Kakav rođendanski dar za 35. rođendan sportske dive Janice Kostelić! Još je do jučer slušala priče svog oca kako se na skijama spuštao do trga u pedesetim godinama i nakon osvojenih svih svjetskih staza, ova je i njoj, kaže, najdraža.
"Lijepo je biti dio te nekakve prošlosti. Povijest se lako zaboravlja, ne treba naravno u njoj živjeti, ali tu i tamo se nije možda loše podsjetiti", kaže Janica.
Zato ćemo se mi podsjetiti Janičine veličine i svega čime je zadužila hrvatski sport
Osvojila je sve što se osvojiti dalo, a teško je zatomiti lavinu osjećaja gledajući ove kadrove.
No pobjedničkim trkama prethodio je težak put. Na skije je stala s tek 3 godine i mislila je da nikad neće naučiti skijati jer stalno je padala i ometala druge klince na stazi. Ali nije odustala. Duh prave lavice već je tada pokazivala.
Dok su njezine vršnjakinje izlazile, zabavljale se i jednostavno odrastale, ona je živjela skijanje.
"Nisam sigurna s čime ja inspiriram ljude. Postigla sam uspjehe i postigla sam neke svoje ciljeve", kaže skromna Janica.
Skromne riječi za ženu koja je osvojila tri Svjetska kupa i šest olimpijskih medalja. Divio joj se cijeli svijet. Svi su željeli biti osvjetljeni njezinom predivnom aurom. Okrunjena kraljica skijanja uživala je u svakom spustu niz snježnu padinu!
A onda - problemi!
Dva strašna pada ugrozila su njezinu karijeru. Oba su se dogodila 16. prosinca. Prvi 1999., drugi 2001. Oba je puta izgledalo ružno, kao da se niklada više neće vratiti na stazu.
Mislili smo da je gotovo! A onda - novi preokret. Janica se vraća! Lavovsko srce borilo se. Svakom ozljedom davala je bolje rezultate. I kad je preživjela sve sportske ozljede i vratila se na stazu, udarac joj zadaje vlastito tijelo.
Oglasila se štitnjača. Vrijeme je da plati danak za preveliki fizički i psihički napor.
"Štitnjača je dobro. Pijem tablete. Tu i tamo, svaki dan nekad zaboravim malo, ali dobro to nije nikakva katastrofa", rekla je svojedobno Janica.
Na svakoj njezinoj utrci grizli smo nokte! A utrke na Sljemenu bile su posebna aktrakcija. Na onoj 2005. godine promašila je vrata, a iduće je godine na istom mjestu cijelom svijetu pokazala svoje natprirode mogućnosti. Bez štapa se spustila do ciljne arene i osvojila treće mjesto. Bol koju obični smrtnik ne može ni zamisliti Janica je podnosila kao od šale.
Ja sam jako jako sretna i uvijek sam bila ponosna i zauvijek ću bit ponosna što sam Hrvatica.
I Hrvatska je bila ponosna na nju. Ponosna što ima svoju kraljicu!
No na vrhuncu karijere, odlučila je reći zbogom profesionalnom sportu. Osvojila je sve što se osvojiti dalo i više nije imala što osvajati. Imala je sve što je oduvijek htjela, sve sportske trofeje, ali nije imala sreće u ljubavi. Nakon dvije javne propale veze, Janica je ostala sama.
Ima lijepih, dobro odgojenih i dragih muškaraca koji šeću pored nas, a možda mi njima ne damo priliku da oni budu romantični.
Janice, to nije tako teško! Teško se bilo oprostiti od nečega što radiš najbolje. A onda je ponovno srušila predrasude i postala državna tajnica Središnjeg ureda za sport.
"Nervoza je prisutna, na svakoj greški se uči i nadam se da će ih biti što manje."
A mi se nadamo da će ova godina Janici donijeti još puno privatnih i poslovnih uspjeha. Sretan rođendan, naša snježna kraljice!
