30 godina u skijanju - veći dio tog vremena Ante Kostelić lovio je medalje s Janicom ili Ivicom. Sada, kada je blizu kraj jedne dinastije, očekivanja su drukčija.
"Morala bi nas odlična sreća poslužiti da uđemo u drugu vožnju. To bi onda bilo odlično. Ali ja ne vjerujem da ako će sve biti normalno da to onda može biti tako", kaže Ante.
Problem je naravno, bolno i više od deset puta operirano Ivičino koljeno.
"Zadnja operacija koju je imao nije bila baš uspješna. I onda smo se zadnje 2-3 godine, kak bi se reklo, malo 'šlepali'. Kako s treninzima tako i s rezultatima. Zbog želje da se još skija."
A ta želja je njihov život. I bez toga ne mogu. I zato je sada teško kada se zna da je i Ivičin oproštaj blizu.
"Teško se maknuti iz toga, kad ne znaš za ništa drugo", kaže Ante.
"Devet mjeseci način života je takav da, u pripremnom periodu živiš na ledenjaku. I onda u četiri sata svi otiđu dolje, svi čak i osoblje. Ti ostaneš tamo sam. Više nisi socijalno biće. Živiš u nekakvom okruženju istih takvih ljudi. To je svojevrsni autizam", kaže Ante.
Istaknuo je Ivica nedavno jednostavan primjer, on nikada nije plaćao račune i sada se mora prilagoditi običnom životu. Ante je skijaše usporedio s vojnim pilotima.
"Drugi ljudi razgovaraju o majkama, o zaručnicama, o ženama, obitelji, o karijeri, o politici. Ne, oni razgovaraju samo o avionima. I sad koga može zanimat čovjek koji razgovara samo o avionima. To nikoga ne zanima. A oni i dalje si razbijaju glavu je li spitfajer bolji avion od meseršmita ili obrnuto i tako dalje. Ti moraš biti tolko koncentriran na to, da ti više drugo ne znaš", pojasnio je Ante.
A oni su na skijanje bili koncentrirani maksimalno.
"Skijanje je takva stvar da moraš žrtvovati sve. I onda ćeš možda dobiti nešto. Ja sam proveo pet tisuća dana na snijegu. Do sada. I šta bi ja sad poslije? Ja sad moram otići iz toga."
U svakom slučaju - otići će kao pobjednik. Kao obitelj koja je zadužila hrvatski sport.