I danas bi mogli primijeniti Hipokratovu maksimu, samo što je sve više onih kojima ta preporuka zaista treba. Više od polovice odraslih Europljana pati od viška kilograma, a petini njih je zdravlje ugroženo. Međutim, Hipokratovim jednostavnim izričajem zanemarena je činjenica da je gubljenje težine složen problem. Najmanji je problem debljine naš izgled, glavni je problem što se zbog suvišnih kilograma možemo razboljeti. Pretilost nosi rizik bolesti srca, probavnog i lokomotornog sustava, raka, dijabetesa…
Ljudi trebaju hranu i priroda, tijekom cijele evolucije, razvija sustav koji nas tjera da jedemo, no problem je u tome što više ne provodimo vrijeme “u potrazi za hranom“. Zatrpani smo gomilom jeftine hrane i neodoljivom udobnošću.
Hranimo se visoko obrađenim, rafiniranim namirnicama oslobođenim većine životno važnih hranjivih tvari, a sam taj način obrade hrane često dovodi do činjenice da suvremene namirnice nisu jednako ukusne i poželjne kao ''namirnice naših baka''. Nije najgora stvar što je brza hrana, tj. fast food, donijela manje maštovite i manje zdrave kombinacije, već je donijela jedenje s nogu u prolazu i stav da nam je hrana neprijatelj, A U HRANI BI TREBALI UŽIVATI. HRANA MORA BITI AFIRMACIJA, A NE NEGACIJA i to je jedini pravi recept protiv pretilosti.
Jedini pravi način u borbi protiv pretilosti je pravilan izbor namirnica, tradicionalan način pripreme i zajedničko uživanje u hrani. Namirnice treba poštovati - u njima treba uživati. Jesti valja s ljubavlju i u miru, uživajući u svakom zalogaju, prepoznajući svaki zalogaj kao dobrobit za svoje tijelo.
ZDRAVO JE ONO ŠTO NAM, KADA JEDEMO, ČINI UGODU
U razumijevanju debljine, važno je znati da su socijalno-gospodarski, kulturni, biološki i genetski čimbenici oduvijek bili važni u određivanju poželjnog unosa i trošenja energije, no unos velikih količina hrane često je odgovor na emocionalne poticaje, a ne na glad. Mnogi svjesno ili ne, imaju subjektivan osjećaj da hrana donosi utjehu.
Osjećaji koji nas navode na prekomjerno uzimanje hrane mogu biti: SOCIJALNI – na pretjerani unos hrane navodi nas okolina, primjerice ''da se ne zamjerim!'' EMOCIONALNI – kao rezultat ljutnje, stresa, depresije, potištenosti, manjka ljubavi… SITUACIJSKI – često jedete opušteni pred TV-om ili gledajući film… PSIHIČKI – negativna slika o sebi… FIZIOLOŠKI – preskakanje obroka ili stalne dijete… Kako je uzrok pretilosti najčešće psihološka podloga, prvi korak u otklanjanju suvišnih kilograma je prepoznavanje razloga prejedanja te rješavanje uzroka, što je prije moguće. Kada smo ustanovili što nas to tjera prečestom jelu, potrebno je što prije riješiti taj problem. Čestim i obilnim obrocima, katkada nezdrave i nepoželjne hrane, koja nam je prva na dohvat ruke, inicijalni problem nećemo riješiti, ali javit će se dodatni, novi problemi – a to su višak kilograma i zdravstveni problemi.
Osim prejedanja i obilnih porcija hrane, važno je znati da su civilizacijski tokovi učinili pomake i u uzgoju, skladištenju i pripremanju hrane. Danas se većina ljudi hrani namirnicama uzgojenim u staklenicima uz pomoć pesticida i umjetnih gnojiva, a tržište nudi tijekom cijele godine svo voće i povrće bez obzira na godišnje doba. Svakodnevno smo izloženi informacijama o tzv. “brzim” obrocima, oslobođenim većine životno važnih hranjivih tvari, stoga je od presudne važnosti da se pokušate hraniti prirodno uzgojenim namirnicama, Tragajte za dobrom domaćom hranom: domaćim svježim sirom, povrćem iz bakina vrta, dobrim maslinovim uljem, voćem koje je iz našeg podneblja. Po mogućnosti, pripremljenu hranu jedite svježu, nikako podgrijanu jer obrok, ma kakav bio, nije dobro podgrijavati.
Pretilost, danas već prisutna kao epidemija, sve više se širi i sve više ugrožava ZDRAVLJE ČOVJEKA. Pored neodgovarajuće prehrane i neprikladnih obroka uzetih u krivo vrijeme, jedan od uzroka pretilosti svakako je i sjedilački način života koji je postao svakodnevica (auto, posao, kuća, TV, kućno kino, Internet…) i u mnogome pridonosi povećanju tjelesne težine. Svima je poznato da tjelesna aktivnost unapređuje kvalitetu života, učvršćuje mišiće i potiče samopouzdanje, a cijeli organizam proživljava značajne fiziološke prilagodbe. Fizički aktivne osobe općenito se osjećaju bolje, imaju nižu razinu štetnih masnoća u krvi, manje problema sa tlakom, te manji rizik za razvoj brojnih zdravstvenih problema. Redovita i umjerena tjelesna aktivnost daje mnogo dobroga, stoga UPAMTITE: • za leđa, zglobove i mišiće dobre su vježbe istezanja, posebice gimnastika u vodi • za kosti su dobre vježbe opterećenja ili tai-chi • kad srce izlažemo umjerenom naporu, pospješuje se optok krvi u arterijama, a organi dobivaju više kisika. Srce postaje učinkovitije - obavlja isti posao otkucavajući sporije i izloženo je manjem naporu • rad mišića, posebice trbušnih mišića, pospješuje pokretljivost crijeva, a time i kvalitetniju probavu • tjelesni će napor “istrošiti” loš učinak stresa i odmah ćemo se osjećati bolje, opuštenije.
Za razumijevanje povećane tjelesne težine KORISNO JE UPAMTITI:
1. NE DEBLJATE SE OD JELA, debljate se zbog reakcije vašeg tijela na višak ugljikohidrata u vašoj prehrani. Vaše tijelo ima ograničen kapacitet za pohranjivanje viška ugljikohidrata i taj se višak lako može pretvoriti u višak tjelesne masnoće.
2. ČESTE DIJETE neće donijeti trajan i kvalitetan rezultat, te vam omogućiti poželjnu tjelesnu težinu. Dijete koje se temelje na ograničavanju izbora namirnica i kalorija obično ne daju rezultate. Ljudi koji se povode za restriktivnim dijetama brzo se umore od osjećaja gladi i ograničenosti u izboru hrane te odustaju od dijeta. U takvim slučajevima brzo se vraća prekomjerna težina, a potom slijedi nezadovoljstvo zbog osjećaja manjka čvrste volje, samodiscipline ili motivacije.
3. Gubitak tjelesne težine ima vrlo malo veze sa snagom volje. POTREBNE SU NAM INFORMACIJE, A NE VOLJA. Promijenite li ono što jedete, ne treba vas odviše brinuti koliko jedete. Pridržavajući se uputa o konzumiranju namirnica koje pogoduju stanju zdravlja, možete jesti dovoljno da biste se osjećali siti i usto gubili na težini, a da pritom opsesivno ne brojite kalorije ili grame masti. Za početak, za ručak i večeru ne jedite zajedno koncentrirane ugljikohidrate (rižu, tjesteninu, krumpir) sa koncentriranim bjelančevinama (mesom, peradi i ribom). Ukoliko jedete “paštu”, jedite ju napravljenu s maslinovim uljem i svježim začinima uz obilnu porciju salate, a ukoliko jedete ribu ili meso za prilog uzmite povrće. Već ove male promjene djelovat će blagotvorno na vaš organizam i vaše zdravlje. Uostalom, u prošlosti su ljudi u jednom obroku jeli jednu namirnicu, a ne kao danas kada na tanjuru imamo obilje raznovrsnih namirnica, čije se djelovanje međusobno umanjuje, isključuje ili poništava.
4. I ono najvažnije, u hrani koju jedete morate uživati. Hranu koju jedete morate poštovati. Vratite se starom načinu jedenja i istinskog uživanja u hrani… Nikako nemojte podleći mnogobrojnim zabranama, jer vas zabrane mogu dovesti do stanja da hranu mrzite. To nije nikako dobro za vas, a još više nije dobro za vaš organizam. Hrana mora biti afirmacija, a ne zabrana. Sjetite se dobrog kruha i zdrave domaće masti koju ste jeli kao dijete, jer će vam i samo prisjećanje na djetinjstvo činiti ugodu, a slasni zalogaj kruha i masti biti dobar. Naravno, to nećete jesti svakodnevno i stalno jer to volite. Važno je naučiti jesti RAZNOVRSNO i sa PRAVOM MJEROM.
HORMONALNI UČINAK HRANE? Hrana je najmoćniji lijek na koji ćete ikada naići. Ono što nam je potrebno za bolje razumijevanje navedenog je slijedeće: HRANU NIKAKO NE MOŽEMO GLEDATI KAO IZVOR KALORIJA, VEĆ KAO SUSTAV ZA NADZIRANJE HORMONA. Hormoni zapravo upravljaju svime što naše tijelo čini: od nadziranja razine šećera u krvi, do temeljnih sustava preživljavanja povezanih sa stresom, strahom čak i ljubavlju.
Za primjer snage hormona na djelu uzmimo inzulin: Gušterača luči inzulin u krvotok. Inzulin putuje u jetru i mišićne stanice, te im daje uputu neka uzimaju glukozu iz krvotoka i pohranjuju je. Jetra i mišićne stanice to upravo i čine. Kako se povisuje razina inzulina, tako se razina glukoze u krvi počinje smanjivati. Čim količina glukoze u krvi padne ispod kritične razine, mozak, kojem je glukoza nužno potrebita, počinje tražiti više glukoze. Ne dobije li mozak glukozu koju traži, počinje se isključivati. S medicinskog stanovišta taj nedostatak glukoze poznat je kao hipoglikemija ili niska razina šećera u krvi. Kada se to dogodi kod odraslih osoba, dolazi do mentalnog zamora. Upravo zbog toga, kada oko podneva pojedete veliki obrok tjestenine, oko tri sata jedva držite oči otvorene. Kada se to dogodi športašima, a događa se unatoč tome što su za vrijeme natjecanja pili “energetske“ napitke sa puno (previše) ugljikohidrata, taj efekt se naziva “ispražnjenim rezervoarom”. Kada se to dogodi djeci, a događa se primjerice nakon laganog obroka s jabučnim sokom u tri poslijepodne – tada nastaje pravi kaos.
Kako vas i zašto zahvati hipoglikemija, pitate se? Jetra jednostavno ne može iz spremišta nadomjestiti potrebne količine glukoze, jer je to spremište vrlo ograničeno i treba ga putem pravilnih dnevnih obroka stalno obnavljati. Odgovor leži u visokim razinama inzulina. Ista ta pretjerana inzulinska reakcija, koju je izazvao objed od tjestenine ili napitak za športaše ili jabučni sok u tri popodne u vrtićima, sada ne dopušta nadopunjavanje glukoze u krvi koja mozgu daje nužno gorivo. I, tada se počinjete isključivati.
Kao što vidite, učinci endokrinih hormona mogu biti širokih razmjera i vrlo snažni. Valja naglasiti da hormoni vrlo rijetko djeluju samostalno. Hormoni u određenom sustavu djeluju u parovima (takva se skupina naziva ''osovinom''), koji se sastoje od dvaju hormona sa snažnim, ali potpuno oprečnim fiziološkim djelovanjem. Kada je riječ o postizanju stanja ZDRAVLJA, najvažniji je par inzulin-glukagon. Inzulin smanjuje količinu šećera u krvi, dok glukagon ima upravo suprotan učinak: povećava udio šećera u krvi. Uravnoteženje tih dvaju suprotnih fizioloških djelovanja omogućuje tijelu da zadrži optimalno funkcioniranje. Ako je primjerice, razina inzulina previsoka ili razina glukagona preniska, dolazi do hipoglikemije - manjka šećera u krvi. Kada se to dogodi dolazi u opasnost i normalno funkcioniranje organizma.
Poznato je i stanje koje se naziva inzulinska rezistencija, u kojem se razina inzulina podiže, no razine šećera u krvi ostaju visoke jer ciljne stanice više ne reagiraju na inzulin, što uzrokuje nakupljanje viška tjelesne masti, a produljena razdoblja hiperinzulinemije mogu izazvati, ne samo dijabetes, već i ubrzani razvoj srčanih bolesti.
Vrlo često u nutricionističkoj literaturi, knjigama o dijetama i restriktivnim režimima prehrane, biti će naznačeno koliko masnoće je u kojem obroku ili koliko kalorija ima neki obrok. OPTIMALNO ZDRAVLJE NIJE REZULTAT ZBRAJANJA KALORIJA, ONO SE TEMELJI NA RAZUMIJEVANJU VRLO SLOŽENIH HORMONALNIH REAKCIJA KOJE SE AKTIVIRAJU KADA GOD NEŠTO POJEDETE.
odraslih), a dugogodišnja izmjenjivanja ciklusa prejedanja i gladovanja često nas dovede do opsesivnog odnosa prema hrani. Mrzimo je i volimo, gadi nam se ili se u njoj utapamo, ali se uvijek na kraju zbog nje, a zapravo zbog sebe, loše osjećamo.
PRESTANITE O HRANI RAZMIŠLJATI KAO “DOBROJ” I “LOŠOJ”… osim ako ne opisujete koliko vam se sviđa njezin okus, sastav i miris. Hrana nije čovjek da bismo joj pripisivali moralne kategorije “dobroga” i “lošega”. Takvo što je, dapače, veoma loše pri razvijanju dobrih prehrambenih navika. Nazovete li neku vrstu hrane “lošom” ili “smećem” (engleski “junk”), upravo ćete se tako i osjećati posegnete li za njom – a posegnut ćete.
Opustite se. Zabranjeno je voće, kažu, najslađe. Ponavljate li sebi stalno da ne smijete jesti neku vrstu hrane ili neko jelo, upravo ćete to najviše željeti. Čini vam se da jednostavno MORATE pojesti ćevape ili čokoladu. Ne morate. Zdrav ljudski um funkcionira na načelu slobodne volje, pa što se hrane, kao i većine ostalih aktivnosti u životu, tiče, imate pravo izbora. Ništa NE MORATE jesti. No, da biste doista osjećali da ne morate, morate znati da ne postoji zabranjena hrana ili hrana koju ne smijete jesti. SVE SMIJETE JESTI. Riječ je isključivo o vašem izboru, no birajte svjesno, a ne opsesivno. I ja bih rekla, uvijek birajte s pravom mjerom.
Sve u životu (od sna, rada, šetnje, kopanja u vrtu ili treninga športaša) mora imati pravu mjeru, pa tako i izbor hrane MORA IMATI MJERU.
Jesti treba u miru, zalogaj po zalogaj, dobro žvačući. Uz sporije žvakanje hrane ostati će vam više vremena da u njoj uživate i osvijestite svaki zalogaj te da na vrijeme shvatite kada više niste gladni. Prestati jesti, dakle, možete kada hoćete, a ne onda kada pomažete tanjur u brišućem letu.
VRIJEDNO JE SAZNANJE: “PRESTATI TREBA JESTI KADA VAM JE NAJSLAĐE“. Budite svjesni da je to prava mjera vašeg obroka. Kada istinski počnete s ljubavlju uživati u hrani, s kilogramima nećete imati problema.
Često puta se pitamo što učiniti kada stvarno moramo smanjiti dnevni unos hrane, kada zbog bolesti moramo na određenu dijetu, kada naprosto ne stižemo kod svoje ''kumice na plac'' po svježe namirnice ili zbog mnogobrojnih obaveza ne stignemo skuhati i pripremiti svježe dnevne obroke? Ili nam višak kilograma zaista već predstavlja problem i moramo svoj organizam “dovesti u red”? Vrlo je važno da kod svakog restriktivnog unosa hrane, organizmu nadoknadimo one esencijalne hranjive tvari koje naš organizam, ako ih nismo unijeli putem dnevnih obroka, sam ne može sintetizirati. Riječ je o esencijalnim aminokiselinama,esencijalnim mastima, svim vitaminima (izuzev vitamina D, vitamina K i nekih B vitamina) te svim mineralima.
Solgar vam može biti od velike pomoći sa svojom raskošnom paletom od gotovo 50-ak registriranih proizvoda na našem tržištu, svojim bogatstvom izbora i sastava pojedinih dodataka prehrani.
ZA SVE ONE KOJI SE HRANE LOŠE I JEDNOLIČNO ili IMAJU PROPISANU DIJETU, SOLGAR nudi : • sjajne multivitaminske pripravke poput VM-75, Omniuma, Multi-Nutrient Formule ili Prenatala - svaki restriktivan unos hrane traži dodatnu suplementaciju kako organizam i zdravlje ne bi ostali uskraćeni • vitamin C u dva oblika: Hy-Bio (vitamin C u kombinaciji s bioflavonoidima) ili Vitamin C 500 za žvakanje - za svježinu i dobar imunitet
ZA SVE S VIŠKOM KILOGRAMA: • L-Carnitine 1500 mg - dao je odlične rezultate u redukciji tjelesne težine te kao pomoć kod mišićne slabosti i u aerobnim športovima dugog trajanja - treba ga uzimati isključivo prije fizičke aktivnosti (hodanja, vožnje bicikla, plivanja ili rada u svom vrtu) • Nutri-Nano Co-Q10- kao važan čimbenik oslobađanja stanične energije, uzet u kombinaciji sa L-karnitinom, izuzetno je učinkovit u konverziji masti u energiju, pa je dobro došao u svim aerobnim procesima dugog trajanja • Thermogenic Complex- ciljani je proizvod čiji sastav garantira unapređenje metabolizma i sagorijevanje viška štetnih masti - zelena kava, zeleni čaj i crni papar, kao i kapsaicin, imaju istu zadaću: sagorijevanje viška masti - lipotropi kolin, inozitol i metionin štite jetru od nakupljanja masti • Hy-Bio, Vitamin C 500 za žvakanje - vitamin C aktivno sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata, pa njegov nedostatak može biti uzrokom poremećaja razine šećera u krvi i nedovoljnog metabolizma masti, stoga je vrlo važan u otklanjanju masnoća • Omega-3 1000 mg, Omega Blend 2:1:1, Evening Primrose Oil - esencijalne masti, kao i lecitin (fosfolipid iz soje), učinkoviti su u uravnoteženju masti i prevenciji oštećenja srčano-krvožilnog sustava.
Uz uređeni režim prehrane, tjelesnu aktivnost i stvarnu promjenu stila života, vaša tjelesna težina biti će optimalna, a vaše zdravlje neće biti ugroženo… O hrani nastojte promišljati kao o nečem dobrom i poželjnom, kao ugodi i dobrobiti za vaše tijelo. Ljepota hrane je u njezinoj jednostavnosti i prirodnosti, kao uostalom i ljepota čovjeka… Zelena salata, sa malo narezane kruške, uz dobru šnitu domaćeg kruha i puno ljubavi u svakom zalogaju itekako može biti poželjan obrok… O dodacima prehrani nastojte promišljati kao o hrani (ne kao o lijekovima, samo zato jer imaju oblik tablete ili kapsule), jer dodaci prehrani i jesu hrana, nužno potrebna da svoj organizam dovedete ili održite u zdravoj i dobroj kondiciji te dobrom zdravlju…
