Eddie and the Hot Rods okupili su se još u tinejdžerskim danima, u sedamdesetima su svojim energičnim rock'n'rollom privukli pažnju velikih glazbenih kompanija te su na kraju potpisali za izdavačku kuću „Island“ te se proslavili s hitovima kao što su "Teenage Depression", "Do Anything You Wanna Do" i "Quit This Town", pjesmama koje se danas smatraju rock himnama.
Koliko je njihov utjecaj bio velik, najbolje opisuje Joe Strummer, vođa grupe The Clash, koji je u dokumentarnom filmu ''Westway to the World'' rekao „Prvi puta sam za riječ 'punk' koja je povezivana s nekom grupom saznao kada sam čitao Time Out magazin u kojem su naveli kako Eddie and the Hot Rods pripadaju drugoj generaciji punka“.
Krajem sedamdesetih, Eddie and the Hot Rods svirali su u svakoj dvorani u svakom britanskom gradu, dok su na američkim turnejama nastupali s bendovima kao što su The Ramones, Tom Petty, The Police i Talking Heads.
Eddie and the Hot Rods osnovani su u jugoistočnom Essexu, gdje su istu školu pohađali pjevač Barrie Masters i bubnjar Steve Nicol.
Uskoro su im se pridružili gitarist Dave Higgs, koji je u to vrijeme radio kao roadie za grupu Dr. Feelgood te basist Bob Steele, znan pod nadimkom Hustler, kojeg je ubrzo zamijenio 16-godišnji Paul Gray. Time je 1975. godine kompletirana prva postava grupe Eddie and the Hot Rods. Postaju zapaženi iste godine, nakon što njihov menadžer postaje Ed Hollis koji se potrudio da im organizira nastupe u nekim od najboljih londonskih dvorana, a prilikom nastupa u čuvenom klubu Marquee predgrupa su im bili – Sex Pistolsi.
Reakcije kritičara bile su iznimno pozitivne i iako su glazbeno bili bliži rock'n'rollu no punku, zbog svojih energičnih nastupa i tekstova pjesama koje su bile kritički nastrojene spram tadašnje političke i ekonomske situacije u Engleskoj, proglašeni su punk rock bendom koji je otvorio vrata za nadolazeće bendove kao što su bili The Clash i Sex Pistols.
Godine 1976. objavljuju prvi album „Teenage Depression“, da bi u ljeto 1977. objavili hit sing „Do Anything You Wanna Do“ koji je došao do 9. mjesta britanske top liste, njihovi koncerti su u Velikoj Britaniji bili rasprodani, a 1979. godine objavljuju i treći album „Thriller“ te koncertno nastupaju i u Americi.
Početak osamdesetih donosi napuštanje kompanije Island i potpisivanje za kompaniju EMI, promjene članova u grupi, odlazak menadžera Eda Hollisa, te raspad u ožujku 1981. godine. Sredinom osamdesetih grupa se privremeno okupila u sastavu Masters, Nichol, gitarist Warren Kennedy i basist Russell Strutter, ali do pravog ponovnog okupljanja došlo je 1992. godine kada su ponovno počeli sa svirkama Masters, Nicol, Higgs i Gray te kada u slijedećih pet godina objavljuju pet studijskih i jedan koncertni album.
Kako je krajem devedesetih već započeo revival bendova s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina, tako su Eddie and The Hot Roads nastupali po cijeloj Europi sa grupama kao što su Sex Pistols i Ian Dury and the Blockheads. Međutim, ponovo dolazi do promjena u postavi benda te grupa 1999. godine ponovno nakratko prestaje s radom.
Godinu dana kasnije, 2000., ponovno se obnavljaju i kreću na britansku turneju gdje sviraju samo pjesme s prva tri, njihova najbolja, albuma. Godine 2005. objavljuju album „Better Late Then Never“ te kreću na turneju u povodu 30. rođendana grupe, da bi 2006. objavili za sada posljednji album „Been There, Done That“.
Trenutno se pripremaju za treći album koji će objaviti u ovom stoljeću a u sklopu priprema dolaze u zagrebačku Tvornicu 6. veljače 2010. godine.
