Tijekom zimskog odmora veći dio dana izloženi smo hladnoći. Taj faktor treba uzeti u obzir pri planiranju dnevnih aktivnosti. Što smo dulje izloženi hladnoći, to je veća šansa pojave pothlađenosti.
Pothlađenost se češće javlja kada smo izloženi blagoj, a rjeđe kada smo izloženi ekstremnoj hladnoći. Ekstremna hladnoća nas u pravilu upozori svojim ekstremnim djelovanjem na naše tijelo te smo svjesni potrebe da je se klonimo i što je moguće više skratimo vrijeme izloženosti. Za razliku od ekstremne, blaga hladnoća nas može lako zavarati, te imamo pogrešan osjećaj da joj možemo bez posljedica biti izloženi cijeli dan. Simptomi pothlađenosti su drhtanje, krutost mišića, slaba koordinacija pokreta, zbunjenost, niži stupanj svjesnosti itd. Sve nabrojeno važan je uzrok padova i ozljeda tijekom zime općenito, a posebno tijekom zimskih sportskih aktivnosti.
Ovisno o temperaturi zraka, vjetru i podlozi po kojoj planirate kretanje, potrebno je prilagoditi odjeću koja svakako mora biti slojevita, te obuti odgovarajuću obuću. Ako ste u dobroj fizičkoj kondiciji i ako planirate taj dan provesti značajan dio vremena u pokretu, odjeću treba donekle reducirati. Da biste bili spremni na periode bez aktivnosti i promjene vremenskih uvjeta koji se mogu značajno mijenjati na hladnije, ponekad i unutar vrlo kratkog vremena, dobro je ponijeti malu naprtnjaču u kojoj možete smjestiti nekoliko komada dodatne odjeće, energetski napitak i nešto hrane. Oni koji uživaju u adrenalinskom skijanju ili boardanju izvan skijaških staza, a što - osim profesionalcima - nije preporučljivo, trebali bi sa sobom ponijeti napunjeni mobitel i nekoliko svjetlosnih raketa za slučaj nezgode ili ozljede u manje prometnom ili nedostupnom dijelu planine. Najvažnije je najaviti takvu avanturu rodbini ili prijateljima ili nadležnoj službi u hotelu i sl.
Ovdje ću pisati o ozljedama koje se događaju u području šake i ruke, u čemu imam najviše iskustva, ali većina navedenih principa vrijede za ozljede cijelog sustava za pokretanje čovjeka.
Skijaški palac
Najčešća ozljeda skijaša je ozljeda unutarnjeg ligamenta u korijenskom zglobu palca. Takva ozljeda ima i poseban naziv – 'skijaški palac'. Razlog je pad pri kojemu stisak palca i prstiju ne popusti, a držač skijaškog štapa ima tendenciju neprirodnog i prevelikog udaljavanja palca od šake, pri čemu djelomično ili potpuno puca navedeni ligament i njemu susjedne vrlo sitne anatomske strukture. Najbolja prevencija takve ozljede je opuštanje hvâta palcem i prstima kojima držimo držač štapa. To nije lako, osim ako ne vježbamo tu radnju tijekom treninga padanja i ustajanja, a koja bi trebala biti dio rutinskih skijaških treninga.
Ako ipak dođe do ozljede nazvane 'skijaški palac', treba se obratiti ortopedu – kirurgu za šaku i ruku koji će detaljnim pregledom i uz pomoć magnetske rezonance procijeniti tip ozljede ligamenta i susjednih mekotkivnih struktura. Ako je u pitanju djelomična ozljeda ligamenta, u početku je dovoljna imobilizacija palca longetom, a kasnije cirkularna imobilizacija u posebnom položaju. Ako se radi o potpunoj ozljedi ligamenta, neophodno je operacijsko liječenje koje mogu obaviti samo iskusni subspecijalisti za kirurgiju šake i ruke.
Prijelom palčane kosti
Najčešća ozljeda daskaša je prijelom palčane kosti (radius) u području ručnoga zgloba. Inače, to je prijelom koji je najčešći od svih prijeloma na ljudskom tijelu, a važna mu je karakteristika da od svih prijeloma najčešće zacjeljuje u krivom položaju, što uzrokuje značajno smanjenje radnog i životnog kapaciteta. Prijelom se događa pri padu, kad se ruka refleksno pruža prema podlozi kako bi se od udarca sačuvali glava i tijelo. Međutim, brojni ozljeđenici dolaze sa zimskog odmora s lomom palčane kosti koji su zadobili pri padu na ledu ili bilo kojoj drugoj skliskoj podlozi. Posebno su ugroženi daskaši početnici koji imaju šansu loma palčane kosti dva i pol puta veću od iskusnih daskaša. Razlog je njihova manja sposobnost zadržavanja ravnoteže tijekom daskanja. Dakle, umjereno daskanje za početnike te dobra obuća i pažnja na skliskoj podlozi za ostale, važni su faktori prevencije loma. Kako međutim, umjereno daskanje najčešće ne ide zajedno s mlađom dobi, vrlo su koristan dio opreme rukavice s posebnim umecima - ojačanjima koje značajno smanjuju učestalost prijeloma palčane kosti.
Ako se lom palčane kosti ipak dogodi, potrebno je što ranije javiti se ortopedu, najbolje specijaliziranom za šaku i ruku. Osim pregleda, potrebno je učiniti rentgensko snimanje, po potrebi CT, a ponekad i magnetsku rezonancu, posebno kada se sumnja i na ozljedu mekih tkiva.
Vrsta liječenja ovisi o tipu prijeloma
Kod jednostavnih i izvanzglobnih prijeloma dovoljno je liječenje bez operacije, namještanjem prijelomnih ulomaka u anatomsku poziciju, nakon toga imobilizacija longetom, a kada prođe otok, cirkularnom imobilizacijom. U slučaju kompleksnih i/ili unutarzglobnih prijeloma, neophodno je operacijsko liječenje. Postoji niz načina operacijskog namještanja prijelomnih ulomaka kao i njihove fiksacije, što ovisi o tipu i podtipu prijeloma. Prva pomoć je postavljanje privremene imobilizacije i povišeni položaj šake iznad razine srca sa svrhom očuvanja cirkulacije koja je tada u pravilu značajno kompromitirana. U slučaju da dođe do cijeljenja kosti u krivom položaju, što se događa u čak oko 80 % ozljeđenika, liječenje provodimo operacijskim zahvatima koje nazivamo korektivnim presijecanjima i ispravljanjima kosti (osteotomijama). U čak 30 % pacijenata s loše sraslim prijelomom palčane kosti, posebno u mlađih, neophodno je operacijsko korektivno liječenje, kojih ima više vrsta. U Poliklinici Bilić Vision imamo posebno veliko iskustvo u određivanju optimalne vrste korektivne osteotomije te planiranju, simuliranju i izvođenju takvih zahvata. Zahvatom popravljamo položaj i oblik kosti, uspostavljamo pravilne odnose između zglobnih tijela u ručnom, lakatnom i drugim zglobovima te vraćamo cijelu ili dio funkcije koja je postojala prije loma i cijeljenja palčane kosti u krivom položaju.
Prijelom čunaste (skafoidna) kosti ručja
Pri bavljenju zimskim sportovima, posebno pri daskanju, skijanju i klizanju, također je čest prijelom skafoidne ili čunaste kosti ručja. Prijelom čunaste kosti nalazi se vrlo visoko po učestalosti, tako da svaki dvadeseti ozljeđenik od ukupnog broja prijeloma ima prelomljenu čunastu kost. Glavna karakteristika prijeloma te kosti je da ona u čak oko 20 % ozljeđenika ne zacjeljuje. Tome ima više razloga – nedijagnosticiranje prijeloma, pogrešan izbor liječenja, slaba opskrbljenost čunaste kosti krvnim žilama, anatomske i biomehaničke specifičnosti, nejavljanje liječniku nakon pada, jer bolovi traju kratko nakon pada i obično su diskretni itd. Mehanizam prijeloma je pad na šaku koja se maksimalno savije u ručnom zglobu, najčešće na suprotnu stranu od strane dlana. Važna je brza i precizna dijagnostika i određivanje tipa prijeloma, temeljem koje se određuje način liječenja – bez operacije ili operacijom. Svaki od načina ima svoje dobre i loše strane. Ako ste pali na šaku i pritom imali kraće ili duže vrijeme veće ili manje bolove u području ručnoga zgloba i sa strane palca, najvjerojatnije ste doživjeli prijelom čunaste kosti i svakako trebate potražiti pomoć subspecijalista za kirurgiju šake i ruke. Ako ne dođe do cijeljenja skafoidne kosti, neophodno je operacijsko liječenje kako bi se sačuvala funkcija šake i ruke u budućnosti, jer necijeljenje vodi k ozbiljnom smanjenju funkcije ručnoga zgloba, šake, pa time i cijele ruke.
Tijekom svog specijalističkog staža, a već 33 godine bavim se uglavnom kirurgijom šake i ruke, operirao sam preko 10.000 bolesnika i ozljeđenika. Više od polovice mojih pacijenata došli su u moju ambulantu nakon što su prethodno bili već liječeni u nekoj drugoj ustanovi ili poliklinici i nisu imali zadovoljavajući rezultat liječenja. Stoga, smatram da sam vas dužan informirati o tome kako izabrati odgovarajućeg specijalista za vaš problem.
Ako doživite prijelom kosti ili ozljedu mekih tkiva u području šake i/ili ruke, trebali biste odabrati liječnika specijalista ili subspecijalista za šaku i ruku. Kada mislite da ste ga našli, trebate mu postaviti nekoliko pitanja. Prema njegovim odgovorima možete napraviti dobru procjenu o tome koliko je iskustvo toga liječnika u kirurgiji šake. Pitajte ga koju ste kost slomili i o kakvoj vrsti prijeloma se radi. Zatim slijedi jednako važno pitanje: kakav je to prijelom po težini i kako se on najbolje liječi, a da biste nakon provedenog liječenja i rehabilitacije imali zdravu ili što zdraviju šaku i ruku. Specijalista ćete prepoznati po tome što će vam znati precizno opisati vaš prijelom i svrstati ga u tip i eventualno u podtip te obrazložiti zašto se prijelom može i treba liječiti bez operacije ili zašto se on treba liječiti operacijski.
Klonite se liječnika koji vam kaže da se vaš prijelom može liječiti operacijski ili neoperacijski, a vi biste eventualno trebali donijeti odluku o načinu liječenja. Takvi liječnici ili ne znaju klasificirati prijelom koji Vam se dogodio i time odrediti ispravan-najbolji način liječenja ili ga ne znaju liječiti, nisu sigurni u ishod liječenja i ne mogu ga predvidjeti. U slučaju da je potrebno operacijsko liječenje, pitajte liječnika koliko je do sada takvih prijeloma liječio i s kakvim rezultatom. Ako vas odgovori nisu zadovoljili, uvijek možete, s postavljenom imobilizacijom, potražiti specijalista koji će vam dati zadovoljavajuće odgovore i koji će znati liječiti vašu ozljedu na pravi način i s najboljim mogućim rezultatom liječenja.
Potraga za pravim specijalistom ne smije predugo trajati, jer je učestalost komplikacija to manja, a krajnji rezultati liječenje to bolji što je period od ozljede do operacije kraći. Najbolje bi bilo da taj period ne traje duže od 72 sata, ali uspješno sam operacijski liječio i prijelome stare dva, tri tjedna, pa čak i starije. Liječnik također treba naći vremena i objasniti pacijentu sve dobre strane odabranog liječenja, upozoriti ga na neophodnost i opisati mu detalje njegove suradnje, posebno naglašavajući i moguće loše strane liječenja.
Poznato je da bi se svaki prijelom morao klasificirati u vrstu, tip i podtip, jer o njemu ovisi najučinkovitiji način liječenja. Tek temeljem takve klasifikacije prijeloma pacijentu se može reći koliko je težak prijelom, kakvo liječenje je za njega najbolje i kakva je njegova prognoza. Tako bi trebao postupati svaki traumatolog, kirurg i ortoped. Poznato je, međutim, da je u našoj zemlji prisutan manjak liječnika, a posebno specijalista i subspecijalista. Tako je u zemljama s manjkom liječnika kontakt s pacijentom kraći, a odnos prema pacijentima površniji, što najčešće rezultira neadekvatnom edukacijom pacijenta o vrsti i težini prijeloma ili bolesti, nerealnim očekivanjima pacijenta, nesuradnjom pacijenta s liječnikom tijekom liječenja i rehabilitacije, što sve vodi slabijim krajnjim ishodima liječenja.
Prijelom šake ili ruke događa se najčešće jednom u životu, no posljedice neadekvatnog liječenja mogu trajati cijeli život. U Poliklinici Bilić Vision posvećeni smo upravo tome da nakon ozljede ili prijeloma pacijent nastavi život bez ikakvih ili s najmanjim mogućim posljedicama.
O autoru: Prof. dr. sc. Ranko Bilić 33 godine proveo je radeći na Klinici za ortopediju KBC-a u Zagrebu. Redoviti je profesor u trajnom zvanju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj 33-godišnjoj karijeri operirao je preko 10.000 pacijenata s prijelomima, tumorima, kompresijskim sindromima itd. u području šake, podlaktice, lakta i nadlaktice. Tijekom svoje karijere usavršavao je svoje znanje i kirurške metode na klinikama u Bologni, Tubingenu, Washingtonu DC, Oxfordu i u pet renomiranih ortopedskih centara u Kanadi. Međunarodno je priznati stručnjak s preko 200 objavljenih znanstvenih i stručnih radova vezanih uz područje šake i ruke. Jedan je od rijetkih hrvatskih liječnika i znanstvenika čiji su radovi objavljeni u najpriznatijim svjetskim časopisima relevantnim za medicinsku znanost. Više puta bio je pozvani predavač na različitim domaćim i svjetskim stručnim sastancima, što znači da je na svjetskoj razini priznat kao stručnjak za to područje. Od početka 2013. godine radi u Poliklinici Bilić Vision.
