Hrvatski gimnastičari koji su na Svjetskom prvenstvu u kineskom
Nanningu osvojili dvije medalje i ostvarili povijesni rezultat
vratili su se u utorak u Zagreb, gdje su ih uz zvuke tamburaškog
sastava dočekali rodbina, prijatelji i sportski uglednici.
Osvajač srebrnog odličja na konju s hvataljkama Filip Ude,
brončani na preči Marijo Možnik te peti gimnastičar svijeta na
konju s hvataljkama Robert Seligman vratili su se iz Kine vidno
umorni, ali presretni i prepuni dojmova.
U zagrebačkoj zračnoj luci dočekali su ih članovi obitelji i
brojni prijatelji, a u VIP salonu je za njih i njihove trenere
priređena svečanost na kojoj je, među ostalim uzvanicima,
gimnastičarima na ovom sjajnom rezultatu čestitao i predsjednik
Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.
"Ovo su tri velikana našeg sporta. Za jednu ovako malu zemlju
napravili su izuzetan sportski uspjeh. Svi koji su doprinijeli
ostvarenju ovakvog rezultata imaju razloga biti ponosni. Naš cilj
je Rio i tamo želimo ići sa svima koji su potencijalni kandidati
za nastup, nadajući se da će osvojiti još koje olimpijsko
odličje", istaknuo je Mateša.
Filip Ude, zasada jedini hrvatski gimnastičar s olimpijskim
odličjem, osvajanjem srebra na Svjetskom prvenstvu popunio je
kolekciju medalja s najvećih svjetskih natjecanja, a za ovu je
pripremio posebnu posvetu.
"Medalju posvećujem supruzi Ani, bez koje vjerojatno ne bih bio
ovdje. Stvarno sam ponosan što smo po prvi put otkad idemo na
natjecanja izgledali kao prava reprezentacija. Čak su nam i
Kinezi bili zavidni što smo svaki dan imali druge trenirke",
našalio se u svom pozdravnom obraćanju Filip Ude, a nakon zahvale
svima koji su na bilo koji način doprinijeli njegovom rezultatu,
istaknuo je još nešto:
"Očitali lekciju svim velikim silama, jer je jedna mala Hrvatska
osvojila ne jednu, nego dvije medalje."
Zahvaljujući Udeu i Mariju Možniku, hrvatska se našla na 10.
mjestu među samo 14 zemalja koje su na SP-u u Nanningu osvojale
odličja. Mariju Možniku je europskom srebru iz Montpelliera 2012.
dodao svjetsku broncu u svom prvom finalnom nastupu među
najboljim gimnastičarima svijeta.
"Filip ima iskustva, zna kome se sve treba zahvaliti, meni je
preporučio da si sve zapišem", započeo je Marijo Možnik svoju
simpatičnu zahvalu prije nego što je izvadio "šalabahter" na
kojem je bio popis svih onih koji su na bilo koji način
sudjelovali u njegovom usponu do svjetske bronca; od roditelja
"koji su ga odveli na gimnastiku bez ikakve ambicije da osvoji
svjetsku medalju i prvog trenera Željka Jambrovića koji ga je
zadržao u gimnastici u kriznim situacijama", do suradnika na
Kineziološkom fakultetu, gdje je Možnik zaposlen kao asistent,
"koji mu izlaze ususret i dopuštaju da izostaje s posla kako bi
mogao osvajati medalje".
Iako je ostao bez medalje, Robert Seligman je u svom četvrtom
finalu na SP-u ostvario najbolji rezultat, a malo je nedostajalo
da Hrvatska ima dva gimnastičara na pobjedničkom postolju, kao i
prije šest godina na EP-u u Lauseannei.
"Vjerujem da bih osvojio medalju da nije bilo bolesti. Vjerovao
sam u sebe i u vježbu koja bi bila za dvije desetinke za veću
ocjenu, što bi u konačnici značilo broncu. Ponovila bi se možda
Lauseannea, Filip i ja na postolju. No, ne treba žaliti. Moj put
je trnovit. Već četiri finala, polako se penjem prema gore. Nadam
se da ću izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Riju. To bi bila
kruna svega, jer bih onda s medaljama sa svih velikih natjecanja
mogao zaokružiti jednu, po mom mišljenju, vrlo uspješnu
karijeru", rekao je Robert Seligman, a ponosni predsjednik
Hrvatskog gimnastičkog saveza Stevo Tkalčec u svom obraćanju nije
propustio spomenuti još dva imena.
"Andrij Korosteljev i Tomislav Marković su također ostvarili
vrhunske rezultate, iako nisu bili u finalu. Uvjeren da ćemo i o
njihovim rezultatima čuti u budućnosti."
