Sve je počelo 1990. godine kada je američki novinar Edward Dolnick prvi puta javno objavio ideje prof. dr. Jacquesa Richarda o mediteranskoj prehrani koja štiti zdravlje, kao i važnoj ulozi crnog vina koje se u mediteranskim zemljama, posebno u Francuskoj, tradicionalno konzumira uz objed. Poznati izraz 'francuski paradoks' 1992. skovao je dr. Serge Renaud s Univerziteta Bordeaux, a koji opisuje malu učestalost oboljenja srca i pretilosti među Francuzima, unatoč relativno visoko zastupljenim mastima u njihovoj prehrani, u korelaciji sa razinom konzumacije vina. Zanimanje za spoj naglo je pojačano 2003. kada je istraživanje Davida Sinclaira i njegova tima s Harvarda izvijestilo da je resveratrol bio u stanju povećati životni vijek stanica kvasca. Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, bilo je vrlo dobro praćeno i hvaljeno u međunarodnim medijskim krugovima, te je potaknulo nadu u otkriće tablete protiv starenja. Mehanizam djelovanja temelji se na sprječavanju agregacije trombocita, vazodilataciji, te inhibiciji oksidacije LDL kolesterola, glavnog rizičnog čimbenika za razvoj ateroskleroze i posljedično infarkta miokarda, dok su nedavne studije pokazale da aktivacijom gena 'dugovječnosti' SirT1, resveratrol može produžiti životni vijek eukariotskih gljivica.
Resveratrol spada u skupinu polifenola nazvanu viniferini, i pokazuje niz korisnih učinaka na organizam, koji se na biokemijskoj razini očituju kao smanjenje agregacije trombocita ili protuupalno djelovanje. Nedavne studije pokazale su doprinos resveratrola poboljšanju simptoma i kliničke slike raznih degenerativnih stanja, dok među najvažnije zdravstvene koristi spada doprinos inhibiciji apoptoze čime se sprječava nastanak ishemijske bolesti srca, ateroskleroze, ventrikularne aritmije ili moždane ishemije. Brzo se metabolizira i apsorbira a najveća koncentracija u plazmi postiže se 30-60 minuta nakon konzumacije. Resveratrol se dobro podnosi i osim prolaznih gastrointestinalnih tegoba u vidu proljeva, druge nuspojave nisu primijećene.
Do danas najznačajniji identificirani gen dugovječnosti SirT1, otkriven još prije 40 godina, dovodi se u vezu sa hipokalorijskom dijetom i mršavljenjem. Prema provedenim studijama reseveratrol oponaša učinak restrikcije kalorija u eukariotskih gljivica, te dovodi do aktivacije gena SIR2, analognog gena SirT1 kod ljudi, što za rezultat ima produljenje životnog vijeka do 40%. Mehanizam djelovanja nije u potpunosti razjašnjen, ali dosadašnja istraživanja upućuju na činjenicu da hipokalorijska dijeta i resveratrol dovode do pojačane osjetljivosti stanica na djelovanje inzulina, što posljedično, negativnom povratnom spregom smanjuje razinu glukoze i inzulina u organizmu, te aktivaciju faktora za popravak DNA čime se sprječava programirana smrt stanice.
Oksidativni stres i kronična upala podloga su za razvoj niza različitih bolesti, kao što su ranije spomenute kardiovaskularne bolesti, ali jednako tako i inzulinska rezistencija, autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa, ili Alzheimerova bolest. U provedenim istraživanjima resveratrol je smanjio posljedice oksidativnog stresa i upale stimulacijom lučenja protuupalnih citokina, što može doprinijeti smanjenju rizika za nastanak ili pogoršanje kliničke slike bolesti. Antioksidativni učinak očituje se u zaštiti integriteta stanične membrane, čime se osigurava pravilno funkcioniranje staničnih struktura, dok se inhibicijom ciklooksigenaze smanjuju upalne reakcije u organizmu.
Resveratrol se preporuča osobama kod kojih postoji rizik za razvoj kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, neurodegenerativnih poremećaja, inzulinske rezistencije, autoimunih ili kroničnih upalnih procesa, kao i osobama bez posebno istaknutih rizika, s ciljem postizanja i očuvanja fizioloških unutarstaničnih metaboličkih reakcija, zatim sporijeg starenja i promociju dugovječnosti.
