Sve je bilo spremno za novu vaterpolsku feštu u Hrvata. Navijači su ponovno dupkom ispunili plivalište na Mladosti jer kada Hrvatska i Mađarska igraju za naslov u nekom natjecanju, to se jednostavno ne propušta. Ako volite sport uopće.
Čak smo već (naučismo lekciju) osmišljali i novu točku dnevnog reda za sljedeću LEN-ovu sjednicu odnosno preimenovanje Europa Cupa u Croatia Cup, ali... Mađari su rekli stop.
Prije točno godinu dana riječka Kantrida imala je čast zajedno s Barakudama proslaviti preuzimanje tada najnovijeg pehara u vaterpolskom svijetu u hrvatsko vlasništvo, ali u njemu će sada malo uživati naši sjeverni susjedi. Ako im je to satisfakcija za izgubljeno finale SP-a na domaćem terenu, neka i oni malo proslave jer dugo nisu nešto veliko i bitno. Makar, u rujnu su osvojili i FINA kup i za to im svakako treba čestitati.
Opet loš početak
Ne znamo jesu li naši igrači tijekom ovog vikenda prije svake utakmice gledali filmski evergrin Beskrajan dan, ali baš su poput Billa Murrayja otvarali svaku utakmicu. Obavezno prvi prime gol, obavezno potrate prvih nekoliko napada s igračem više, danas čak 13, i tek onda kreću igrati onako kako znaju. Dok je djelovalo, nismo se mogli previše žaliti.
Zanimljivost današnjeg početka bio je prvi mađarski napad, trajao je čak minutu i 50 sekundi, ali to im je izgleda bilo premalo. Također, prvi je pogodak u našu mrežu pao nakon što su gostujući branič Angyal i naš centar Vrlić zamijenili svoje primarne uloge.
U jučerašnjem polufinalu s Italijom mađarski izbornik na vrata je poslao, po njihovom dogovoru, drugog vratara Vogela. Danas nismo sumnjali da će se na svoje mjesto vratiti Viktor Nagy, a znate već kako je s njim. Ako ga razbranite u startu, u pravilu ćete mu do kraja jako teško zabijati golove, a baš je to napravio Fatović kojemu je Mađar obranio kazneni udarac.
Luka Lončar potpuno je izgubio živce nakon Garcijina isključenja (Slavko Midzor/PIXSELL)
No zato je naš kapetan Bušlje našao mikro prostor koji je ostao kod Nagyja kao što je Bušlji ostavljen makro prostor na desnom krilu i to se ne prašta - 1:1. Najbolji mladi igrač u bijeloj kapici Krisztian Manhercz preduhitrio je Fatovićev povratak u igru nakon isključenja i tu započeo svoju predstavu dugu tri pogotka. U međuvremenu Garcia je točno i na vrijeme vidio Fatovićevo uplivavanje pa je Joković na ulasku u 11. minutu autorizirao naše prvo vodstvo (3:2).
I tu je netko na bazenu ugasio svjetlo. Nama. Bijač brani k'o kud, skida i ono što ne treba, ali napad s igračem više... Nije prvi put da ga kritiziramo, štoviše, već više počinjemo biti dosadni i sami sebi tijekom ova tri dana, no nećemo dalje od toga da nismo iskoristili nijednog od osam u prvom dijelu. Mađari vode 5:3, a Bijač je na deset obrana. Što tek da nije.
Na veliku našu sreću ništa što se u vaterpolu u jednom poluvremenu ne može stići, samo nužna je bila igra u maniri svjetskih prvaka, ono što toliko puta pokazujemo, kao što Bijač pokazuje da je najbolji jer kada kod 3:5 obraniš kazneni udarac topniku kakav je Vamos, onda ti to mora biti ne vjetar, nego senjska bura u leđa.
Bez gola deset minuta
Nama ju je netko okrenuo na prsa kada je Kovacs odveo goste na tri razlike, a mi smo morali pričekati kazneni udarac (Joković) za prekid desetominutnog perioda bez pogotka. I taman kad smo se ponadali vidjevši Fatovića u kontri, Šetka dodaje užasavajuće, Tucak se na klupi krsti, a Vamos u polukontri ne prašta za 7:4. Umjesto 6:5.
S obzirom da su se sakrili svi naši vanjski igrači, trebao im je Buljubašić pokazati kako se zabija. Naš prvi gol iz igre nakon 12 i pol minuta. U međuvremenu ne koristimo ni devetog igrača više, pa ni desetog, Mađarska opet bježi na +3 (Nemet), ali Fatović krasnim lobom još drži nadu.
Nije ovo bila naša večer jer Mađare su na sve još htjeli i odbijanci, pa kada je Erdelyi nekako poslao loptu u gol nakon jednog takvog, a pet je minuta ostalo do kraja, već smo i mi optimisti lagano popuštali premda je u 29. minuti Fatović realizirao naš prvi napad s igračem prednosti. U 12. pokušaju. Da, i to je moguće.
I onda je Sava eruptirala, ali ne od sreće. Ukazala se prilika jer suci su isključili Batorija zbog klinča s Garcijom, ali potom vidjeli udaranje našeg Katalonca i pokazali mu crveni karton. Skočili su svi, klupa, navijači, zvižduci "ubijaju" od buke. Epilog - uz Garciju izvan igre završio je i Lončar (krenuo prema zapisničkom stolu) te jedan od Tuckovih pomoćnika Pero Kuterovac, Mađarska ima napad pet na četiri, a Zalanki, nažalost, definitivno odlučuje finale.
Europa kup, finale:
Mađarska - Hrvatska 10:8 (2:2, 3:1, 3:2, 2:3)
Mađarska: Nagy (13 obrana), Soma; Angyal 1, Manchercz 3, Zalanki 1, Vamos 1, Nemet 1, Jansik, Kovacs 1, Erdelyj 1, Varga, Batori 1, Pohl
Hrvatska: Bijač (16 obrana), Marcelić; Macan, Fatović 3, Lončar, Joković 2, Buljubašić 1, Vukičević, Bušlje 1, Miloš, Vrlić 1, Šetka, Garcia
Igrač više: Mađarska 4/8, Hrvatska 1/14
Peterci: Mađarska 0/1, Hrvatska 1/2
Španjolska ide u Beograd
Susret za treće mjesto odlučivao je, osim brončane medalje, o posljednjem putniku za Beograd na završnicu Svjetske lige. Ondje će se u društvu Hrvatske, Mađarske, Japana, Australije, Kazahstana, Srbije i Kanade naći i Španjolska koja je svladala Italiju s 9:7. Zasluženo jer pokazala je bolji vaterpolo u ova tri dana.
S petim mjestom kući se vraća Crna Gora koja je zabila čak 16 golova Srbiji kojoj se očito u Zagrebu nije previše igralo jer ionako je imala osiguran nastup kao domaćin završnice Svjetske lige. Ukupno tek jedan manje pogodak, 29, postignut je u dvoboju za sedmo mjesto, Grci će kući s pobjedom nad Rusijom.
Europa kup, utakmica za sedmo mjesto:
Rusija - Grčka 14:15 (3:3, 4:5, 2:4, 5:3)
Europa kup, utakmica za peto mjesto:
Crna Gora - Srbija 16:14 (5:6, 5:2, 4:2, 2:4)
Europa kup, utakmica za treće mjesto:
Italija - Španjolska 7:9 (1:3, 2:0, 3:5, 1:1)
