Sportska javnost još uvijek tuguje za Emilianom Salom. Nakon dvoipoltjedne agonije, obitelj i prijatelji nestalog argentinskog nogometaša mogu, ako ništa drugo, pomiriti se s istinom o tragediji koja se dogodila i u miru probaviti svoj gubitak
Slučaj definitivno još nije priveden kraju. Zašto je pilot koji nije imao licencu vozio Salu, zašto ga nije vozio pilot koji je prvotno trebao upravljati zrakoplovom, tko je natjerao Salu da uđe u zrakoplov kojim on nije ni želio letjeti? Sve su to pitanja na koja ćemo u sljedećih nekoliko tjedana, mjeseci, nadajmo se ne i duže od toga, dobiti toliko željene odgovore.
- Priča Emiliana Sale: Kao dječak divio se Batistuti, a pod Vahom je igrao najbolji nogomet u životu
- Sve nade su se ugasile: Identificirano tijelo pronađeno u avionu, radi se o Emilianu Sali
- Velika spasilačka akcija: Pogledajte kako je izgledalo izvlačenje tijela Emiliana Sale iz potonulog aviona
61 godina od pogibije 'Busbyjevih beba'
U međuvremenu, teško je u ovakvim situacijama ne prisjetiti se brojnih sličnih tragedija koje su pogodile sport i ostavile stotine članova obitelji i prijatelja, te tisuće pa i milijune navijača i simpatizera s osjećajem gorčine u srcu.
Upravo prije tri dana prošla je 61. obljetnica jedne od najvećih tragedija koje sport pamti. Članovi starijih generacija vjerojatno se jako dobro sjećaju slavnih Busbyjevih beba. Bila je to nevjerojatno talentirana skupina mladih igrača koja je nosila dres Manchester Uniteda i koja je osvojila prva dva uzastopna naslova prvaka za vragove, a ime su dobili po treneru Mattu Busbyju.
Njihov zrakoplov srušio se 6. veljače 1958. godine u Münchenu, nakon odigrane utakmice protiv Crvene Zvezde u Beogradu. Pilot je sletio u Njemačkoj kako bi napunio rezervoar, zrakoplov je imao problema s motorima a ni vrijeme nije bilo idealno, pa se razmišljalo i o tome da se let odgodi. Nažalost, sportski raspored je nemilosrdan, a rokovi se moraju poštivati, stoga je donesena odluka da se put ipak nastavi.
- 'Obitelji su svjesne da su mrtvi, samo žele njihova tijela': Salini najbliži čekaju kraj agonije
- Sala vjerojatno nije preživio nesreću, a Nantes 'pritišće' Cardiff da im isplati novac od transfera
Bila je to nažalost, velika pogreška, a početak puta dao je to i nagovijestiti. Dva puta su pokušali poletjeti, bez uspjeha. Da se nije dogodilo što se dogodilo, rekli bismo - treća je bila sreća. Nažalost, u ovom slučaju ta izreka nikako ne vrijedi. Avion se vinuo u zrak, ali je zbog nedovoljnog ubrzanja uzrokovanog bljuzgom na pisti te olujnog i sniježnog nevremena zakačio za ogradu i udario u zgradu.
Poginulo je 20 osoba na licu mjesta, u bolnici njih još tri, dok je 21 član posade preživio. Među njima je bio i Matt Busby i još devetorica igrača, uključujući i legendarnog Bobbyja Charltona. Dvojica od njih su se, sasvim razumljivo, zauvijek prestali baviti profesionalnim nogometom.
"Bila je to katastrofa koja nam je zauvijek promijenila život. Posljedice još uvijek osjećamo svi u klubu, no ponosan sam što smo se uzdigli, što je Manchester United još uvijek velik klub i što se kao nitko drugi ustao iz pepela", rekao je u emotivnom obraćanju Sir Bobby Charlton prošle godine na 60. obljetnicu ove tragedije.
Torino nikad više kao prije
Manchester United se od svoje tragedije oporavio, ali jedan drugi klub nije. 4. svibnja 1949. slična nesreća dogodila se i talijanskom velikanu Torinu. Nekoć vladar talijanskog nogometa, danas tek jedan iznadprosječan talijanski klub. Klub u sjeni gradskog rivala Juventusa i klub na kojeg možete računati da će kod kuće tu i tamo otrgnuti pokoji bod velikanima, ne i više od toga.
Na povratku s prijateljske utakmice iz Portugala tog kobnog 4. svibnja u padu zrakoplova poginula je 31 osoba, 18 igrača, zatim klupski dužnosnici, novinari i avionsko osoblje. Jedini nogometaš koji je preživio bio je Sauro Toma, a u nesreći je izgubljeno i deset talijanskih reprezentativaca. Torino se nikad nije oporavio, u 70 godina nakon nesreće osvojili su tek jedan naslov prvaka, a nekad im nitko nije mogao ništa..
Poginula cijela momčad hokejaša
Još jedna zrakoplovna nesreća dogodila se relativno nedavno i u svijetu hokeja. Razmjeri te tragedije otprije sedam i pol godina bili su veći no ikad. 7. rujna 2011. godine avion s hokejašima Lokomotiva iz Jaroslavyja iz KHL lige, u kojoj je tad nastupao i Medveščak, srušio se nakon polijetanja iz Minska. U padu je poginulo svih 44 putnika i članova posade.
Ostali klubovi iz lige pokazali su veliki sportski duh i na inicijativu predsjednika lige Aleksandera Medvedeva poklonili Lokomotivu svaki po trojicu svojih igrača kako bi mogli nastaviti s funkcioniranjem, iako jasno, nikad kao na prijašnjoj razini.
Zrakoplov Chapecoensea završio u planini
Sljedeća nesreća također je iz svijeta nogometa i dobro je pamtimo, a dogodila se unazad dvije godine. Zrakoplov brazilskog kluba Chapecoensea ostao je bez goriva u letu i zabio se u planinu. Poginula je 71 osoba, preživjelo ih je tek šest...
Od 22 igrača koliko su ih imali u rosteru, tek su trojica preživjela. Chapecoense se nakon toga mjesecima 'krpao' raznim posudbama i igračima kojima su u prijašnjim klubovima istekli ugovori, a relativno brzo tragediju su ostavili za sobom, iako je naravno, nikad nisu zaboravili. Trenutno se nalaze na 14. poziciji najjačeg razreda brazilskog nogometa, koji broji 20 klubova.
Najnovije dvije nesreće još su svježa rana. Prije samo tri mjeseca odmah nakon polijetanja srušio se helikopter engleskog prvoligaša Leicestera, a tajlandski vlasnik Vichai Srivaddhanaprabha poginuo je na mjestu.
Dva tjedna unazad, dogodio se slučaj Emiliana Sale, slučaj koji vjerujemo, nakon svih vijesti ne moramo pobliže opisivati. Nadajmo se da je taj bio i posljednji u nizu. Barem na neko vrijeme...
