Borbu ne prekida zbog slomljene kosti ili puknute tetive, protivnike uspavljuje nogom i high-kickom udara svom snagom kao da mu skočni zglob ne drže dvije pločice i deset vijaka. Tek prijateljima će podijeliti slike nakon borbe stopala natečenog kao bedro, a na aerodromu će uvijek zapištati zbog vijaka u kosti noge pa ga provjeravaju dva puta. On će uvijek spremno dobaciti: "Greška je u meni, ne u vama".
Kad doktori kažu da će oporavak trajati mjesecima, on za mjesec dana ulazi već u ozbiljne treninge. Odavno je pokazao da pomiče sve granice, a sada je Ivica Ivić osvojio svijet u kickboxingu i trenutačno je najbolje rangirani kickboksač u svijetu prema WAKO-u u superteškoj kategoriji veterana i dovoljan razlog za razgovor na net.hr-u.
Taj svjetski vrh doveo ga je sjajan niz pobjeda unazad godinu dana - redom je krajem prošle godine osvojio brončanu medalju na svjetskom prvenstvu u Portugalu, potom zlato na europskom kupu održanom početkom godine u Zagrebu. Na proljeće se vratio iz Italije s dva zlata sa svjetskog kupa, a posljednje u nizu pobjede bile su u Mađarskoj gdje se okitio s dva zlata u dvije discipline kickboxinga. U svojoj 42. godini, umjesto da stane, on već smišlja daljnja natjecanja.
"Teško je pitati sportaša kad će u mirovinu pa ni ja ne znam. Dok bude zdravlja, ići ću dalje i samo naprijed. I to je to", kaže nam jednostavno Ivić koji je po godinama jedan od najstarijih europskih i svjetskih boraca. Iako je trenutačno najviše rangirani kickboksač veteran, kaže da bi po bodovima bio i najviše rangirani kickboksač da je u seniorskoj kategoriji.
"Posljednja dva zlata bilo je teško osvojiti, konkurencija je bila jaka - na svjetskom kupu sudjelovalo je preko 3500 boraca iz 50 zemalja. Strašan kup, strašni borci. Odradio sam četiri meča u sat vremena. Nakon prvih dva meča imao sam pauzu od sat vremena, pa potom druga dva meča. Vadio sam posljednje atome snage za pobjedu", govori nam.
Borio se u dvije discipline i pomeo u posljednjoj borbi protivnika koji je ušao svjež i bez bore. Kaže da mu je protivnik nametnuo tempo, ali Ivić je i njega deklasirao.
Povratak na turnir nakon 21 godinu
Pobjeda u Mađarskoj posebno je draga i zbog još nečeg - posljednji put na tom turniru nastupio je 2003. godine. S odmakom od 21 godine, na istom turniru odnio je velike pobjede pa je nagrada još i slađa. "Sjajan je osjećaj vratiti se nakon toliko godina, pokazati da si najjači. Netko tko nije u sportu možda to ne razumije, ali snažan je osjećaj vratiti se na vrh", kaže nam Ivić.
Na pitanje što bi si rekao prije 20 godina da će ponovno osvojiti kup u Mađarskoj, samouvjereno dobacuje: "Znao sam da ću ponoviti jer sam uvijek vjerovao u sebe. Radnik sam, sve što imam omogućio mi je sport, veliki je to rad i trud. Sport me izgradio u svemu - kao čovjeka, u odnosima s drugima. Sport je izvukao najbolje iz mene", kaže nam Ivić.
Uz sve ozljede koje je nanizao (iza sebe ima deset operacija i jedanaesta je na putu), kaže da je veliki napor vratiti se svaki put na visoki intenzitet treninga. "Na svjetskom prvenstvu u Portugalu prošle godine, puknula mi je kost palca na nozi. Nakon dva-tri mjeseca vratio sam se u borbe i uzeo zlato u Zagrebu na europskom kupu", govori nam o tome kolika je volja i glad u njemu za pobjedom.
Nakon loma, svaki udarac nogom osjeti, sve natekne nakon borbe i ponekad može jedino hodati u borosanama. Ali... "Manji je problem kad pukne kost, ona zaraste. Bolno je kad pukne tetiva, a meni su pukle u ramenima i bicepsima. Ona se povuče kao guma, mišić se skrati i bolno je rastezati ga da se sve vrati na mjesto. Tu i oporavak duže traje", kaže Ivić. A iza sebe ima i takvih ozljeda.
'Moraš biti gladan da bi uspio'
Kao recept svojih uspjeha otkriva da je isti onaj koji daje kao savjet svojim borcima i rekreativcima u klubu - bez rada nema uspjeha. "Bez želje nema uspjeha i čovjek mora biti gladan da bi uspio. A ja sam kao dijete gledao Bruce Leea, američke Ninje i znao sam da ću jednog dana biti vrhunski natjecatelj. Ozljede su me usporile, ali i dalje želim ispisati povijest ovog sporta, pokazati barem kao veteran da sam najbolji i da ću ostati najbolji", kaže nam Ivić.
Njegova specijalnost u borbama kaže da je udarac nogom kojim često završava borbe. "Imam dosta nokauta nogom kao Mirko Filipović, to mi je gušt i to mi leži. Ako sam preumoran, onda udaram po nogama, ne dižem high-kickom", kaže nam.
Ne misli u penziju, kaže Ivić (40): 'Još ćemo mi toga nebašati'
Na pitanje kakav je osjećaj uspavati protivnika nogom, kao iz topa odgovara: "Teško je to izvesti jer treba pogoditi timing, kad ruke nisu u bloku. Ali to je onda neopisiv osjećaj pobjede". A tko prati njegove borbe - to su atomske bombe koje ruše protivnike u nesvijest. Redovito će izbiti protivnicima gumu iz usta, skinuti kacigu udarcem, a ima tu i prljavih trikova kojima protivnici nastoje usporiti tempo i uzeti predah od njegovih bombi.
Na to-do listi za ovu godinu je, kaže, osvojiti europsko, pa potom svjetsko prvenstvo. "Između toga poosvajati nekoliko svjetskih i europskih kupova. Neću biti miran dok sve to ne bude oko mog vrata ili na vitrini", kaže Ivić i smije se. Na pitanje ima li dovoljno polica za sve to, dobacuje da će ušarafiti nove.
Meso skoro ne jede, više voli 'na žlicu'
No, otkriva nam, pobi i zanimljivost - iako je u superteškoj kategoriji boraca, na njegovom meniju vrlo je malo ili nimalo mesa. 'Volim dobar komad mesa, ali posljednjih godina najviše jedem na žlicu i salate, voće. Meso pojedem dva puta ili jednom tjedno, tjestenine i kruha vrlo malo', otkriva nam. Dodajmo i to da je Ivić trener Marka Martinjaka, najboljeg bare-knuckle borca na ovim prostorima koji već ispisuje povijest ovog sporta. 'Marko se vratio i u boksačke vode. Napravili smo to kako ne bi imao predugačke stanke i pauze od tri ili četiri mjeseca dok čeka novu borbu u bare-knuckleu', kaže Ivić.
I za kraj, Ivića smo stavili pred poseban test. Kao borca s pedigreom koji uvijek iznova ruši granice nemogućeg već ga javnost poznaje, odlučili smo na net.hr-u kroz deset brzopoteznih pitanja upoznati Ivića kojeg ne znamo:
Kopačke ili crocsice?
Kopačke.
Sarma ili kolač? Kolač.
Tekma vatrenih ili boksa na vreći?
Boks na vreći. Iako volim i Vatrene...
Kad mi serviraju tripice...
Ja ne jedem, nisam za to.
Kad vidim pauka...
Ja ga ubijem, nikoga se ne bojim, samo Njega na nebu.
Mirko Filipović Cro Cup ili Marko Martinjak?
I jedan i drugi.
Idealna penzija je...
Nikad.
50 sklekova ili miješalica?
Miješalica - to znači da se gradi.
Kad bih birao svoj drugi sport, bio bi to...
Kung fu. Što drugo?
