Krilatica, „važno je sudjelovati" definitivno ne stoji u Hrvata.
Mi smo narod kojem četvrto mjesto na Olimpijskim igrama nije veliki uspjeh. Dapače mi smatramo da je to veliki neuspjeh ili još gore katastrofa. Gdje je nestala objektivnost? Je li tome kumovalo to što smo se uvijek vraćali s osvojenim prvim, drugim ili, ne daj Bože, trećim mjestom pa onaj tko se vrati sa „drvenom medaljom" bolje za njega da se niti ne vrati. Ja ću naravno, uvijek tvrditi da je to veliki uspjeh. Zašto? Zato što je četvrto mjesto puno bliže prvom nego šesnaestom. I zato što smo imali strahovito puno problema sa zdravstvenim kartonima ključnih igrača (Metličić, Džomba, Valčić, Čupić), svi su oni neposredno prije početka Igara morali na operativne zahvate, a Ivano je nakon prve utakmice morao pauzirati devet dana.
Nakon svih tih pehova bilo me je strah da ne doživimo debakl. Ne mislim na debakl tipa "četvrto mjesto", nego stvarni , onaj puno bliže 16 mjestu. Na našu sreću imamo igrače i struku na čelu s Linom Červarom koji se znaju nositi sa svim mogućim problemima. Mogao bih još puno toga napisati o našoj igri na OI ali to nije moj zadatak. Moj zadatak je razmišljati i pisati o onom što nas čeka u bliskoj budućnosti, a čeka nas najveći sportski događaj u Hrvatskoj - Svjetsko prvenstvo. Stoga dečki hvala Vam za još jedan veliki uspjeh koji ste ostvarili u Pekingu.
Atomski rukomet u Zagrebu
Napokon se dogodilo da rukometni klub Zagreb ima gotovo cijelu postavu reprezentativaca na čelu s Balićem. Zbok čega je to dobro? Dobro je zato što će reprezentativci imati vremena uigrati se kroz nekoliko mjeseci igranja u Ligi prvaka. A i Lino će moći kontrolirati njihovu kondiciju, pa neće dolaziti nespremni ili polu spremni na pripreme. Podrazumijeva se da će to bitno utjecati i na smanjenju broja ozlijeđenih igrača. A na koncu i mi ćemo moći uživati u "atomskom rukometu". Stoga, prepustite se i uživajte u rukometnim događajima koji su pred nama.
