Joško Vlašić priznao: 'Nažalost, Blanka je tada donijela pogrešnu odluku!'

15.2.2013.
8:48
VOYO logo

Od 22. do 24. veljače će se na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu održati 11. godišnja međunarodna konferencija pod nazivom 'Kondicijska priprema sportaša', na kojoj ćete i vi biti jedan od gostiju. Otkrite našim čitateljima što se pripremili? Posljednjih godina bih obično bio uvodničar u stručnom dijelu. Sličnu ću ulogu imati i ove godine, no ove godine nema zadanih tema kao što ih je bilo prije, poput snage, brzine, izdržljivosti... Ove godine je prostor otvoren, bitno je samo da zanimljive stvari na području kineziologije i fizičke pripreme budu prezentirane na jedan zanimljiv način. Moj zadatak je potaknuti sve one koji će biti prisutni, a posebno studente, na edukaciju koja je veoma bitna i ključna upravo jer takve stvari ne mogu naučiti na fakultetima. O tome će, uz mene, pričati i ljudi koji su godinama uronjeni u struku i koji su postigli neke zapažene rezultate. Prenijet će svoja iskustva i upravo je to ono najvažnije. Vremena nemamo puno, stoga sam osobno odlučio senzibilizirati slušatelje na problem mjerenja i striktno određenih aktivnosti u kondicijskom prostoru, jer moraju postojati određeni kriteriji uspješnosti.

Mnoge će zasigurno najviše zaintrigirati posljednji dan seminara kada je na redu tema - Kondicijska priprema u nogometu. Radili ste u Hajduku, sigurno vam je poznato o čemu se radi? Istina je, dosta poznajem situaciju u nogometu, radio sam zadnje dvije godine u Hajduku i mogu reći da je to vrijeme za mene bilo dosta dragocjeno. Jednako tako, posljednjih deset godina radim i sa svojim najmlađim sinom. Zbog toga mogu reći da se kritički mogu osvrnuti na sve ono što bi trebalo i što ne bi trebalo raditi u nogometu, što je dobro, a što nije. Baš iz tog razloga ću pokušati senzibilizirati slušatelje, jer upravo želim pričati o kriterijima uspješne izvedbe koji u specifičnim uvjetima moraju biti jako dobro definirani. Na primjer, kada se radi šuterski trening u nogometu, mnogi treneri su osupnuti snažnim udarcima, pa čak i ako oni na kraju završavaju uz gredu ili pogađaju gredu. To je krivi pristup! Nije bitan snažan udarac, bitan je pogodak, sve drugo je pogreška. To je jedan primjer kako se ne daje poruka za kriterij uspješnosti, a gomilanjem krivih poruka odlazimo u krivi smjer. Kasnije nastaje veliki problem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tko je po vašem mišljenju sportaš u Hrvatskoj kojeg bi istaknuli kao primjer vrhunski kondicijski pripremljenog. Ni jedan vrhunski sportaš ne može biti slabo kondicijski pripremljen. To je jedna sinergija!

Dobro, no ima li netko tko vas posebno fascinira? Možda Mirko Filipović? Sigurno da je on jedan od perjanica u tom smislu. U svemu tome je bitan i motiv koji njemu očito ne nedostaje. Već dugi niz godina ima jedan visoki nivo rada, rekao bih da je poprilično očuvan u fizičkom smislu, mislim da nije imao ni nekih silnih povreda koje su ga sprječavale, i slijedom toga uvijek uspije naći neke nove izazove. Međutim, sigurno i on trenira drugačije sada nego li prije pet godina ili deset. I on s obzirom na svoje mogućnosti uvijek mora pronaći modus koji mu najviše odgovara.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatska je uvijek bila jaka po sportašima, a koliko je jaka po trenerima? Uz vas su na konferenciji od domaćih snaga najavljeni još i Ratko Rudić i Slavko Goluža. Koga biste još istaknuli kao veliko ime? Rudić i Goluža su sjajni treneri sa sjajnim rezultatima, to je blago hrvatskog sporta. Sigurno da bi i Ante Kostelić imao što za reći na toj konferenciji. Njegovo je iskustvo i znanje veliko i to treba respektirati.

Između vas je u javnosti bilo nekih nesuglasica. Kakva je danas situacija? Ne bih rekao da je bilo nesuglasica, više je to bila stvar principa, zbog načina na koji HOO pravi izbor za najboljeg trenera. Postoje striktne odredbe koje se ponekad poštuju, a ponekad ne. Ja sam tad pokušao senzibilizirati javnost da ipak pokušaju biti dosljedni i nije se zapravo ticalo mog odnosa s Kostelićem.

Kostelići su uistinu perjanice hrvatskog sporta, no za to je trebalo puno odricanja i to dugi niz godina. No, mnogi na to gledaju na drugačiji način i pitaju se, zašto se Ivica u 33. godini nakon 11 operacija na jednom koljenu i dalje forsira i troši? Gdje su granice čuvanja vlastitog zdravlja? Svako treba sam procijeniti vlastite granice jer će sam poslije ispaštati zbog pogrešaka. No, to ne bi trebalo tako gledati. Ivica je sjajan sportaš, sjajan takmičar koji želi napraviti veliki iskorak i u poznijim godinama. Ja u takvom smislu nikada nisam gledao na sportaša. Nikada ne bih dijelio sportaše na stare i mlade, samo na vrhunske i one koji to nisu. Zašto bi mi njemu išta govorili? Prepustimo Ivici da sam odluči kad je dosta. Uživajmo u njegovim uspjesima dok oni traju jer on prezentira i nas. Znači li to da bi netko trebao prigovoriti ribaru što se diže rano ujutro? Svako zanimanje ima neke svoje čari, a ništa se ne postiže bez truda.

Moramo iskoristiti priliku i priupitati vas za Blanku? Kakva je situacija? Najbitnije je da ona ima jednu silnu motivaciju, da se njena karijera nastavi i to ne manje od onog nivoa na kojem je bila. Želi ući u najzahtjevniji mogući program koji onda vuče sve nas koji se oko nje nalazimo. Što se tiče njene ozljede, mogu reći da smo prošli jedan duži period gdje smo se mogli posvetiti nekim stvarima kojima se do sada nismo mogli posvetiti. Po tom smo pitanju napravili jedan iskorak i došli do nivoa na kojem Blanka do sada nikada nije bila. S druge strane smo prošli jednu 'Golgotu', a Blanka nije nastupila od rujna 2011. godine. Postoji još, rekao bih, 5 do 10 posto problema s njenom ozljedom i trebat će nam još nekoliko mjeseci da se to sanira. Međutim, ona radi sjajne stvari na treningu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ivan Ivančić se razišao sa Sandrom Perković, i navodno istaknuo kako se Sandri baš i ne trenira u posljednje vrijeme. Jeste li vi ikad imali takvih problema s Blankom? Ne znam što se točno dogodilo s njima, ali ta dva slučaja uopće nisu povezana. Blanka je imala operaciju koja nije ispala najsretnije. Oporavak je bio još nesretniji! Dogodilo se ono što se svima nama može dogoditi - bakterija tijekom operacije. To je lutrija, to se jednostavno događa. Ne znam je li to istina sa Sandrom, no u našem slučaju to nije tako. Iskreno, u cijeloj ovoj našoj priči ako moram istaknuti onoga tko gura ovaj naš lanac, to je upravo Blanka. Ja ne mogu nikoga prisiliti na bilo što, ona je odrasla osoba i u svakom trenutku mi može reći bilo što, čak i više nego nekom drugom. Ja nemam autoritet oca, ja imam samo autoritet znanja. Ona zaista želi da traje što dulje, pa zašto ne bi skakala i do 40-te ako bude imala volje i želje.

Kao primjer navest ćemo Janicu koja je poosvajala sve i naglo se povukla iz sporta. Nadamo se kako to neće biti slučaj s našim atletičarkama. Pa sve je to individualno. Mislim da se Janica povukla prvenstveno zbog povrede, više nije mogla izdržati. Međutim, Sandra je koliko ja znam još uvijek ambiciozna. Očito su se razišli u intenzitetu rada. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu. U sportu više ne znači uvijek i bolje!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono što zanima sve u Hrvatskoj, kada će Blanka srušiti svjetski rekord? Nisam očekivao baš ovakvo pitanje, mislio sam da ćete pitati kad će Blanka početi skakati.

Odgovor na pitanje o rekordu daje odgovor na sva pitanja. Blanka je rekla da će izaći na stazu kad bude spremna, da to mora biti dostojno nje. Vjerujem da ćemo je gledati ove sezone na skakalištu. Vjerujem da će se to dogoditi u svibnju, ali ne mogu potvrditi. Blanka mi je rekla da pazim što govorim jer će ona odlučiti o tome. Ne bih smio ništa govoriti da mi ne zamjeri. Mogu reći da smo na dobrom putu i vjerujem da ćemo je gledati uskoro. Što se tiče rekorda, pustimo je da se vrati, da uđe u ritam, pa ćemo vidjeti. Ona je već bila jako blizu rekorda, i 2007. i 2008. i 2009. godine.

I što se tada dogodilo? Hanžek 2009. - 208 cm. To je bila najveća šansa! Ja sam joj iz daleka pokazao deset prstiju, a ona je odlučila da to bude 208. Preskočila je tu visinu, i vidjelo se da je imala i ta još dva centimetra. Siguran sam, da je u tom momentu stavila 210 cm da bi sada imala rekord.

Cijeli život sluša tatu i tada nije poslušala. Nije to bio prvi put, ha-ha. Šalim se, cijeli život ona mene sluša, ali ima pravo na takve odluke. Nažalost, Blanka je tada donijela pogrešnu odluku!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Još neki primjer? Drugi put je bilo u Berlinu 2009. na SP kada je osvojila zlato protiv Friedrich. Tada je vrijedila za svjetski rekord. Isto i u Osaki 2007. Problem kod skoka u vis je što morate biti najbolji tek nakon 2 sata, što je razlika između npr. skoka u dalj, gdje već u prvom skoku možete oboriti svjetski rekord. To nosi jedan specifikum i to nikako nije lako. Opet se vraćam na taj Hanžek. 190 cm, 195, 200, 205, sve iz prve i onda stavi na 208 umjesto 210... Jao, majko...

Koliko je njoj zapravo bitna konkurencija? Konkurencija je stimulans, zbog toga iz sebe izvlačiš neke napore i snagu za koju uopće nisi svjestan da posjeduješ. Zbog toga je konkurencija kao takva sigurno bitna kao pokretač.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nema vas u javnosti u posljednje vrijeme. A to je tako, to je logično. Dogodilo se što se dogodilo. Nažalost, Olimpijske igre su trebale biti kruna Blankine karijere ali život piše čudne priče. No, otkrit ću vam nešto, Blanka je kroz ovu godinu postala druga osoba! Toliko pozitivne energije s kojom se želi vratiti i kojom trenira u njoj nisam vidio u zadnje tri godine. Rekao bih da bi jedan omanji grad mogao napajati tom energijom. I kad Blanka izađe na skakalište, ta energija, to će se vidjeti, budite sigurni. To će svi vidjeti, a nitko to neće moći opisati. Zapamtite, to će sigurno svi vidjeti!

Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo