Zdravko Mamić se na kraju obraćanju skupštinarima Dinama prisjetio 1971. godine te svog prvog 'dodira' s Dinamom, Maksimirom, stadionom...
"Kad sam ugledao ovu Bukovačku i to raskršće, nikad neću zaboraviti taj dan kada ću umirati. Sjećat ću se to dana kada mi je srce htjelo iskočiti jer sam vidio Zagreb, Bukovačku ulicu i Dinamov stadion. I to je bio moj prvi susret sa Zagrebom. Dinamo je moj život, moj smisao života", s puno je emocija govorio Maminjo, no ima i "ali".
"Moram vam reći da već dvije godine, kada idem u Dinamo, kao da idem na stratište. Da danas na fasadama, evo i oko našeg stadiona, svugdje 'Mamiću, čakija ti ne gine', 'Mamiću, mrtav si', 'Mamiću, ubit ćemo te', jeb*** ti kćer Luciju maloljetnu... I da u ovom društvu nitko jednom riječju ne kaže spomena", zasuzilo je izvršnom predsjedniku Dinama u očima.
"Što se to dogodilo s našim Dinamom, našim Zagrebom, našom Hrvatskom da od onog smisla života, od onog držanja za prsa da mi srce ne iskoči kad sam prvi put vidio stadion Dinama i Maksimir... do toga da dolazim na naš stadion kao na startište", zaključio je Mamić.
Pogledajte što je sve rekao u svom emotivnom obraćanju svekolikoj javnosti.
