Jedan detalj vezan uz predstojeće Svjetsko prvenstvo prošao je pomalo nezapaženo u našim medijima. Naime, Kuba koja je trebala nastupiti u našoj B skupini odustala je od nastupa na SP-u i umjesto nje u našoj će skupini igrati Island, inače aktualni olimpijski doprvak. Islanđani su na SP "ubačeni" automatski jer imaju najbolji koeficijent od svih reprezentacija koje nisu ostvarile plasman na SP.
Ovakav rasplet nikako ne ide u korist našim rukometašima jer sada u skupini imamo Švedsku, Španjolsku, Južnu Koreju i Kuvajt, a umjesto Kube smo dobili jaki Island. Mi kao domaćini imamo pravo reagirati jer smo skupinu birali u trenutku kada je u njoj trebao nastupati trećeplasirani predstavnik Amerike, dakle, Kuba. Sada smo, međutim, dobili Islanđane i smatram da bi naš Rukometni savez trebao reagirati i tražiti da naša reprezentacija nastupa u skupini A koja je mnogo lakša. Na kraju krajeva, naš Rukometni savez može tražiti i da se ponovi ždrijeb jer smo izmjenom Island/Kuba došli u mnogo lošiju situaciju od one koju smo planirali kada smo birali skupinu u kojoj ćemo nastupati.
Test za mlade igrače
No bez obzira na to hoće li i kako vodstvo Saveza reagirati, siguran sam da su naši igrači spremni doći do završnice Svjetskog prvenstva. Posljednja provjera uoči velikog spektakla bit će Turnir četiri nacije, koji se ovog vikenda igra u Grazu.
Lino Červar je, kao što sam i očekivao, poveo pomlađenu ekipu pred kojom ne stoji nikakav rezultatski imperativ. No to ne znači da se olako smiju kompromitirati rezultati koje je reprezentacija ostvarila posljednjih godina. Stoga je Lino i poveo nekoliko iskusnih igrača. A ekipe koje će ondje nastupati (Austrija, Danska i Egipat) po mjeri su našoj reprezentaciji i mislim da će se istaknuti nekoliko imena koje će Lino pozvati na pripreme za SP. Tu prije svega mislim na vratara Pešića iz Rijeke, koji je naša najveća rukometna nada. Uz njega, tu je i mladi Hrvatin. On igra na lijevom krilu i jedan je od najbržih naših rukometaša s iznimno bogatim šuterskim repertoarom. Oni su veliki talenti, a u Grazu ćemo vidjeti kako će se nositi s "velikim dečkima".
Izborniku Červaru treba svježa krv i turnir u Grazu poslužit će mu da vidi na koje još igrače može računati. Siguran sam da on već danas zna prvu sedmorku koja će istrčati na parket, no trebaju mu najbolje zamjene i duga klupa. Nakon Graza složit će taj mozaik. A najosjetljivija je situacija s vratarima. Alilović je "zacementiran" kao prvi gloman, no pitanje je tko će biti drugi i treći. Vidim da Lino puno "kemija" i da je isprobao već nekoliko vratara, ali još nije definitivno odlučio koga će voditi na Svjetsko prvenstvo. A uz već spomenutog Pešića, pojavio se i Stevanović iz Poreča.
Lino mora ostati
Prošli tjedan bio je prilično buran za našu rukometnu reprezentaciju. Uz sve probleme s ozljedama, Džomba je objavio da više neće nastupati za reprezentaciju, što mi je bilo žao čuti. A čak sam čuo i razmišljanja da Lino Červar mora otići. Zašto? Pa Lino je postigao izvrsne rezultate i na svakom je velikom natjecanju bio plasiran među prvih pet. Osobno uvijek držim stranu treneru jer on odgovara za rezultat. On bira s kim će igrati i na kraju podnosi račun za ostvareni rezultat. Ne znam što je uzrok netrpeljivosti na liniji Červar-Džomba. Čini mi se da je to klupski problem koji se prenio na reprezentaciju. Ne znam kakva je njihova komunikacija unutar kluba, ali sve što je Džomba naveo u svom intervjuu, odnosilo se na njegov status unutar kluba. No poznavajući ih obojicu, siguran sam da će sjesti za stol i o svemu otvoreno razgovarati. Važno je samo da svi učine sve kako se uoči Svjetskog prvenstva ne bi narušila atmosfera unutar reprezentacije.
P.S. Jako sam žalostan što rukometaši neće dobiti svoj Dom u Zagrebu. Barem sada tako stvari stoje. A nejasno mi je i zbog čega se još uvijek u našim mjestima školske sportske dvorane grade prema tipiziranim veličinama košarkaških igrališta. Gdje naša djeca mogu trenirati rukomet ako su dvorane veličine košarkaškog igrališta? Stoga bih postavio pitanje ministru obrazovanja i sporta Draganu Primorcu namjerava li on išta poduzeti da se to promijeni kako bi djeca napokon mogla trenirati rukomet u dvoranama koje odgovaraju dimenzijama rukometnog, a ne manjeg košarkaškog igrališta.
