smijem se cijelu večer. Reći ću dođite na mene, meni ne mogu ništa. Pa, ja sam te idiote tražio prije po gradu, raspitivao se o pojedinima koji je taj da idem do njega, ono... Baš sam bio emotivan oko toga. Bilo je na početku ekstremno loše. Tako i Milun, moj prijatelj Milun Marko, kolega, on je isto bio takav. On ide odmah u auto i tražit. Ja mu kažem brate smiri se, shvatio sam i sam da su ti komentari ništa, samo zrak. Pa taj da me sretne u gradu, pa tražio bi sliku. U deset godina nitko mi od tih zlih jezika nije prišao na ulici, niti jedan."
Mnoštvo tema, puno zanimljivih priča i anegdota iz života, neke stvari ćete po prvi puta čuti. Alen Babić je tip s kojim se može razgovarati o svemu, a mi smo s njim stvarno prešli gro toga. Pogledajte Babićevo gostovanje u studiju Net.hr-a.
